Rimski ugovori (1941.): razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja |
|||
Redak 1:
[[Datoteka:Croatia 41 45 en.gif|mini|200px|desno|Politička karta [[NDH]] nakon Rimskih ugovora]]
'''Rimski ugovori''' su naziv za tri ugovora potpisana [[18. svibnja]] [[1941.]] u 12:30 između [[NDH]] i [[Kraljevina Italija|Kraljevine Italije]] u Palazzo Venezia u [[Rim]]u. Potpisivanju ugovora prisustvovali su predsjednici vlada dviju država, talijanski ministar vanjskih poslova, grof
== Prije ugovora==
== Sadržaj ugovora==
[[Datoteka:Independent State of Croatia 1941-43.png|mini|desno|200px|NDH 1941.-1943.]]
Rimski ugovori u zapravo tri zasebna dokumenta:<ref name="gim">Goran Miljan, Ivica Miškulin: Povijest 4, udžbenik povijesti za 4. razred gimnazije, Zagreb, 2009., ISBN 978-953-12-1096-6</ref>
Prvi ugovor koji je zapravo manje-više nevažan, zato jer nikad nije bio proveden [[de facto]], a zahtijevali su ga Talijani, je vezan za postavljanje, gore spomenutog, savojskog princa [[Aimone, vojvoda od Spoleta|Aimonea Roberta Margherita Maria Giuseppea di Torino]] za hrvatskog kralja pod imenom [[Tomislav II.]] Druga stavka koju je hrvatska delegacija zajedno s [[Ante Pavelić|Poglavnikom]] uspjela odbiti je stvaranje zajedničke vojske Kraljevine Italije i NDH. Treću stavku hrvatska je delegacija jedva uspjela umanjiti. Jedan od hrvatskih časnika iz delegacije piše: ▼
*prvim dokumentom je utvrđena granica između dviju država;<ref name="gim"/>
*drugim ugovorom [[NDH]] se obvezala da u u jadransko-primorskom području (tzv. Druga, demilitarizirana zona) neće podizati nikakve vojne objekte ni držati ratnu mornaricu;<ref name="gim"/>
*trećim dokumentom [[Kraljevina Italija|Italija]] je postala jamcem političke nezavisnosti hrvatske države.<ref name="gim"/>
▲
{{citat|Smještaju nas u veliku dvoranu s izgledom na trg. [[Ante Pavelić|Dra Pavelića]], međutim, uvode u jednu pokrajnju sobu, tik do naše. Započinje sumorno čekanje... Najednom se otvore ogromna vrata. Na njima se pomoli omanji krivonogi Talijančić. Gotovo svečano nas pozva, da izvolimo ući. Pred nama puca slika, koju zacijelo nitko nije predviđao, niti bio u stanju predvidjeti. Potomstvo bi je trebalo zapamtiti na vječno upozorenje na opasnost i smrt. Dvorana je velika, vrlo visoka. Prvo što mi je upalo u oči je jedna ogromna karta, obješena visoko, sučelice nama koji smo ulazili. Karta je predstavljala buduću Hrvatsku. Iako fizička, na njoj su bile širokom crvenom bojom označene granice hrvatske države. Tik od [[Karlovac|Karlovca]] na jug, pa gotovo u ravnoj crti pred [[Mostar]] i u blagom zavoju na sjeverozapad [[Crna Gora|Crne Gore]]. Čudni torzo, kojemu fali sve od trbuha naviše. Učinilo mi se u tom času da će me bol shrvati. Cijelu polovinu Hrvatske s [[Dalmacija|Dalmacijom]] kane odvojiti od hrvatske države! Ništa od Dalmacije i našeg mora ne bi pripalo Hrvatskoj. Pa čak bi i same granice Hrvatske bile tako daleko od Dalmacije!...<ref>Hitrec, Hrvoje: Hrvatska povjesnica, Zagreb, 1999.</ref>|}}
Odmah nakon potpisivanja sporazuma, Italija je tu svoju interesnu sferu podijelila na tri zone:<ref name="gim"/>
Teritorijalni ustupci su umanjeni na predavanje većeg dijela Dalmacije s nekim većim gradovima, dok NDH dobiva izlaz na more u bivšim kotarevima : Novi, Senj, Crikvenica, te općinama Karlobag i Kraljevica (u podvelebitskom primorju) i na području od Omiša do Dubrovnika. U sklopu NDH ostali su i otoci Brač, Hvar, Pag, Šipan, Šćedro, Maon, Lokrum, Lopud, Koločep. Posebna konvencija se trebala zaključiti u vezi s upravnim uređenjem grada [[Split]]a, predgrađa [[Kaštela]] i otoka Korčule. NDH je zahtijevala autonomiju za ta područja, što Italija nije bila spremna ni voljna ispoštovati.▼
*Prva zona priključena je izravno Italiji,
*Druga zona je postala demilitarizirana,
*Treća zona (najudaljenija od mora) je potpala pod vojnu i civilnu vlast NDH.
▲Teritorijalni ustupci su
[[1943.]], kapitulacijom Italije, Nijemci poklanjaju natrag Nezavisnoj Državi Hrvatskoj većinu teritorija koji su potpali pod talijansku vlast Rimskim ugovorima, no povjerenje u [[NDH]], barem u tim krajevima, bilo je nepovratno izgubljeno. ▼
==
S ovim ugovorima teritorijalni sporovi između [[NDH]] i Kraljevine Italije nisu ni započeti ni završeni. Posljedice ugovora su bile katastrofalne
[[18. svibnja]] [[1941]]. [[Tomislav II.]] postaje službeno kralj [[NDH|Hrvatske]], na ceremoniji u [[Kvirinalska palača|Kvirinalskoj palači]], gdje je [[Ante Pavelić]] s nekoliko hrvatskih izaslanika tražio od [[Kraljevina Italija|talijanskoga]] kralja [[Viktor Emanuel III.|Viktora Emanuela III.]] da Amiona od Savoye imenuje hrvatskim kraljem. Amione je kraljem imenovan od svoga rođaka, Viktora Emanuela III.<ref>{{cite book| last =Packard| first =Reynolds| title =Balcony Empire: Fascist Italy at War| publisher =Kessinger Publishing| date =2005| pages =190| isbn =1417985283 }}</ref>. Pri primanju [[Zvonimirova kruna|Zvonimirove krune]] uzeo je ime Tomislav II., kao spomen na prvoga hrvatskog [[Tomislav|kralja Tomislava]].<ref name=one>[http://www.worldstatesmen.org/Croatia.html Worldstatesmen]</ref> Krunidba je predviđena u [[Tomislavgrad]]u, ali je Aimone odbio otići u Hrvatsku zbog krize oko "Dalmatinskoga pitanja" ([[Rimski ugovori]]). Tomislav II. osjećao je da Dalmacija nikada ne može biti talijanska zemlja i da su [[Rimski ugovori]] neprijatelj hrvatsko-talijanskom izmirenju.<ref>{{cite book| last =Rodogno| first =Davide| title =Fascism's European Empire: Italian Occupation During the Second World War| publisher =Cambridge University Press| date =2006| location =| pages =95| isbn =0521845157 }}</ref> Jedan od drugih razloga zašto nije došao u Hrvatsku bila je ugroženost njegove osobne sigurnosti.<ref name=Tomasevich>{{cite book | last = Tomasevich | first = Jozo | title = War and Revolution in Yugoslavia, 1941-1945: Occupation and Collaboration | publisher = Stanford University Press | date = 2001 | pages = 138 | isbn = 0804736154 }}</ref> Nikada nije imao stvarnu vlast za vladavile [[Ustaše|ustaške]] Vlade, koja je njegovu titulu kralja pretvorila u samo neznatan simbol nekadašnjega slavnog kraljevstva.
Talijanska je strana već u lipnju 1941. zatražila okupaciju i Druge zone, koja je i dovršena do listopada. Njome je Italija preuzela i civilnu vlast na tom području, hrvatski činovnici potčinjeni su talijanskima, a hrvatski veliki župani postojali su samo na papiru.<ref name="gim"/>
▲[[1943.]], kapitulacijom Italije, Nijemci
▲Posljedice ugovora su bile katastrofalne; nestajanje početnog oduševljenja novonastalom hrvatskom državom i gnjev na novu hrvatsku vlast u cijeloj [[NDH]], te dolazi i do javnih prosvjeda, uspkros redarstvenom satu i vojnoj okupaciji. Ugovori su također pridonijeli i jačanju [[Narodnooslobodilački pokret u Hrvatskoj|komunističkog pokreta]] u [[Dalmacija|Dalmaciji]] (prema nekim informacijama, krajevi naseljeni Hrvatima, a pod talijanskom vlašću, za vrijeme [[Drugi svjetski rat|2. svj. rata]] su dali do 100.000 boraca).
Nakon rata, najveći argument komunističkih vlasti za diskreditiranje [[NDH]] i [[Ustaški pokret|Ustaškog pokreta]] je bila tzv. "prodaja teritorija". Tu je bitno napomenuti da je veći dio "prodanog teritorija" bio pod talijanskom vlašću od prije zbog [[Rapallski ugovor|Rapallskog ugovora]]
== Literatura ==
▲Nakon rata, najveći argument komunističkih vlasti za diskreditiranje NDH i Ustaškog pokreta je bila tzv. "prodaja teritorija". Tu je bitno napomenuti da je veći dio "prodanog teritorija" bio pod talijanskom vlašću od prije zbog [[Rapallski ugovor|Rapallskog ugovora]], a to su : [[Istra]], [[Zadar]], [[Lošinj]], [[Cres]], [[Lastovo]], [[Palagruža]] i [[Sušac]].
*[[TV kalendar]] ([[HRT]])▼
*''Pravni aspekti i političke posljedice Rimskih ugovora od 18. svibnja 1941.
== Izvori ==
{{izvori}}
▲*NDH i Italija (Nada Kisić Kolanović)
▲*TV kalendar ([[HRT]])
▲*Pravni aspekti i političke posljedice Rimskih ugovora od 18. svibnja 1941. godina (dr.sc.Vladimir-Đuro Degan, profesor emeritus Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci)
| |||