Hrvatska Dubica: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Preusmjeravanje na ispravan članak (umjesto na razdvojbenu stranicu)
Kubura (razgovor | doprinosi)
Redak 64:
Dubičku župu dobili su templari u zamjenu za grad Senj. Poslije njih u Dubicu dolaze [[Ivanovci]] (pripadnici reda malteških vitezova osnovanog 1070. za zaštitu i njegu palestinskih hodočasnika). Odjeća Ivanovaca bila je crni plašt s bijelim [[križ]]em, a danas se bave njegom bolesnika.
 
U Dubici su postojali stari samostani: Samostan [[Pavlini|Pavlinapavlina]] s [[crkva|crkvom]] Blažene djevice Marije s desne strane [[Una|Une]] te [[cisterciti|cistercitski]] samostan [[benediktinci|benediktanskog]] reda.
 
Pavlinski se red iz Dubice širi [[1288.]] godine u današnje svetište Majke Božje Remetske, gdje prema predanju redovnik Iskvirin sa sobom nosi kip Majke božje. Godine [[1490.]] kip Majke Božje uokviren je gotskim ukrasom u kojem se nalaze mali kipovi četiriju svetica, Barbare, Hedvige, Katarine i Agneze.
 
Iz Dubice Pavlinipavlini odlazesu otišli [[1465.]] godine pred [[Turcistogodišnji hrvatsko-turski rat|Turskomturskom]] najezdom.
 
Uređenje Dubice kao grada govori nam povelja izdana [[1244.]] godine u Dubici u kojoj tamošnji sudac Ernej sa svim došljacima dubičkim daje i omeđuje Pavlinimapavlinima zemlju, pokoravajući se molbi kralja [[Koloman]]a. Dubica kao [[castrum]] Dobicha [[1258.]] godine iz pisane isprave hrvatsko-ugarskog kralja [[Bela IV|Bele IV.]] od [[4. srpnja]] u kojoj rješava spor nastao zbog zemlje koja se zove Kostajnica, a spor je nastao zato što neki podložnici dubičkog kastruma tvrde da je kostajnički građanin Hutinka zaposjeo tu zemlju Kostajnicu silom, po smrti kralja Kolomana. Hutinka tvrdi obratno, da je tu zemlju uživao već za kraljeva života i sve do sada u miru. Kralj povjerava rješavanje spora Zagrebačkom kaptolu,a njihov čovjek ispitavši slučaj na licu mjesta, rješava spor tako da je Hutinka vratio samo dio te zemlje Dubičanima.
 
Između njihovih posjeda određene su nove međe.
Redak 76:
Po samoj Dubici dobio je ime i arhiđakonat dubički koji je obuhvaćao tri crkvena kotara i to: dubički, sanski i vrbaški. U tom arhiđakonatu dubičkom [[1334.]] godine bilo je 46 župa.
 
[[Templari]] su u Dubici gospodari do svog ukinuća što se dogodilo 1312. godine nakon čega [[kaštel]] Dubica i dubička župa prelaze u ruke Vitezova Svetog Ivana Jeruzalemskog.
 
Dubica se ponovno spominje [[1351.]] zbog spora o zemlji, a koji je riješio [[zagreb]]ački [[Kaptol (Zagreb)|Kaptol]] [[1352.]] tako što su Kostajničani zamijenili neke svoje zemlje za zemlje nekih dubičkih građana.