Šime Đodan: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m djela i wiki poveznice |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 34:
[[Brijunski plenum]] i studentska previranja [[1968.]] godine uvode Đodana u politiku, a punu politizaciju ostvaruje kao gospodarski tajnik i član predsjedništva [[Matica hrvatska|Matice hrvatske]] u razdoblju [[Hrvatsko proljeće|Hrvatskog proljeća]]. Na Đodanu je Hrvatsko proljeće ostavilo veliki trag jer postaje javni političar i teoretičar gospodarske eksploatacije Hrvatske, čega će i postati žrtva [[1971.]] godine. Inspiraciju za teze i teorije o eksploataciji Hrvatske u bivšoj Jugoslaviji tražio je i pronašao u predratnim djelima svog učitelja i mentora [[Rudolf Bićanić|Rudolfa Bićanića]]. Posebno u njegovoj studiji i HSS-ovom političkom pamfletu iz [[1938.]] godine ''Ekonomska podloga hrvatskog pitanja''. U teorijsko-političkim polemikama koje su uslijedile sa [[Stipe Šuvar|Stipom Šuvarom]] u ''Kolu'', ''Našim temama'' i ''Vjesniku'' Đodan je izrastao u jednog od glavnih ideologa masovnog pokreta iz [[1971]]. U tom razdoblju svoju teoriju i teorijske analize popularizirao je na javnim govornicama, masovnim mitinzima i tribinama cijele Hrvatske. O tome koliki je utjecaj Đodan imao na javnost govori i to što je sam [[Josip Broz Tito]] zatražio da ga se uhiti: "''Vi stalno tu spominjete neke, imenujte ih, kao što su Đodan, Veselica i đavo da ih zna kako se zovu (...) Dajte, sakupite tu svu pisaniju, što oni izjavljuju, i lijepo dajte tu fasciklu tužiocu, pa neka on postupa. (...) Imate li vi namjeru da te ljude i na taj način onemogućite da dalje rovare? Nisam to ovdje čuo. Ja hoću konkretno da znam.''"<ref name="biografije">[http://www.biografije.org/djodan.htm Biografije.org: Životopis Šime Đodana]</ref>
Godine [[1972.]] Đodan je uhićen, a istražni i sudski postupak trajao je do [[1974.]] Osuđen je na šest godina zatvora (i četiri godine zabrane javnog nastupa), od kojih je punih pet odležao u zatvoru u [[Lepoglava|Lepoglavi]]. U tom najtežem dijelu života krajnje se korektno ponio jedino njegov matični fakultet, i to tako da je Bogdan Zlarić, na zgražanje tadašnjih vlasti, napisao rješenje o mirovanju radnog odnosa za vrijeme istrage, koje je žrtvi političkog progona omogućilo neprekinuti tijek radnog staža i primanje plaće. U središte javnoga života dolazi ponovo u kolovozu [[1991.]] godine kao posebni izaslanik predsjednika Republike Hrvatske dr. [[Franjo Tuđman|Franje Tuđmana]] dobiva priliku govoriti u [[Sinj]]u na otvaranju sinjske Alke: "''San o Garašaninovu nacrtanju, koji nije ni bio neki naročito pametni program, san Vuka Karadžića, koji je bio primitivac, i brbljarije Dobrice Ćosića - a ovdje je i moj prijatelj Brković koji je napisao da oni Dobricama u Crnoj Gori rade one stvari. I tako, neka se oni koji su po rastu manji od nas u prosjeku 15 centimetara i imaju šiljate glave - vjerojatno imaju i manji mozak - okane nas Dinaraca, jer smo mi jači od njih i kad nemamo dinara, a to je jednostavano zato jer imamo maraka i dolara.''"<ref name="biografije" /> Zbog toga govora Đodan je postao ministar obrane Republike Hrvatske. Đodanov ministarski mandat trajao je samo petnaest dana i tako postao ministar s najkraćim mandatom u Hrvatskoj.
Udarni govor Đodan je održao [[4. svibnja]] [[1990.]] godine na zagrebačkoj Peščenici: "''Znamo mi gdje je granica drevne hrvatske države. Neće ona vječno biti na Uni. Poručujemo to, ne komunistima, jer ih nema, nego četnicima (...) Neće proći ni pet godina, a ovaj će se barjak vijoriti navrh gore Romanije.''"<ref name="biografije" /> Retorička neumjerenost, simbolička višeznačnost i mogućnost različitih interpretacija (sam je Đodan u kasnijim intervjuima dao pet-šest različitih tumačenja smisla svoje izjave), te verbalna razuzdanost i ignoriranje svih obzira o govorničkom bontonu bile su konstante njegove političke retorike. Tako je, primjerice, ostalo upamćeno njegovo predizborno obećanje kako će Hrvati iz dijaspore uložiti u zemlju 150 milijardi dolara. Pamti se i javna tvrdnja kako Hrvata, zapravo, ima više od 12 milijuna. U svojim verbalnim ispadima nije štedio ni svoje stranačke kolege te je tako [[Žarko Domljan|Žarku Domljanu]] rekao: "''Niste vi, gospodine, faraon.''"<ref name="biografije" /> U predizbornoj polemici sa [[Slobodan Lang|Slobodanom Langom]] u Dubrovniku ustvrdio je: "''Ima Slobodan Lang i drugu babu.''"<ref name="biografije" /> Dok je iz saborskih kluba poručio lordu Carringtonu: "''Kad taj Carrington dođe ponovo u Hrvatsku treba ga objesiti o rep konja bana Jelačića, jer to je razbojnik jedan.''"<ref name="biografije" /> Narugao se i s Matom Granićem: "''Pitam se što radi naš ministar vanjskih poslova po Kanadi, što, valjda, lovi jelene, kada su ovdje problemi i ovdje je rat.''"<ref name="biografije" /> Verbalne žalce upućivao je i [[Ante Marković|Anti Markoviću]], guvernerima Hrvatske narodne banke [[Ante Čičin-Šain|Anti Čičin-Šainu]], [[Pero Jurković|Peri Jurkoviću]] te desecima drugih javnih osoba.<ref name="biografije" />
Tijekom svoje znanstvene karijere objavio je više knjiga i studija o [[robna proizvodnja|robnoj proizvodnji]], [[gospodarski razvitak|gospodarskom razvoju]] i djelovanju [[zakon vrijednosti|zakona vrijednosti]] te gospodarskom položaju Hrvatske.
==Smrt==
Redak 54:
===Posmrtno===
* ''Raseljena Hrvatska: uzroci i posljedice'', Zagreb, 2008.<ref>[http://www.matis.hr/vijesti.php?id=1670 Hrvatska matica iseljenika: Vijesti HMI 13. lipnja 2008.: Raseljena Hrvatska - uzroci i posljedice.] Tekst: Vesna Kukavica, preuzeto 23. svibnja 2012.</ref>
Djelo je napisao još 1970-ih, ali je za progona proljećara i njega samog uništeni su svi primjerci, osim jednog koji je nekako ostao skriven.
==Izvori==
| |||