Pobuna mornara u Boki kotorskoj: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 28:
Pobuna je počela u podne [[1. veljače]] [[1918.]] na brodovima Sankt Georg i Gea, kada su mornari preuzeli zapovjedništvo u svoje ruke i izvjesili crvene zastave, kao znak pobune i međunacionalne solidarnosti (11 nacionalnosti je služilo u [[Austro-ugarska ratna mornarica|Austro-ugarskoj mornarici]]). Tumačenja pobune mornara kao [[Komunizam|komunističkog]] istupa uglavnom su neutemeljena, jer su i svjedoci iz tog vremena posvjedočili da nisu imali uporišta u [[Vladimir Lenjin|lenjinističkim]] učenjima.
Mornari su preuzeli zapovjedništvo, a carske časnike na čelu sa [[Kontraadmiral|kontraadmiralom]] Aleksanderom Hansom internirali u brodskim kabinama. Na čelu pobune su bili [[František Raš]] (izvan broda), Anton Grabar, Dane Tadić, Leo Lelas, Krsto Knežević, Mijo Vidak, Mate Ostojić, Rudolf Kreibach, Ivan Vnuk i Franc Gallet, svi sa zapovjednog broda ''Sankt Georg'', dok je na čelu pobune broda ''Gea'' bio [[Mate Brničević]]. Topovskim je plotunom spriječeno isplovljavanje razarača ''Csepel'', a red su održavale naoružane patrole koje su kružile čamcima oko zaposjednutih brodova i na kopnu.
Nedostatak kontrole nad komunikacijom i odlučnost AOK-a (''Armee Ober Kommando'', Vrhovnog vojnog zapovjedništva) da oružanom silom spriječi mornare u ostvarenju plana o isplovljavanju prema [[Kraljevina Italija|Italiji]], makar i po cijenu potapanja
== Gušenje pobune ==
| |||