Zvonimir Kulundžić: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 2:
 
==Životopis==
Zvonimir Kulundžić rodio se [[1911.]] godine Osijeku u obitelji poštanskog činovnika i lokalnog političara [[Hrvatska stranka prava|pravaša]] a kasnije [[Hrvatska zajednica|zajedničara]] [[Ferdo Stražimir Kulundžić|Ferde Stražimira Kulundžića]]. Otac Zvonimira Kulundžića bio je i sam pisac pjesama, basni i mnogobrojnih političkih članaka i satira i iza sebe je ostavio osamdeset pjesama objavljujući ih u [[zadar]]skoj ''Hrvatskoj'', [[Karlovac|karlovačkom]] ''Ljiljanu'', zagrebačkom ''Trnu'', zagrebačkoj ''Nadi'', [[Novi Sad|novosadskom]] ''Bršljanu'', [[Subotica|subotičkom]] ''Nevenu'', [[Slavonski Brod|slavonskobrodskoj]] ''Posavskoj Hrvatskoj'' i drugim tadašnjim časopisima i listovima.<ref name="Ta rič hrvacka">''"Ta rič hrvacka, starinska naša draga... ča zvoni kroz stolića"'', knjiga I, ''Quercus croaticus. O životu i djelu Zvonimira Kulundžića., str. 654. (vlastita naklada, Zagreb, 1977.)</ref> Sestra Zvonimira Kulundžića, Nada Kulundžić (udata [[Nada Štark|Štark]]), bila je hrvatska komunistkinja i ubijena je u [[Logor Stara Gradiška|Logoru Stara Gradiška]] [[1945.]] godine<ref name="Ta rič hrvacka" /> a kasnije je proglašena ''[[Narodni heroj|Narodnim herojem]]'' u [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|bivšoj Jugoslaviji]] i po njoj je nazvana tvornica čokoladnih i slastičarskih proizvoda u [[Zemun]]u, ''Nada Štark'' (sadašnji ''[[Soko Štark]]'').<ref> {{sr icon}} [http://www.stark.rs/CMS/index.aspx?pageid=195&menuid=32 Soko Štark - O Kompaniji] Preuzeto 7. svibnja 2011.</ref>

Zvonimir Kulundžić djetinjstvo i mladost provodi u Osijeku gdje završava pučku školu i gimnaziju. U rodnom gradu počinje pisati još kao srednjoškolac. Godine [[1936.]] pokreće vlastiti tjedni list ''Hrvatski narodni glas'' koji izlazi u smao četiri broja, nemogavši bez ičije potpore opstati.<ref name="Ta rič hrvacka" />
Objavio je brojne opsežne studije o poznatim hrvatskim ličnostima ([[Stjepan Radić|Stjepan]] i [[Antun Radić]], [[Eugen Kvaternik]], [[Mihovil Pavlek Miškina]], [[Slavko Kolar]], [[Miroslav Krleža]]), te o hrvatskoj kulturi i historiografiji. Predmetu je prilazio činjenično, nekad emocionalno. Potaknuo je mnoga hrvatska kulturološka i politička pitanja i polemike. Uredio je Sabrana književna djela M.P. Miškine (1968. u 4 knjige), Slavka Kolara (1970. i 1971. u 6 knjiga), te izabrana djela Stjepana Radića, pod naslovom ''"Politički spisi"'' (1971.), koja sadrže Radićevu autobiografiju, članke, govore i rasprave.