Budislav Grga Angjelinović: razlika između inačica

Grga Budislav Angjelinović rođen je na [[Hvar]]u [[1886.]] godine. Studirao je pravo u [[Zagreb]]u, [[Prag]]u i [[Lavov]]u, a doktorirao je u Zagrebu i Lavovu. Završio je studij [[povijest]]i i [[zemljopis]]a<ref name="Proleksis">[http://proleksis.lzmk.hr/51354/ Proleksis enciklopedija: Angjelinović, Budislav Grga], preuzeto 17. veljače 2012.</ref> u [[Zagreb]]u. Tada je bio je aktivni član [[Stranka prava|Stranke prava]],<ref name="Proleksis" /> koju je vodio dr. [[Ante Starčević]]. Na Zagrebačkom sveučilištu bio je predsjednik starčevićanske omladine i zajedno s [[Fran Galović|Franom Galovićem]] pokrenuo je list ''[[Mlada Hrvatska|Mladu Hrvatsku]]''. Kao odvjetnički pripravnik kod dr. [[Ante Trumbić]]a u Zadru i [[Split]]u uređivao je list ''[[Hrvatska (razdvojba)|Hrvatsku]]''.

Zbog protuaustrijskog govora u Kosovu kod [[Knin]]a pri proslavi Kosovske bitke, u [[Zadar|Zadru]] je [[1915.]] godine osuđen na tri godine strogog [[zatvor]]a. Dvije godine kasnije austrijske vlasti ga po kazni šalju u vojsku u [[Beč]]. Svršetkom rata i nakon [[opća amnestija|opće amnestije]] svih zatvorenika, vraća se u Zagreb i uređuje list ''[[Hrvatska država|Hrvatsku državu]]'', koju izdaje frakcija Stranke prava ([[Starčevićeva stranka prava|milinovci]]), a koja se zalaže za narodno ujedinjenje svih slavenskih naroda.

Pokrenuo je ideju za stvaranje [[Narodno vijeće Slovenaca, Hrvata i Srba|Narodnog vijeća SHS]] i [[1918.]] postao njegov tajnik, a zatim povjerenik Sekcije za organizaciju i agitaciju, a [[28. listopada]] [[1918.]] imenovan je za povjerenika za javni red i sigurnost u Zagrebu. U toj funkciji organizirao je gušenje [[Pobuna hrvatskih vojnika 5. prosinca 1918|pobune 53. i 25. pukovnije]] u Zagrebu. Više je puta biran za narodnog poslanika u Skupštinu u Beogradu. Izborom za poslanika u beogradsku Skupštinu prestaje biti članom Hrvatske stranke prava, koju napušta [[1919.]] godine i pristupa [[Demokratska stranka (Srbija i Jugoslavija)|Demokratskoj stranci]] [[Ljuba Davidović|Ljube Davidovića]], u kojoj ostaje do [[1928.]] Kasnije je jedan od osnivača [[Jugoslavenska nacionalna stranka|Jugoslavenske nacionalne stranke]].<ref name="Proleksis" />

Nakon [[Atentat u Narodnoj skupštini 1928.|atentata]] na [[Stjepan Radić|Stjepana Radića]] u Narodnoj skupštini u [[Beograd]]u, [[20. lipnja]] [[1928.]], Angjelinović je imenovan ministrom građevine u vladi dr. [[Anton Korošec|Antona KorošecaKorošca]]. Nakon uvodenja [[Šestosiječanjska diktatura|Šestosiječanjske diktature]] [[1929.]] godine imenovan je za opunomoćenog ministra i izvanrednog poslanika u Pragu, a poslije u Beču.

Do travanjskog sloma Kraljevine Jugoslavije često je mijenjao ministarske ili veleposlaničke dužnosti, a u travnju [[1941.]], s raspadom Jugoslavije, Angjelinović bježi u inozemstvo i priključuje se [[četnici|četnickim]] [[politika|političkim]] krugovima.<ref name="Večernji list">[http://www.vecernji.hr/vijesti/prosinacke-zrtve-zla-sjena-hrvata-nad-rodoljubima-ubijenima-clanak-224096 Hrvoje Dečak, ''Prosinačke žrtve: Zla sjena Hrvata nad rodoljubima ubijenima''], [[Večernji list]], preuzeto 17. veljače 2012.</ref> Zabilježeni su podatci da je tijekom ratnih godina [[1942.]] i [[1943.]] pisao tekstove u kanadskom ''[[Srpski glasnik|Srpskom glasniku]]'' i četničkom listu ''Novosti''.<ref name="Večernji list" />