Banovina Hrvatska: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m →Reakcije na Sporazum: primjer |
|||
Redak 312:
== Društvo ==
{{Quote box|width=30%|align=right|quote=S jedne strane Velikosrbi na čelu s u Jugoslaviji prepotentnom vojničkom klikom, a s druge strane komunisti i frankovci, nastojali su svim mogućim načinima ometati daljnji mirni razvoj situacije.|source=[[Vladko Maček]], ''Memoari''}}
Kako je [[HSS]] na području Banovine Hrvatske imao gotovo jednoglasnu potporu, u Banovini je zapravo vladao jednostranački sustav. Iako [[Vladko Maček|Maček]], potpredsjednik jugoslavenske vlade, nije imao nikakav službeni položaj u Banovini Hrvatskoj, nazivan je "vođom hrvatskog naroda", "predsjednikom" te je njegov rođendan javno slavljen kao blagdan. Primjerice, ban Šubašić je 1940. za Mačekov rođendan dijelio stipendije siromašnim đacima i studentima. [[1. svibnja]] [[1940.]] Banovina je nacionalizirala [[Radio Zagreb]]. Strukture HSS-a na vlasti progonile su [[KPJ|komuniste]] i [[ustaše]], otvorivši i nekoliko sabirnih logora za političke zatvorenike, od kojih je najpoznatiji [[Kruščica (Vitez, BiH)|Kruščica]] pokraj [[Travnik]]a. Zanimljivo je da je jednom zgodom, prilikom komunističkih demonstracija, [[1940.]] uhićen i [[Franjo Tuđman]].<ref>{{citiranje www | url = http://hebeta.lzmk.hr/Natuknica.aspx?ID=62628 | naslov = Tuđman, Franjo | rad = [[Hrvatska enciklopedija (LZMK)]] | preuzeto = 1. studenoga 2013.}}</ref>
Razdoblje koje je započelo velikom nadom da će se konačno ispraviti stare nepravde i stvoriti bolje društvo, donijelo je prije velika razočaranja nego zadovoljstvo.<ref name="lecek">Suzana Leček : [http://hrcak.srce.hr/file/68145 ''Narodni poslanik Hrvatske seljačke stranke i njegov kotar: djelovanje Stjepana Hefera na osječkom i valpovačkom području (1924. - 1941.)''], Scrinia Slavonica, Vol.8 No.1 Listopad 2008. (189-240), str. 225.-230.</ref> Pogotovo uslijed teške gospodarske situacije zbog rata u Europi, utjecaj HSS-a na selu počeo je slabiti nauštrb [[KPH|KP]] i "[[Frankovci|frankovaca]]".<ref name="jakovcev"/> Krajem 1940. skup HSS-a u Podgori prekinuli su nezadovoljni seljaci, žaleći se na neostvarena obećanja o manjim porezima i smanjenju birokracije te na situaciju na rubu gladi.<ref>Boban, 238-9.</ref> Mnoga su obećanja, ali i iskrene dobre namjere, ostali neispunjeni, dobrim djelom iz nemoći. Naime, rat i poremećaj gospodarstva obilježili su pa čak i spriječili neke od pokušaja uvođenja nužnih gospodarskih i društvenih promjena unutar razmjerno uske autonomije.<ref name="lecek"/> To se ponajbolje vidjelo na primjeru smjene činovnika i žandara koji su posao dobili zahvaljujući odanosti beogradskom režimu. Nedostatak kontrole nad žandarmerijom i vojskom pokazao se kao mana nove vlasti. Mnogi žandari koji su bili osvjedočeni nasilnici ili protivnici HSS-a i hrvatskog pokreta ostali su na svojim položajima.<ref name="lecek"/> Brojnim molbama za premještaj pokušavalo se promijeniti nacionalnu strukturu žandarmerije u Hrvatskoj, premještanjem Srbijanaca i Crnogoraca te njihovom zamjenom Hrvatima koji su služili u žandarmeriji u drugim dijelovima Jugoslavije.<ref name="lecek"/>
| |||