Inačica od 22. siječnja 2015. u 07:48 uredi Kubura (razgovor \| doprinosi) 155.232 edits Nema sažetka uređivanja ← Starija izmjena		Inačica od 22. siječnja 2015. u 12:26 uredi ukloni ovu izmjenu Rovoobob (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 12.236 edits Infookvir, fotografija, dodatci članku, uredio bilješku, izvor. Novija izmjena →
Redak 1: {{Infookvir atletičar \| ime = Franjo Mihalić \| slika = Franjo_Mihalić.jpg \| slika_širina = 176px \| slika_opis = Franjo Mihalić \| puno_ime = Franjo Mihalić \| nadimak = ''Jura'' \| datum_rođenja = [[9. ožujka]] [[1920.]] \| mjesto_rođenja = [[Kutina]] \| datum_smrti = \| mjesto_smrti = \| visina = 1,75 \| težina = 58 \| državljanstvo = \| karijera = \| discipline = trčanje na duge pruge \| rekordi = \| medalje = {{Medalje vrh}} {{Medalje sport \| [[atletika]]}} Line 4 ⟶ 23: {{Medalje srebro\| [[OI 1956.\|Melbourne 1956.]]\|[[SFRJ\|Jugoslavija]]}} {{Medalje dno}} }} '''Franjo Mihalić''' ([[Kutina]], [[9. ožujka]] [[1920.]]), je hrvatski [[atletika\|atletičar]], atletski sudac i organizator atletskih natjecanja. Osvajač je srebrne medalje na [[OI 1956.\|Olimpijskim igrama u Melbourneu 1956.]] godine. Jedini je [[Hrvat]] koji je osvojio olimpijsku medalju u [[maraton\|maratonskom trčanju]]. Pobijedio je na više od 50 međunarodnih utrka. == Životopis == Športsku je karijeru započeo kao biciklist. Sudjelovao je na prvenstvima Hrvatske u [[biciklizam\|biciklizmu]] kao član Olimpa. Od osamdeset 80 vodećih hrvatskih biciklista, Mihalić je bio po kvaliteti od 5. do 8. mjesta, u konkurenciji [[August Prosenik\|Prosenika]], [[Stjepan Ljubić\|Ljubića]], Grgca, Fiketa i dr. Posljednji put je put bio na [[prvenstvo Hrvatske u biciklizmu\|prvenstvu]] Hrvatske od Zagreba do Varaždina. Pored toga, poslije je bio aktivni [[nogomet]]aš u zagrebačkom [[NK Grafičar Zagreb\|Grafičaru]]. Mihalićev trkači dar uočili su na radničkim športskim igrama 1940. godine. Pridružio se je Concordiji iz Zagreba. Uslijedio je rat i proglašenje NDH, u kojoj je bio državni reprezentativac i triput bio proglašen hrvatskim športašem godine. Pet je puta rušio državne rekorde [[Viktor Flass\|Viktora Flassa]] i [[Josip Kotnik\|Josipa Kotinka]]. Mihalić je bio apolitičan i nije htio pristupiti ustaškom pokretu, premda je bilo poziva. Također se na sve moguće načine izvlačio od vojske da ga ne mobiliziraju. ~~<ref>"''Zahvaljujući tome što sam bio vrhunski sportaš, dugo sam se izvlačio od vojske. ''"</ref>~~{{fusg\|1}} Pretkraj ~~raata~~rata trener najljućih suparnika išao je toliko u rivalstvu da je pritisnuo nadležne zašto Mihalić nije unovačen, pa je naposljetku unovačen u domobrane. Kraj rata koji je brzo uslijedio spasio ga je od odlaska na bojište. Poslije rata osnovao je Omladinsko fizkulturno društvo Mladost, zajedno s čelnicom hrvatske omladinske organizacije Verom Radić i Željkom Dežmarom. U Mladosti je bio do 1947. Uslijedio je poziv u JNA. Vojni je rok služio u vojarni konjaništva u Subotici. Kad je [[Artur Takač]] doznao za nj, namjestio je da Mihalić dobije premještaj u Beograd. Po sovjetskom uzoru, atletičari su u tom vojnom klubu iz glavnog grada imali neusporedivo bolje uvjete. Tako je u [[JSD Partizan Beograd\|Partizanu]] bilo takvih uvjeta i brojni su športaši iz Hrvatske završili u Beogradu. Mihalić se tako našao u društvu [[Ivan Gubijan\|Ivana Gubijana]], [[Zvonko Sabolović\|Zvonka Sabolovića]], [[Nedo Farčić\|Nede Farčića]], [[Drago Štritof\|Drage Štritofa]], [[Andrija Ottenheimer\|Andrije Ottenheimera]], [[Petar Šegedin (atletičar)\|Petra Šegedina]], [[Zdravko Ceraj\|Zdravka Ceraja]], [[Boris Brnad\|Borisa Brnada]], [[Krešo Račić\|Kreše Račića]], [[Ivica Karasi\|Ivice Karasija]] (svi u Partizanu) te [[Diana Sakač Ištvanović\|Diane Sakač Ištvanović]], [[Dane Korica\|Dane Korice]] i [[Dunja Jutronić\|Dunje Jutronić]]. Pobijedio je na prvom svjetskom [[kros\|krosu]] u Parizu 1953. godine. Na maratonu u Ateni postavio je rekord staze, pobjeđivao je u maratonima [[bostonski maraton\|Bostonu]], Londonu, Tokiju, Moskvi, Milanu (triput), Genovi (četiri puta), Sao Paolu (~~dvaput~~ponoćna novogodišnja utrka: 1952. i 1954., a 1953. bio je drugi)<ref name="pe">[http://proleksis.lzmk.hr/751/ Proleksis enciklopedija: Mihalić, Franjo], pristupljeno 22. siječnja 2015.</ref> i drinima. Nastavio se natjecati u veteranskoj konkurenciji u maratonu i u [[brzo hodanje\|brzom hodanju]]. Radio je u vojnoj akademiji kao nastavnik tjelesnog. Line 18 ⟶ 39: == Zanimljivosti == Bio je prvi koji je Titu predao [[štafeta mladosti\|štafetu]] "u ime naroda Hrvatske". Bilo je to 25. svibnja 1945. == Bilješke == #{{fusd\|1}}"''Zahvaljujući tome što sam bio vrhunski sportaš, dugo sam se izvlačio od vojske.''" (Pero Zlatar, ''Franjo Mihalić: U Beogradu me ne cijene, a u Zagreb me nitko ne zove'', ''[[Jutarnji list\|JL]]'', 10. siječnja 2010.) == Izvori == [[Pero Zlatar]]:, [http://www.jutarnji.hr/franjo-mihalic--u-beogradu-me-ne-cijene--a-u-zagreb-me-nitko-ne-zove-/473424/ ''Franjo Mihalić: U Beogradu me ne cijene, a u Zagreb me nitko ne zove''], ''Jutarnji list'', 10. siječnja 2010. Marko Lopušina:, [http://www.dnevno.hr/kolumne/marko-lopusina/72755-franjo-mihalic-trazi-priznanja-ndh.html ''Franjo Mihalić traži priznanja NDH ''], dnevno.hr, 4. prosinca 2012. *Ivica Majić:, [http://www.trcanje.hr/franjo-mihalic-od-savskog-nasipa-do-olimpijskog-stadiona-u-melbourneu/3925/ ''Franjo Mihalić: Od Savskog nasipa do olimpijskog stadiona u Melbourneu''], trčanje.hr, 17. srpnja 2012. {{izvori}} == Vanjske poveznice ==

Franjo Mihalić: razlika između inačica