Ban: razlika između inačica

Od srednjeg vijeka pa sve do 1869. hrvatski ban je ustoličavan na dužnost na [[Trg svetog Marka|trgu]] i u [[Crkva sv. Marka u Zagrebu|crkvi svetog Marka]] hrvatskiu banZagrebu, jeu ustoličavansvečanoj naceremoniji, dužnosts prilikomplemićkim zasjedanjapovorkama prvei saborskeraskošnim sjedniceceremonijalom. nakonObično imenovanjase odza straneprigodu kralja,uzimalo uprvo svečanojzasjedanje ceremoniji,sabora snakon plemićkimkraljevog povorkama iimenovanja raskošnim ceremonijalombana. Ban je polagao prisegu te su mu predavane banska zastava ikao simbol vojne te žezlo kao simbol sudbene vlasti.<ref>Smičiklas, str. 371-372.</ref> Obično u crkvi sv. Marka, držeći u desnoj ruci žezlo, a u lijevoj zastavu, stojeći na uzvišenu mjestu, izricao bi ban prisegu okupljenom plemstvu i predstavnicima staleža.<ref>Smičiklas, str. 104.</ref> Prisegu bi mu čitao kraljev povjerenik. Ban bi preuzimanjem zastave i svečanim okupljanjem banskog [[banderija]] postajao vojni zapovjednik Kraljevine u svojim ovlastima, što je bilo narušeno pri prisezi 1615.<ref>Horvat, Rudolf: [[s:Povijest Hrvatske I. (R. Horvat)/Ban Benko Turoc|Instalacija i banovanje]] [[Benedikt Thuroczy|Benedikta Thuroczyja]], 1615.-1616., ''Povijest Hrvatske I.'', Zagreb, 1924. Poglavlje 79.</ref>

1739. na Trgu je izgrađena kraljevska kuća kako bi se na stalnom mjestu smjestio sabor i državne instucije, a od 1776. tu stalno zasjeda [[Hrvatski sabor]]. Otkako je na Trgu stalno smješten Sabor, ban bi obično bio u svečanoj povorci, praćen crkvenim, gradskim i plemićkim izaslanstvima sa zastavama [[Hrvatske županije|županija]] te zastavama Hrvatske, Slavonije i Dalmacije doveden na Trg sv. Marka te bi onda ušao u sabornicu, gdje je čitana kraljeva odluka o imenovanju banom. Uglavnom bi odluku i pozdravni govor čitao [[Zagrebačka biskupija|zagrebački biskup]] ili drugi crkveni velikodostojnik. Ban je potom u Saboru polagao prisegu pred [[Feudalno društvo|staležima]], u kojoj bi obećao da će se držati ustava i zakona. Time se isticala autonomija plemstva i redova Kraljevine Hrvatske. Potom bi ga, uz pucnjavu topova i zvonjavu zvona, plemstvo diglo triput zajedno sa stolicom u zrak, uzvikujući "vivat!" ([[Latinski jezik|lat.]] "živio!"). Nakon toga, iz sabornice bi ban otišao u crkvu sv. Marka na misu zahvalnicu, dok bi dva plemića pred njim nosila [[žezlo]] i zastavu, čime bi završavao službeni dio instalacije.<ref>Ferdo Šišić: Hrvatska povijest, Svesci 1-3, Dionička tiskara, 1906, str.18-19.</ref>

Od 18. st. banovi su prigodom ustoličenja (instalacije) nosili crvenu odoru [[Kraljevina Ugarska|ugarskog]] [[Konjaništvo|konjaništva]], a [[ban Jelačić]] je prvi koji je dao načiniti odoru u bojama hrvatske trobojnice i u narodnom kroju.<ref>Hotko, Jelena: [http://hismus.hr/media/site_structure/documents/2011/10/21/Jelacic_rb_lektura.pdf Radna bilježnica uz izložbu „uspomene / na / jednog bana“, Ostavština Jelačić u Hrvatskom povijesnom muzeju,] HPM, Zagreb 2010., str. 8.</ref> Kasnije su banovi prilikom instalacije uglavnom nosili plemićka odijela, dok se [[Ivan Mažuranić]], prvi ban pučanin, u svom svečanom nastupu pred Saborom [[1873.]] pojavio u građanskom odijelu.<ref>Miroslav Šašić: [http://radio.hrt.hr/ep/vjerujem-u-hrvatsku/100789/ Zagrebački vremeplov - "Vjerujem u Hrvatsku!"], Radio Sljeme, emitirano 20. veljače 2015.</ref> Instalacijske svečanosti trajale bi više dana, organizirale su se pučke svečanosti, bakljade i svečani plesovi.<ref>Vjera Katalinić: [http://hrcak.srce.hr/31229 BAN I/ILI KRALJ? GLAZBENE SVEČANOSTI U ČAST VELIKODOSTOJNIKA U ZAGREBU U DRUGOJ POLOVICI 19. STOLJEĆA], Narodna umjetnost: hrvatski časopis za etnologiju i folkloristiku, Vol.45 No.2 Prosinac 2008.</ref> Od kraja 18. stoljeća u počast novog bana spjevali bi se i hvalospjevi i pozdravne pjesme - primjerice, 1783. u čast instalacije [[Franjo Eszterházy|Franje Eszterházyja]] tiskana je pjesnička zbirka A. Hoffmana ''Componimenti poetici…''.<ref>Tatjana Radauš (1998): [http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=5754 Eszterházy], natuknica, Hrvatski biografski leksikon</ref> Banu u čast prigodom ustoličenja pisali bi se i svečani govori kojim bi ga kakav vrsan govornik dočekao (primjerice, Ivan pl. Bedeković-Komorski održao je govor banu Franji Vlašiću prilikom njegova dolaska na ustoličenje u Zagreb 1832.<ref>[http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=1561 ''BEDEKOVIĆ KOMORSKI''], [[Hrvatski biografski leksikon]], Bartol Zmajić (1983)</ref>).