Milan Rojc: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
mNema sažetka uređivanja
Redak 1:
{{Infookvir političar
|ime = Milan Rojc
|datum rođenja = [[1855.]]
|mjesto rođenja =
|datum smrti = [[1946.]]
|mjesto smrti =
|malaslika =
|opis male slike =
|slika =
|veličina =
|opis slike =
|podpredsjednik =
|podpredsjednik2 =
|podpredsjednik3 =
|podpredsjednik4 =
|podpredsjednik5 =
|podpremijer =
|podpremijer2 =
|podpremijer3 =
|podpremijer4 =
|podpremijer5 =
|zamjenik =
|zamjenik2 =
|zamjenik3 =
|zamjenik4 =
|zamjenik5 =
|stranka = HSK<br>Demokratska stranka
|potpis =
|supruga =
|suprug =
|položaj = predstojnik Odjela za bogoštovlje i nastavu [[Zemaljska vlada Hrvatske, Slavonije i Dalmacije|Hrvatske vlade]]
|čin2 = predstojnik Odjela za bogoštovlje i nastavu [[Zemaljska vlada Hrvatske, Slavonije i Dalmacije|Hrvatske vlade]]
|čin3 =povjerenik za unutrašnje poslove Pokrajinske uprave za Hrvatsku i Slavoniju
|čin4 =
|čin5 =
|zanimanje = [[pravnik]]
|fusnote =
|nasljednik =
|prethodnik =
|nasljednik2 =''nitko''
|prethodnik2 =[[Stephan Tropsch]]
|nasljednik3 =
|prethodnik3 =
|nasljednik4 =
|prethodnik4 =
|nasljednik5 =
|prethodnik5 =
|predsjednik1 =
|predsjednik =
|predsjednik3 =
|predsjednik4 =
|predsjednik5 =
|premijer1 =
|premijer2 =
|premijer3 =
|premijer4 =
|premijer5 =
|mandat_start = 25. srpnja 1906.
|mandat_kraj = 6. kolovoza 1907.
|mandat_start2 = 7. srpnja 1917.
|mandat_kraj2 = 1918.
|mandat_start3 =1919.
|mandat_kraj3 =1921.
|mandat_start4 =
|mandat_kraj4 =
|mandat_start5 =
|mandat_kraj5 =
|vjera =
}}
 
'''Milan Rojc''' ([[Zagreb]], [[28. rujna]] [[1855.]] - Zagreb, [[1. lipnja]] [[1946.]]), [[Hrvatska|hrvatski]] pravnik i političar.
 
== Život ==
Studira pravo u Beču i Zagrebu. Otvara odvjetničku kancelariju u Bjelovaru [[1879]]. godine. Politički aktivan kao član [[Hrvatsko-srpska koalicija|Hrvatsko-srpske koalicije]]. Godine [[1906]]. imenovan za predstojnika ''[[Zemaljska vlada Hrvatske, Slavonije i Dalmacije|Odjela za bogoštovlje i nastavu]]''. Istu dužnost obavlja u [[Narodno vijeće Slovenaca, Hrvata i Srba|Narodnom vijeću Slovenaca, Hrvata i Srba]] [[1918]]. godine.
 
Studira pravo u Beču i Zagrebu, gdje je i doktorirao. Otvara odvjetničkuodvjetnički kancelarijuured u Bjelovaru [[1879]]. godine. PolitičkiBio je politički aktivan kao član [[Hrvatsko-srpska koalicija|Hrvatsko-srpske koalicije]]. Godine25. srpnja [[1906]]. imenovan je za predstojnika ''[[Zemaljska vlada Hrvatske, Slavonije i Dalmacije|Odjela za bogoštovlje i nastavu]]'' te je tu dužnost obavljao do 1908. Istu dužnost obavlja u [[Narodno vijeće Slovenaca, Hrvata i Srba|Narodnom vijeću Slovenaca, Hrvata i Srba]] [[1918]]. godine.
Nakon osnivanja [[Kraljevina SHS|Kraljevine SHS]] postaje godine [[1919]]. član novosnovane [[Demokratska stranka (Srbija i Jugoslavija)|Demokratske stranke]], koja zastupa [[integralno jugoslavenstvo]]. Ubrzo stranku napušta, ali ostaje vjerni "čovjek režima". Beogradski režim imenuje ga povjerenikom za unutrašnje poslove '''Pokrajinske uprave za Hrvatsku i Slavoniju''' u Zagrebu. Kao zastupnik u Ustavotvornoj skupštini, glasovao je [[28. lipnja]] [[1921]]. za centralistički [[Vidovdanski ustav]].
 
===Kraljevina SHS/Jugoslavija ===
Usprkos tome, razumijevao je probleme do kojih dolazi u Hrvatskoj i pokazao da se ne slaže s despotskim postupcima režima. Godine [[1920]]. objavio knjižicu ''Za bolju budućnost naše Kraljevine (Razvitak prilika u Hrvatskoj)'', a zatim i članak ''Prilike u Hrvatskoj'' u časopisu ''[[Nova Evropa (časopis)|Nova Evropa]]'' [[1921]]. Objašnjava uzroke i povode nezadovoljstva u Hrvatskoj spram centralizma i monarhije. Upozorava da se vojska u Hrvatskoj ponaša kao okupacijska sila (vojni sudovi nadležni su, odlukom regenta [[Aleksandar I. Karađorđević|Aleksandra]] za suđenje civilima u nizu slučajeva), a s druge strane se promovira kao osloboditeljica, iako je do stupanja Hrvatske u Kraljevinu SHS došlo sporazumom, a ne osvajanjem. Ukazuje na mnoge konkretne primjene nepravde i nasilja.
 
Nakon osnivanja [[Kraljevina SHS|Kraljevine SHS]] postaje godine [[1919]]. član novosnovane [[Demokratska stranka (Srbija i Jugoslavija)|Demokratske stranke]], koja zastupa [[integralno jugoslavenstvo]]. Ubrzo stranku napušta, ali ostaje vjerni "čovjek režima". Beogradski režim imenuje ga povjerenikom za unutrašnje poslove '''Pokrajinske uprave za Hrvatsku i Slavoniju''' u Zagrebu. Kao zastupnik u Ustavotvornoj skupštini, glasovao je [[28. lipnja]] [[1921]]. za centralistički [[Vidovdanski ustav]].
Npr. kada je u ožujku [[1919]]. raspisan državni zajam, za bonove plaćene u srpskim dinarima određena je kamata od šest, a za one plaćene austrijskim krunama četiri posto. Veliko nezadovoljstvo vladalo je omjerom zamjene krune u dinar, koji su Hrvati smatrali krajnje nepovoljnim. (O tim ekonomskim temama najviše je pisao [[Rudolf Bićanić]]. Tek mnogo kasnije će [[Svetozar Pribićević]], koji je u to doba jedan od prvih ljudi režima i ministar unutrašnjih poslova, napisati da su i Srbi [[prečani]] bili tim mjerama jednako pogođeni kao i Hrvati.) Umjesto da se potrudi smanjiti nezadovoljstvo vlada koristi silu protiv nezadovoljnika (vojska i [[žandarmerija]]), a ovi često postupaju posve proizvoljno.
 
Usprkos tome, razumijevao je probleme do kojih dolazi u Hrvatskoj i pokazao da se ne slaže s despotskim postupcima režima. Godine [[1920]]. objavio knjižicu ''Za bolju budućnost naše Kraljevine (Razvitak prilika u Hrvatskoj)'', a zatim i članak ''Prilike u Hrvatskoj'' u časopisu ''[[Nova Evropa (časopis)|Nova Evropa]]'' [[1921]]. Objašnjava uzroke i povode nezadovoljstva u Hrvatskoj spramnaspram centralizma i monarhije. Upozorava da se vojska u Hrvatskoj ponaša kao okupacijska sila (vojni sudovi nadležni su, odlukom regenta [[Aleksandar I. Karađorđević|Aleksandra]] za suđenje civilima u nizu slučajeva), a s druge strane se promovira kao osloboditeljica, iako je do stupanja Hrvatske u Kraljevinu SHS došlo sporazumom, a ne osvajanjem. Ukazuje na mnoge konkretne primjene nepravde i nasilja.
Žestoko nezadovoljstvo izazvalo je '''batinjanje seljaka''' koje je srpska vojska koristila kao sredstvo suzbijanja seljačkih nemira; batinjanje je u Hrvatskoj odlukom Hrvatskog sabora bilo već 50-ak godina zabranjeno. ''(Janjatović, str. 15 i dalje)''
 
Npr.Primjerice, kada je u ožujku [[1919]]. raspisan državni zajam, za bonove plaćene u srpskim dinarima određena je kamata od šest, a za one plaćene austrijskim krunama četiri posto. Veliko nezadovoljstvo vladalo je omjerom zamjene krune u dinar, koji su Hrvati smatrali krajnje nepovoljnim. (O tim ekonomskim temama najviše je pisao [[Rudolf Bićanić]]. Tek mnogo kasnije će [[Svetozar Pribićević]], koji je u to doba jedan od prvih ljudi režima i ministar unutrašnjih poslova, napisati da su i Srbi [[prečani]] bili tim mjerama jednako pogođeni kao i Hrvati.) Umjesto da se potrudi smanjiti nezadovoljstvo vlada koristi silu protiv nezadovoljnika (vojska i [[žandarmerija]]), a ovi često postupaju posve proizvoljno. Žestoko nezadovoljstvo izazvalo je batinjanje seljaka koje je srpska vojska koristila kao sredstvo suzbijanja seljačkih nemira; batinjanje je u Hrvatskoj odlukom Hrvatskog sabora bilo već 50-ak godina zabranjeno.<ref>Janjatović, str. 15 i dalje</ref>
Rojc je bio posve privržen novoj državi, ali se suprotstavljao vladavini sile i zalagao za pravna načela, kakva je nekada [[Austro-Ugarska]] poštovala. Tako se npr. založio i protiv progona legalno izabranih [[Komunistička partija Jugoslavije|komunističkih]] gradskih zastupnika u Zagrebu, koji su [[1920]]. godine odbili položiti prisegu kralju [[Petar I. Karađorđević|Petru I. Karađorđeviću]]. ''(Janjatović, str. 176)''
 
Rojc je bio posve privržen novoj državi, ali se suprotstavljao vladavini sile i zalagao za pravna načela, kakva je nekada [[Austro-Ugarska]] poštovala. Tako se npr. založio i protiv progona legalno izabranih [[Komunistička partija Jugoslavije|komunističkih]] gradskih zastupnika u Zagrebu, koji su [[1920]]. godine odbili položiti prisegu kralju [[Petar I. Karađorđević|Petru I. Karađorđeviću]]. ''(<ref>Janjatović, str. 176)''</ref>
Njegova kćer, bila je poznata slikarica [[Nasta Rojc]]. U [[Bjelovar]]u postoji ulica Milana i Naste Rojc.
 
== Obitelj ==
 
Njegova kćer, bila je poznata slikarica [[Nasta Rojc]]. U [[Bjelovar]]u postoji ulica Milana i Naste Rojc.
 
== Ostavština ==
U [[Bjelovar]]u postoji ulica Milana i Naste Rojc.
 
== Literatura ==
*[[Hrvatski leksikon]]
*[[Bosiljka Janjatović|Janjatović, Bosiljka]]: "Politički teror u Hrvatskoj 1918.–1935." (Zagreb, Hrvatski institut za povijest, 2002.)
 
== Izvori==
{{izvori}}