Pobuna mornara u Boki kotorskoj: razlika između inačica

 

== Početak pobune ==

Pobuna je počela u podne [[1. veljače]] [[1918.]] na brodovima ''Sankt Georg'' i ''Gea'', kada su mornari preuzeli zapovjedništvo u svoje ruke i izvjesili crvene zastave kao znak pobune i međunacionalne solidarnosti (11 nacionalnosti je služilo u [[Austro-ugarska ratna mornarica|Austro-ugarskoj mornarici]]). Tumačenja pobune mornara kao [[Komunizam|komunističkog]] istupa uglavnom su neutemeljena, jer su i svjedoci iz tog vremena posvjedočili da nisu imali uporišta u [[Vladimir Lenjin|lenjinističkim]] učenjima.

Mornari su preuzeli zapovjedništvo, a carske časnike na čelu sa [[Kontraadmiral|kontraadmiralom]] Aleksanderom Hansom internirali u brodskim kabinama. Na čelu pobune su bili [[František Raš]] (izvan broda), [[Antun Grabar]], [[Dane Tadić]], [[Leo Lelas]], [[Krsto Knežević]], [[Mijo Vidak]], [[Mate Ostojić]], [[Rudolf Kreibach]], [[Ivan Vnuk]] i [[Franc Gallet]], svi sa zapovjednog broda ''Sankt Georg'', dok je na čelu pobune broda ''Gea'' bio [[Mate Brničević]]. Sa ''Gee'' je [[Mate Brničević]] na razarač ''Csepel'', koji je ostao pod kontrolom časnika i pokušao isploviti iz Boke, okrenuo top i ispalio granatu u znak upozorenja da se brod zaustavi. Brničević je potom teški mitraljez uperio i na obližnju torpiljarku Tb 92 kako bi i taj brod prisilio mirovati. Red su održavale naoružane patrole koje su kružile čamcima oko zaposjednutih brodova i na kopnu.