Kraljevina Mađarska: razlika između inačica

▲[[Datoteka:Bundesarchiv Bild 102-10737, Graf István Bethlen.jpg|200px|minijatura|lijevo|István Bethlen, dugogodišnji mađarski premijer između dva rata]]

▲Horthy je u srpnju [[1920.]] premijerom imenovao [[grof]]a [[Pál Teleki|Pála Telekija]], čija je desničarska vlada ograničila primanje „politički nesigurnih elemenata“ na sveučilišta, što se najčešće odnosilo na [[Židovi|Židove]]. Kako bi utišala seljačko nezadovoljstvo, vlada je razdijelila 3.850 četvornih kilometara obradivog zemljišta manjim gazdinstvima. Telekijeva vlada morala je podnijeti ostavku nakon sukoba s [[Karlo I., car Austrije|Karlom IV.]] koji je polagao pravo na mađarsko prijestolje. To je dovelo do podjele na mađarskoj političkoj sceni koju je dobro znao iskoristiti grof [[István Betheln]] koji je osnovao novu Stranku jedinstva, a Horthy ga je imenovao premijerom. Nakon što ni u drugom pokušaju nije uspio doći na mađarsko prijestolje, u listopadu [[1921.]] umro je Karlo IV. Kroz sljedećih deset godina Bethlen je dominirao mađarskom politikom, reformiravši izborni zakon, zapošljavajući svoje pristalice u državnom aparatu i manipulirajući izborima u ruralnim područjima. Obnovio je red u zemlji dajući dobra mjesta radikalnim kontrarevolucionarima u zamjenu za prestanak nasilja protiv Židova i ljevičara. Već [[1921.]] sklopio je sporazum sa socijal-demokratima i [[sindikat]]ima, legalizirajući, između ostaloga, njihove aktivnosti i oslobodivši političke zatvorenike, u zamjenu za socijalni mir i prestanak širenja antimađarske propagande. Uveo je [[1922.]] Mađarsku u [[Liga naroda|Ligu naroda]] i počeo otklanjati njezinu međunarodnu izolaciju sklopivši [[1927.]] sporazum o prijateljstvu s [[Italija|Italijom]]. Kroz cijelo razdoblje nastojanje oko revizije Trianonskog sporazuma bilo je vodeća linija mađarske politike koja je služila i za zataškavanje gospodarskih i unutarnjih političkih problema. [[1932.]], u vrijeme [[Velika depresija|Velike depresije]] političko je raspoloženje otišlo još desnije, a Horthy je premijerom imenovao [[Gyula Gömbös|Gyulu Gömbösa]] koji je Mađarsku uveo u užu suradnju s [[Njemačka|Njemačkom]] s kojom je potpisao sporazum kojim je mađarsko gospodarstvo izvučeno iz depresije ali je postalo i ovisno o Njemačkoj, kako u pogledu sirovina, tako i u pogledu tržišta. [[Adolf Hitler]] Mađarskoj je ponekad obećavao povrat izgubljenih teritorija, a ponekad prijetio vojnom intervencijomi ekonomskim pritiskom, kako bi je natjerao na podršku [[nacizam|nacističkoj]] politici. [[1935.]] osnovana je i mađarska fašistička stranka. Gömbösev nasljednik na premijerskom mjestu Kálmán Darányi nastojao je smanjiti njemački pritisak, donijevši zakon kojim je židovska prisutnost po profesijama ograničena na 20%, no to nije zadovoljilo ni Nijemce ni mađarske radikale. Nakon Darányijeve ostavke u svibnju [[1938.]], premijer postaje Béla Imrédy koji je ispočetka nastojao poboljšati odnose s [[Velika Britanija|Velikom Britanijom]], no nakon [[Anschluss]]a Austrije, u ožujku iste godine, ponovno je od jeseni prisiljen osloniti se na [[Treći Reich]] i [[Italija|Italiju]]. Kako bi si osigurao položaj na desnici, Imrédy je potiskivao sve suparnike, pa je i fašistička stranka zabranjena, a preustrojio je vladu na totalitarističkim osnovama i donio još oštriji Drugi židovski zakon. Taj je zakon potvrdila i sljedeća vlada na čelu s [[Pál Teleki|Pálom Telekijem]].