Ronjenje: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
dopuna
Kubura (razgovor | doprinosi)
Nema sažetka uređivanja
Redak 9:
 
Ronjenje je također bilo motivirano vojnim razlozima, te su tako ronioci [[Aleksandar Veliki|Aleksandra Velikog]] u luci [[Tir]] nakon opsade [[332. pr. Kr.]] uklanjali prepreke.
Najvažniji posao ronilaca u prošlosti bio je spašavanje tereta s potonulih brodova i o tome postoje pisani podacipodatci. Već tijekom prvog stoljeća prije Krista, posao je bio tako dobro organiziran i ronioci su bili svrstani u platne razrede po kojima su razlike u naknadama ovisile o dubini ronjenja.
Ronilo se isključivo na dah, a obuka je započinjala još u djetinjstvu. Kamenje se upotrebljavalo umjesto utega, ronilac bi bio vezan konopcima, a uranjao bi do 31 metar ispod površine.
 
[[Datoteka:Diving bell noaa.jpg|mini|Ronilac iz 16. stoljeća]]
S vremenom su ljudi tražili na koji bi način mogli ostati što duže ispod površine, pa se u početku počelo služiti [[Trstika|trstikom]], a krajem [[16. stoljeće|16. stoljeća]] napravljen je prvi veliki korak i izumljeno je ronilačko zvono s otvorenim dnom, koje se spuštalo utezima okomito u vodu, omogućivši da zrak ostane zarobljen unutar stijenki zvona. Prvi podacipodatci o takvom zvonu datiraju iz [[1531]]. godine.
 
Osamdesetih godina [[17. stoljeće|17. stoljeća]] [[SAD|Amerikanac]] William Phipps upotrebljavao je sustav "majka i kći" zvona, koja su roniocima omogućavala pristup prema nekoliko izvora zraka, a godine [[1690]]. [[Englezi|engleski]] je [[astronom]] [[Edmond Halley]] dizajnirao zamršeni sustav po kojemu se količina zraka u zvonu nadopunjavala tako što je dovod zraka bio povezan manjim zvonima, koje su bile smještene niže od njega. Kada je sustav bio namješten, otvarao bi se venitl na posudi i viši je [[tlak]] koji je djelovao na posudu (zbog veće dubine) tjerao svježi [[zrak]] prema ronilačkom zvonu. Halley je, zajedno s još četvoricom, proveo sat i pol na dubini od 18 metara u rijeci [[Temza|Temzi]], prikazujući djelotvornost svog izuma.