Corpus separatum: razlika između inačica

Grad Rijeka je prvi put dobio dobio autonomiju [[1719.]] kada je proglašen slobodnom lukom odlukom cara [[Karlo VI., car Svetog Rimskog Carstva|Karla VI.]], povlasticom sličnom onom dodijeljenom slobodnoj carskoj luci i gradu [[Trst]]u. 1776. carica Marija Terezija dodjeljuje Rijeku izravno Kraljevini Hrvatskoj. No, već godine [[1779.]] posebnom poveljom izdvojila je Rijeku iz sastava [[Kraljevina Hrvatska pod Habsburzima|Kraljevine Hrvatske]] te uzdignuta na status zasebnog tijela pridruženog ugarskoj kruni kao važne luke. 1786. [[Josip II.]] osniva novu administrativnu cjelinu od Rijeke do Novog, ''Ugarsko Primorje''. Uslijedili su ogorčeni hrvatsko-mađarski sporovi na zasjedanjima parlamenata o pripadnosti Rijeke. [[Napoleon]]ova okupacijska vlast (1809.-1813.) smješta Rijeku u Građansku Hrvatsku u sklopu [[Ilirske pokrajine|Ilirskih pokrajina]]. Nakon povratka pod habsburšku vlast, 1816. Beč je uključuje u novu jedinicu, kratkotrajnu [[Kraljevina Ilirija|Kraljevinu Iliriju]], odakle je 1822. Rijeka kao ''corpus separatum'' ponovno vraćena hrvatsko-ugarskom saboru. Dolazak pod vlast Ugarske značio je brži razvoj, budući da je Rijeka bila glavna izvozna točka za mađarsko gospodarstvo. U prvoj polovici 19. stoljeća, glavni duh pokretač Rijeke u društvenom i gospodarskom smislu bio je privrednik [[Andrija Ljudevit Adamić]]. 1847. počinje izgradnja luke. Krajem kolovoza revolucionarne 1848., nakon hrvatskog raskida državnopravnih veza s Ugarskom, u grad u pratnji vojske ulazi podžupan [[Zagrebačka županija (1850.-1924.)|Zagrebačke županije]] Josip pl. Bunjevac, koji postaje banski povjerenik za grad. Priključenje Rijeke Hrvatskoj potvrdio je car [[Franjo Josip I.]] poveljom 1850. No, nametnuti [[Bachov apsolutizam|bečki apsolutizam]] te izgradnja pruge Beč-Trst 1857., kojom je Rijeka izolirana, uzrokuju nezadovoljstvo u Rijeci, što iskorištavaju lokalni [[Mađaroni]] te Ugarska.

Otvaranjem željezničke pruge preko Karlovca i Zagreba prema Mađarskoj i srednjoj Europi [[1873.]] počinje doba brzog razvoja i industrijskog uspona Rijeke zahvaljujući snažnim mađarskim ulaganjima.<ref name="pol51"/> Riječka luka je ubrzano proširena i opremljena te se pretvorila u glavnu trgovačku poveznicu Mađarske i istočne polovice Austro-Ugarske sa svijetom, postavši peta najprometnija luka na [[Mediteran]]u (nakon Marseillesa, Genove, Napulja i Trsta).<ref>[http://www.freeweb.hu/selinger/cikkek/fiumehis.htm The History of Hungarian Fiume]{{dead link|date=April 2012}}</ref> Prvi parobrod isplovio je iz Rijeke 1871.<ref name="33. oldal">Fried Ilona, 33. oldal</ref> Prema planovima Francuza Hilarion Pascal 1873. počeli su veliku radovi u luci pod ravnanjem inžinjera Dawn Anthonyja, prilikom kojih je nasuto 100-200100–200 m (1894 prošireno na 290.000m²), sagrađen novi lukobran te željeznica dovedena do mora.<ref name="32. oldal">Fried Ilona, 32. oldal</ref> Između 1872. i 1914. u dva velika projekta, ukupno je potrošeno oko 55 milijuna zlatnih [[Austro-ugarska kruna|kruna]] na lučku infrastrukturu.

Otvaraju se brojne tvornice, poput prve tvornice torpeda na svijetu (1866.), nakon što su [[Robert Whitehead]], upravitelj riječke brodostrojarske tvrtke "[[Stabilimento Tecnico Fiumano]]" te inžinjerinženjer [[Ivan Lupis]] dizajnirali te isprobali prvi [[torpedo]]. 1882. utemeljena je rafinerija nafte na Mlaki, prva industrijska rafinerija u Europi,<ref>{{cite web|url=http://www.ina.hr/default.aspx?id=269 |title=History of Refineries, INA d.d |publisher=Ina.hr |date=2011-02-12 |accessdate=2012-04-07}}</ref> koju razgledava i car [[Franjo Josip I.]] 1891. prilikom posjeta Rijeci.

Usporedno s rastom broja stanovnika i gospodarskim razvojem, urbana infrastruktura Rijeke se ubrzano širi. 1885. podignuto je novo riječko kazalište, današnji [[HNK Ivana pl. Zajca]], zamijenivši staro iz 1806., koje je imalo respektabilnih 1.600 sjedećih mjesta. 1899. Rijeka uvodi u promet električni [[Tramvajski promet u Rijeci|tramvaj]]. Brojne javne zgrade su sagrađene u ovom razdoblju, poput [[Guvernerova palača u Rijeci|guvernerove palače]], koju je dizajnirao mađarski arhitekt [[Alajos Hauszmann]]. Grad brzim rastom te kapitalom privlači brojne znanstvenike i izumitelje. Osim Roberta Whiteheadovog izuma torpeda, Rijeka je bila i mjesto razvoja fotografije visoke brzine. Austrijski fizičar dr. Peter Salcher, radeći u riječkoj mornaričkoj akademiji, prvi je uspio fotografirati puščano zrno pri nadzvučnoj brzini 1886., tako izumivši tehniku koju je kasnije koristio [[Ernst Mach]] pri proučavanju nadzvučnog gibanja.<ref>Peter Salcher und Ernst Mach, [http://www.univie.ac.at/pluslucis/PlusLucis/031/s22.pdf Schlierenfotografie von Überschall-Projektilen], W. Gerhard Pohl, Universität Wien, PLUS LUCIS 2/2002 – 1/2003, ISSN 1606-3015 (in German)</ref> Riječki kirurg Antun Grossich prvi je 1907. uveo u praksu primjenu jodne tinkture u pripremi za operativne zahvate. Nepune dvije godine nakon [[Wilhelm Conrad Röntgen|Röntgenovih]] otkrića, u Rijeci se 1897. uvodi [[rendgen]] u bolničko liječenje.<ref name="crtice">[http://www.rijeka.hr/CrticeORijeci Crtice o Rijeci], rijeka.hr, pristupljeno 7.11.2014.</ref>

[[23. listopada]] [[1918.]] riječka [[79. pješačka pukovnija "Josip Jelačić"]] se pobunila, svrstala na stranu [[Narodno vijeće Slovenaca, Hrvata i Srba|Narodnog vijeća]], zauzela upravne zgrade i oslobodila političke zatvorenike.

Grad i kotar Rijeka imao je površinu od 21 &nbsp;km² te se sastojao od samog grada i tri naselja:

Prvi popis koji nam odaje nacionalnu strukturu dogodio se 1851. godine, kad je tadašnja Rijeka imala 12.588 stanovnika. Osim naglog gospodarskog rasta u razdoblju koje je uslijedilo, dogodila se i značajna promjena strukture stanovništva. Uz politiku mađarizacije, ugarska uprava poticala je i useljavanje iz svih zemalja Austro-Ugarske.<ref>A.J.P. Taylor: The Habsburg Monarchy, 1809–1918, University of Chicago Press, Paperback edition, 1976, ISBN 0-226-79145-9, page 269</ref> Brz razvoj i gospodarski napredak i sami su privlačili brojne znanstvenike, poduzetnike, radnike. Tako je [[Tvornica papira Rijeka|riječku tvornicu papira]] neko vrijeme vodio brat [[Adam Smith|Adama Smitha]] (utemeljitelja moderne ekonomije),<ref name="crtice"/> dok se 1883. austrijski nadvojvoda Joseph Karl Ludwig s obitelji preselio u Rijeku.