Crvena Hrvatska: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m uklonjena promjena suradnika Jocatrta (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Ceha
Nema sažetka uređivanja
Redak 44:
[[Datoteka:Mavro Orbini il regno de gli slavi.jpg|mini|130px|''[[Mavro Orbini|Il Regno de gli Slavi]]'']]
[[Datoteka:Dukljanin.jpg|mini|180px|''[[Ivan Lučić#Djela|De regno Dalmatiae et Croatia]]'']]
Najstariji sačuvani prijepis je na latinskom jeziku, a datira iz oko [[1650]]. godine, dok je po mogućem starijem izvorniku [[Mavro Orbini]] [[1601]]. objavio knjigu na [[talijanski jezik|talijanskom]], ''Il regno degli Slavi''.<ref name="Proleksis-1">[http://proleksis.lzmk.hr/5909/ Proleksis enciklopedija] Ljetopis popa Dukljanina</ref> Orbini je upotrijebio ne samo Dukljaninov Ljetopis, nego i mnoge druge, kasnije izgubljene izvore. On spominje "Dioclea che fu la metropoli della Croatia Rubea", diobu na Bijelu i Crvenu Hrvatsku (Croazija Alba, Croazija Rossa). To čine i neki dubrovački pisci, kao što su [[Jakov Lukarić]] i Resti. Dukljaninov je izričaj Crvene Hrvatske bio dobro prihvaćen od ovih, kasnijih pisaca i analista kao istinit.<ref name="SMŠ" />
 
Godine [[1666]]. [[Ivan Lučić]] objavio je ljetopis pod nazivom ''Presbyter Diocleatis Regnum Slavorum'' u svojoj knjizi ''De regno Dalmatiae et Croatiae: libri sex''. Dmine Papalić je pronašao Hrvatsku redakcije Ljetopisa popa Dukljanina [[22. listopada]] [[1500]]. u Krajini u domu Markovića u Poljicima o čemu svjedoči [[Marko Marulić]], koji je kroniku preveo na latinski jezik pod nazivom "Povijest kraljeva Dalmacije i Hrvatske zajedno s poviješću pustošenja Salone" (''Regum Dalmatiae et Croatiae historia una cum Salonarum desolatione'').<ref>[[Ivan Mužić]], ''Hrvatska kronika 547.-1089.'', Marjan tisak, Split, 2002.</ref>
Redak 79:
[[Hrvatska historiografija|Historiografija]] još nije našla zadovoljavajući odgovor na pitanje kako je Dukljanin došao do naziva Bijela i Crvena Hrvatska. Možda bi se njegovi nazivi odbacili kao plod mašte da se s Dukljaninom ne slažu i neki bizantski pisci iz 11. i 12. stoljeća, koji spominju Hrvate u Duklji.<ref>Klaić Vjekoslav, ''Hrvati i Hrvatska'', str. 29.</ref><ref name="triosmica">Šišić, Ferdo, str. 38.</ref> Stoga je postavljena hipoteza da je Crvena Hrvatska ([[Duklja]] + Dalmacija) bila samostalna politička jedinica do [[Stefan Nemanja|Nemanje]] ([[Vjekoslav Klaić]]).<ref name="triosmica" /> Prema jednom drugom mišljenju do takva je naziva došlo zato što su bizantski pisci identificirali Srbe i Hrvate.<ref>Radojčić Nikola, ''Kako su nazivali Srbe i Hrvate'', str. 11.</ref> U Jugoslaviji je ipa bila najprihvatljivije treće mišljenje, prema kojem je riječ o nekoj postojećoj, realnoj skupini ljudi, koji su nosili hrvatsko ime, dakle o nekom kraju (u Duklji), koji je bio nastanjen [[Hrvati]]ma.<ref>Šišić, Ferdo, str. 180., bilj. 222.</ref> Prema tome, posve je razumljivo da takva pretpostavka ne znači da je Crvena Hrvatska bila sastavni dio [[srednjovjekovna hrvatska država|hrvatske države]] pa čak ni to da se ovdje radi o etničkim Hrvatima u onom smislu kao i u Hrvatskoj gdje je to ime bilo ne samo nacionalno, nego i političko (državno).<ref>Šišić, Ferdo, str. 171.</ref><ref>Šišić, Ferdo, str. 163.</ref>
 
Glavnu poteškoću uočavanju etničke raznolikosti Slavena duž jadranske obale [[O upravljanju carstvom|činilo je tumačenje]] [[Konstantin Porfirogenet|Konstantina Porfirogeneta]], po kojemu su [[Paganija|Neretvani (Pagani)]], [[Zahumlje|Zahumljani]], [[Travunja]]ni i [[Konavle|Konavljani]] porijeklom Srbi. Pri tome je car dosljedno izostavljao [[Duklja]]ne iz ove srpske zajednice naroda i iz hrvatske zajednice narode. Pominje ih samo i izrijekom kao [[Dukljani|Dukljane]]. Čini se, međutim, očitim da car ne želi govoriti ο stvarnoj etničkoj povezanosti, već da su mu pred očima politički odnosi u trenutku kada je pisao djelo, odnosno iz vremena kada su za nj prikupljani podaci u Dalmaciji, što je pretpostavka. Opis se svakako odnosi na vrijeme kada je srpski knez [[Časlav]] proširio svoju vlast i na susjedne sklavinije, pored navedenih još i na [[Vrhbosna|Bosnu]]. Zajedno sa širenjem političke prevlasti, širilo se i etničko ime, što u potpunosti odgovara našim predodžbama ο podudarnosti etničkog i političkog nazivlja.<ref name="Budak43">[[Neven Budak]], ''[[Prva stoljeća Hrvatske]]'', str. 43.</ref>
 
Što se tiče [[O upravljanju carstvom#Neretvani|Neretvana]], ili Pagana, njih izvori 9. i 10. stoljeću nazivaju dosljedno njihovim vlastitim imenom, te nema sumnje u njihovu etničku posebnost, izraženu još i dodatnim specifičnostima: [[Pokrštenje Hrvata#Tzv. Crvena Hrvatska|kasnim pokrštavanjem]] i gusarenjem kao važnom privrednom granom. Stanovnike [[Zahumlje|Zahumlja]] jedino [[Konstantin Porfirogenet|Konstantin]] označava kao Srbe. Ova sklavinija izlazi iz anonimnosti u vrijeme kneza [[Mihajlo Višević|Mihajla Viševića]], kojeg izvori, uključujući ''[[De administrando imperio]]'', spominju kao vladara Slavena ili Zahumljana. Vijest o [[O upravljanju carstvom#Zahumljani|porijeklu Zahumljana]], prema kojoj su Mihajlovi preci potomci Litzika, koji su živjeli [[Bijela Hrvatska|uz rijeku Vislu]], nema nikakve veze s Konstantinovom pričom ο seobi Srba, te je jasno da Zahumljani svoje porijeklo nisu izvodili iz srpskoga. Još i u 12. stoljeću nazivali su se jednostavno [[Slaveni]]ma.<ref name="Budak43" />
Redak 85:
Vrijednost svojih etnogenetskih tumačenja razotkriva car u poglavlju ο [[O upravljanju carstvom#Travunjani|Travunjanima]], u kojemu kaže da oni pripadaju Srbima, ali samo od vremena [[Heraklije|Heraklija]] do kneza [[Vlastimirovići|Vlastimira]], kada su stekli neovisnost. Car očito povezuje etničku i političku pripadnost: u trenutku kada pucaju političke veze, prestaju i one etničke. To napokon u potpunosti omogućava tumačenje Konstantinovih tvrdnji da su Neretvani, Zahumljani, Travunjani i Konavljani Srbi, kada to ne tvrdi nijedan drugi izvor.<ref name="Budak44" />
 
U slučaju Duklje to je još jasnije jer car, [[Dukljani|Dukljane]] ne ubraja niti u Srbe, ali niti u Hrvate. Stalna prisutnost [[Bizant]]a (potpuna ovisnosti [[Duklja|Duklje]]), no kasnija velika pobjeda Dukljana nad Bizantom u [[Bitka kod Bara|Bici kod Bara]] [[6. listopada|6.]]/[[7. listopada]] [[1042.]] (Ljetopis o tome izvješćuje u Glavi XXXVIII.),<ref>[http://www.montenegrina.net/pages/pages1/istorija/duklja/ljetopis_pop_dukljanina_latinicna_redakcija.htm Ljetopis popa Dukljanina (na crnogorskom)]</ref> proglašenje dukljanskog vladara [[Mihailo|Mihaila]] za [[kralj]]a, najkasnije [[1078.]] <ref>[http://www.montenegrina.net/pages/pages1/istorija/duklja/papa_grgur7_pise_mihailu_vojislavljevicu.htm Pismo pape Grgura VII. Mihailu, 9.1.1078.g.]</ref> i [[Bodin]]ova dukljanska ekspanzija sprečavali su širenje srpske i hrvatske vlasti, pa time i imena, na Duklju. Zbog toga Konstantin, niti bilo koji bizantski autor nakon njega, niti ne izvodi porijeklo [[Dukljani|Dukljana]] niti od Srba niti od Hrvata.<ref name="Budak44">[[Neven Budak]], ''[[Prva stoljeća Hrvatske]]'', str. 44.</ref>
 
Pojedini bizantski pisaci izjednačavaju [[Dukljani|stanovništvo Duklje]] s drugim Slavenima (Dukljani-[[Srbi]] i Dukljani-[[Hrvati]]), drugi ih pozlaćuju u smislu davanja pogrdnih značenja (Dukljani-Dalmati, Dukljani-Tribali), treći zamjenjuju imena iz neznanja i komoditeta ("Srbi koje neki i Hrvati nazivaju"), a riječ o [[Dukljani]]ma, četvrti koriste recidiv mode skitomanije ("Neki skitski čovjek po imenu Vojislav"), a peti [[pleonazam]] ("Hrvati i Dukljani pobunivši se"), a govori se o ustanku makedonskih Slovena pod vodstvom Bodina i Vojteha itd.<ref>[http://montenegrina.net/nauka/istorija/crna-gora-do-xix-v/doseljavanje-slovena-dukljanska-drzava/dr-pavle-mijovic-skilicine-legende-kao-istorijski-izvor/ Montenegrina.net] Dr. Pavle Mijović: Skiličine legende kao istorijski izvor</ref> Sve u svemu, navodi bizantskih pisaca ne dopuštaju izjednačavanje stanovnika Duklje u 11. i 12. stoljeću bilo sa Srbima, bilo s [[Hrvati]]ma.<ref name="Budak44" />
 
Najraniji Dukljaninovi prepisivači su Mlečani [[Crvena Hrvatska#Dandolo i Flavije Blondo|Andrea Dandolo i Flavije Biondo]].<ref>Šiši, Ferdo, str. 174. "Srbija (Surbia) je za Popa Dukljanina samo geografski pojam, a ne politički ili državni".</ref><ref>Šišić Ferdo, str. 37.</ref> [[Crvena Hrvatska#Orbini, Lučić i drugi izvori|Grk Halkokondyles]] po humanističkom imenovanju naroda klasiničnim imenima, Slavene od Istre do Dubrovnika naziva Ilirima.<ref name="Grk">Chalcocondiles L.,: "Historiae (de rebus turcicis)", u "Corpus scriptorum historiae byzantinae 48", Bonn, 1843.</ref> Domaći Dukljaninovi prepisivači su [[Crvena Hrvatska#Orbini, Lučić i drugi izvori|Mavro Orbini, Jakov Lukarić, Resti, Ivan Lučić i Marko Marulić]]. Napokon, Hrvate na ovom području spominje turski putopisac [[Crvena Hrvatska#Orbini, Lučić i drugi izvori|Evlija Čelebi]]. [[Kultura humsko-dukljanskog područja do kraja 12. stoljeća|Humsko-dukljansku kulturu]] može se promatrati jedino izvan anakronističnih i isključivih srpskih ili hrvatskih okvira, kao izvornu kreaciju područja sa svim odlikama samosvojnosti,<ref name="HRHB">HercegBosna.org [http://www.hercegbosna.org/STARO/ostalo/etnicka.html Kultura humsko-dukljanskog područja do kraja 12. stoljeća] Etnička povijest Bosne i Huma</ref> dok [[Starohrvatske crkve u srednjovjekovnom Zahumlju|crkvena arhitektura]] pripada [[starohrvatska umjetnost|starohrvatskoj umjetnosti]].<ref name="Benedikta">[[Benedikta Zelić-Bučan]], ''[[Članci i rasprave iz starije hrvatske povijesti]]''</ref>
[[Datoteka:Medieval_Croatian_dialects_in_Cro_and_BiH.PNG|mini|260px|Prije velikih seoba nakon [[Bosna i Hercegovina u Osmanskom Carstvu|osmanskog zauzimanja]] u 16. i 17. st., [[Štokavsko narječje#Zapadna i istočna štokavština|zapadnom štokavštinom (šćakavskom i štokavskom ikavicom i (i)jekavicom)]] se govorilo u [[Paganija|Neretvanskoj kneževini]] (Krajini), [[Zahumlje|Zahumlju]] (Humskoj zemlji), [[Dubrovačka Republika|Dubrovniku]] i Kotoru, a [[Štokavsko narječje#Zapadna i istočna štokavština|istočnom štokavštinom (štakavskom ijekavicom)]] u unutrašnjosti [[Travunja|Travunje]] (Trebinju) i [[Duklja|Duklje]] ([[Zeta|Zeti]]). '''*''' U zagradama su kasniji nazivi sklavinija.]]
Kultura, uz državu, je faktor, koji u srednjem vijeku odlučujuće utječe na formiranje naroda. Ne zna se je li ta kultura korijen bez stabla, je li njen njezin razvoj bio prekinut širenjem srpskog, odnosno hrvatskog političkog i kulturnog kruga ili njezini izdanci se mogu pratiti i kasnije, ako nigdje drugdje, [[Srednjovjekovna bosanska država|barem u Bosni]]. Stanovnici Crvene Hrvatske su u svojoj vjerskoj i političkoj povijesti općenito bili bliži [[Hrvati]]ma, ali primjenjivati današnji pojam hrvatskog identiteta (nešto što je nastalo u novije doba na osnovi vjere, povijesti i jezika) na nekoga u ono doba jest puki anakronizam. Jedino razborito što bi se moglo kazati o etničkom identitetu jest da su bili [[Južni Slaveni|Slaveni]].<ref>HercegBosna.org [http://hercegbosna.org/STARO/ostalo/bos1180.html Bosna do 1180. godine]</ref>
Redak 108:
* [[Ljetopis popa Dukljanina]], [[Miroslavljevo evanđelje]]
{{col-end}}
 
== Vanjske poveznice ==
*[[Vjekoslav Klaić]] - [http://www.scribd.com/doc/26338581/Vjekoslav-Klai%C4%87-CRVENA-HRVATSKA Crvena Hrvatska i Crvena Rusija] Hrvatsko kolo, Matica hrvatska, Zagreb, 1927.
*Nikola Zvonimir Bjelovučić - [http://www.hercegbosna.org/STARO/download-hr/Crv_Hr1.PDF Crvena Hrvatska i Dubrovnik: Prvo poglavlje] Matica hrvatska, Zagreb, 1929.
*Nikola Zvonimir Bjelovučić - [http://www.hercegbosna.org/STARO/download-hr/Crv_Hr2.PDF Crvena Hrvatska i Dubrovnik: Drugo poglavlje] Matica hrvatska, Zagreb, 1929.
*Nikola Zvonimir Bjelovučić - [http://www.hercegbosna.org/STARO/download-hr/Crv_Hr3.PDF Crvena Hrvatska i Dubrovnik: Treće poglavlje] Matica hrvatska, Zagreb, 1929.
*Nikola Zvonimir Bjelovučić - [http://www.hercegbosna.org/STARO/download-hr/Crv_Hr4.PDF Crvena Hrvatska i Dubrovnik: Četvrto poglavlje] Matica hrvatska, Zagreb, 1929.
*Nikola Zvonimir Bjelovučić - [http://www.hercegbosna.org/STARO/download-hr/Crv_Hr5.PDF Crvena Hrvatska i Dubrovnik: Peto poglavlje] Matica hrvatska, Zagreb, 1929.
*Nikola Zvonimir Bjelovučić - [http://www.hercegbosna.org/STARO/download-hr/Crv_Hr6.PDF Crvena Hrvatska i Dubrovnik: Šesto poglavlje] Matica hrvatska, Zagreb, 1929.
*Nikola Zvonimir Bjelovučić - [http://www.hercegbosna.org/STARO/download-hr/Crv_Hr7.PDF Crvena Hrvatska i Dubrovnik: Sedmo poglavlje] Matica hrvatska, Zagreb, 1929.
*Nikola Zvonimir Bjelovučić - [http://www.hercegbosna.org/STARO/download-hr/Crv_Hr8.PDF Crvena Hrvatska i Dubrovnik: Osmo poglavlje] Matica hrvatska, Zagreb, 1929.
*Nikola Zvonimir Bjelovučić - [http://www.hercegbosna.org/STARO/download-hr/Crv_Hr9.PDF Crvena Hrvatska i Dubrovnik: Deveto poglavlje] Matica hrvatska, Zagreb, 1929.
*Nikola Zvonimir Bjelovučić - [http://www.hercegbosna.org/STARO/download-hr/Crv_Hr10.PDF Crvena Hrvatska i Dubrovnik: Deseto poglavlje] Matica hrvatska, Zagreb, 1929.
*[[Savić Marković Štedimlija]] - Crvena Hrvatska: [http://www.posavski-vremeplov.com/zapisi-o-zemlji/pop-dukljanin-i-crveni-hrvati/ Pop Dukljanin i Crveni Hrvati (str. 12.-18.)]
*Savić Marković Štedimlija - Crvena Hrvatska: [http://www.posavski-vremeplov.com/zapisi-o-zemlji/ulazak-u-povijest-i-croatia-rubea/ Ulazak u povijest i Croatia Rubea (str. 18.-28.)]
*Savić Marković Štedimlija - Crvena Hrvatska: [http://www.posavski-vremeplov.com/zapisi-o-zemlji/pretapanje-imena-crvena-hrvatska-u-crna-gora/ Pretapanje imena Crvena Hrvatska u Crna Gora (str. 36.-49.)]
 
== Literatura ==
Line 138 ⟶ 122:
 
{{izvori|2}}
 
== Vanjske poveznice ==
* [[Vjekoslav Klaić]] - [http://www.scribd.com/doc/26338581/Vjekoslav-Klai%C4%87-CRVENA-HRVATSKA Crvena Hrvatska i Crvena Rusija] Hrvatsko kolo, Matica hrvatska, Zagreb, 1927.
* Nikola Zvonimir Bjelovučić - [http://www.hercegbosna.org/STARO/download-hr/Crv_Hr1.PDF Crvena Hrvatska i Dubrovnik: Prvo poglavlje] Matica hrvatska, Zagreb, 1929.
* Nikola Zvonimir Bjelovučić - [http://www.hercegbosna.org/STARO/download-hr/Crv_Hr2.PDF Crvena Hrvatska i Dubrovnik: Drugo poglavlje] Matica hrvatska, Zagreb, 1929.
* Nikola Zvonimir Bjelovučić - [http://www.hercegbosna.org/STARO/download-hr/Crv_Hr3.PDF Crvena Hrvatska i Dubrovnik: Treće poglavlje] Matica hrvatska, Zagreb, 1929.
* Nikola Zvonimir Bjelovučić - [http://www.hercegbosna.org/STARO/download-hr/Crv_Hr4.PDF Crvena Hrvatska i Dubrovnik: Četvrto poglavlje] Matica hrvatska, Zagreb, 1929.
* Nikola Zvonimir Bjelovučić - [http://www.hercegbosna.org/STARO/download-hr/Crv_Hr5.PDF Crvena Hrvatska i Dubrovnik: Peto poglavlje] Matica hrvatska, Zagreb, 1929.
* Nikola Zvonimir Bjelovučić - [http://www.hercegbosna.org/STARO/download-hr/Crv_Hr6.PDF Crvena Hrvatska i Dubrovnik: Šesto poglavlje] Matica hrvatska, Zagreb, 1929.
* Nikola Zvonimir Bjelovučić - [http://www.hercegbosna.org/STARO/download-hr/Crv_Hr7.PDF Crvena Hrvatska i Dubrovnik: Sedmo poglavlje] Matica hrvatska, Zagreb, 1929.
* Nikola Zvonimir Bjelovučić - [http://www.hercegbosna.org/STARO/download-hr/Crv_Hr8.PDF Crvena Hrvatska i Dubrovnik: Osmo poglavlje] Matica hrvatska, Zagreb, 1929.
* Nikola Zvonimir Bjelovučić - [http://www.hercegbosna.org/STARO/download-hr/Crv_Hr9.PDF Crvena Hrvatska i Dubrovnik: Deveto poglavlje] Matica hrvatska, Zagreb, 1929.
* Nikola Zvonimir Bjelovučić - [http://www.hercegbosna.org/STARO/download-hr/Crv_Hr10.PDF Crvena Hrvatska i Dubrovnik: Deseto poglavlje] Matica hrvatska, Zagreb, 1929.
* [[Savić Marković Štedimlija]] - Crvena Hrvatska: [http://www.posavski-vremeplov.com/zapisi-o-zemlji/pop-dukljanin-i-crveni-hrvati/ Pop Dukljanin i Crveni Hrvati (str. 12.-18.)]
* Savić Marković Štedimlija - Crvena Hrvatska: [http://www.posavski-vremeplov.com/zapisi-o-zemlji/ulazak-u-povijest-i-croatia-rubea/ Ulazak u povijest i Croatia Rubea (str. 18.-28.)]
* Savić Marković Štedimlija - Crvena Hrvatska: [http://www.posavski-vremeplov.com/zapisi-o-zemlji/pretapanje-imena-crvena-hrvatska-u-crna-gora/ Pretapanje imena Crvena Hrvatska u Crna Gora (str. 36.-49.)]
 
[[Kategorija: Hrvati]]