Ivan Zajc: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m uklonjena promjena suradnika 78.1.67.39 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Maestro Ivanković |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 1:
{{Skladatelj
|ime = Ivan Zajc
|opis_slike = Ivan Zajc
|puno_ime = Ivan Dragutin Stjepan Zajc
|slika = Ivan_Zajc.jpg
|datum_rođenja = [[3. kolovoza]] [[1832]].
|mjesto_rođenja = [[Rijeka]], [[Hrvatska]]
|datum_smrti = [[16. prosinca]] [[1914]].
|mjesto_smrti = [[Zagreb]], [[Hrvatska]]
|djela = ''[[Mislav]]''<br>''[[Ban Leget]]''<br>''[[Nikola Šubić Zrinski (opera)|Nikola Šubić Zrinski]]''<br>''[[Dolazak Hrvata]]''
|period = [[Hrvatski narodni preporod|Ilirizam]] ([[romantizam]])
|nagrade =
|}}
'''Ivan Dragutin Stjepan Zajc''', znan kao '''Ivan pl.''' ''(plemeniti)'' '''Zajc''' ([[Rijeka]], [[3. kolovoza]] [[1832.]] - [[Zagreb]], [[16. prosinca]] [[1914.]]), bio je [[Hrvatska|hrvatski]] [[skladatelj]], [[dirigent]] i pedagog. Utemeljiteljem je hrvatske [[Opera|opere]] kao umjetničke ustanove, a opernu umjetnost u Hrvatskoj obogatio je i u stvaralačkom smislu.<ref name="db.nsk.hr">[http://db.nsk.hr/HeritageDetails.aspx?id=831 Ivan Zajc (1832. – 1914.)], db.nsk.hr, pristupljeno 18. prosinca 2017.</ref> Najznačajniji je glazbenik djelatan u Hrvatskoj u posljednoj trećini [[19. stoljeće|19. stoljeća]].<ref name="he">[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=66730 Zajc, Ivan, ml.], enciklopedija.hr, pristupljeno 18. prosinca 2017.</ref>
== Životopis ==
===
[[Datoteka:Rodna kuca Ivana pl Zajca 240608.jpg|mini|Spomen ploča na rodnoj kući Ivana Zajca u ulici Matije Gubca]]
[[Datoteka:Spomen ploca Ivan Zajc 0408.jpg|mini|Spomen ploča Ivanu Zajcu na zgradi "[[Palac Komuna|Palac Komune]]" u Rijeci]]
Zajc je bio češkog
U Rijeci mu se 3. kolovoza 1832. godine rodio sin, a nekoliko godina kasnije, [[10. prosinca]] [[1837.]] godine i
=== Mladost u Rijeci ===
Ivan Zajc odrasta u glazbenoj sredini pa je od malih nogu upućen na [[Glazba|glazbu]]. Prve poduke dobiva od oca, a zatim od mjesnog učitelja. Prvi nastup u javnosti imao je [[14. rujna]] [[1845.]] godine na jednoj dobrotvornoj priredbi u riječkom kazalištu kada je na [[Violina|violini]], uz pratnju oca, izveo Maysederov Rondo. Godine [[1844.]] nastaje i prva Zajčeva skladba - ''Ouvertura''. Dvije godine poslije,
=== Studij u Milanu ===
Na konzervatoriju Zajc studira od [[1850.]] do [[1855.]] godine. U Milanu Zajc marljivo sklada, dobiva razna priznanja i nagrade, a vrhunac nastupa na kraju Zajčeva studija kada su učenici kompozicije - prema Zajcu njih 20 - dobili zadatak skladati operu na isti libreto. Bila je to opera u tri čina [[La Tirolese]]. Zajčeva opera kao najbolja izvedena je 4. svibnja [[1855]]. godine. Zajc je operu uvježbao, dirigirao i svirao prvu violinu, a u izvedbi sudjelovali su učenici konzervatorija. Unatoč uspjehu što ga je opera prigodom izvedbe postigla ona se kasnije nije izvodila.
=== Povratak u rodni grad ===
[[Datoteka:Ivan Plemeniti Zajc Rijeka 0807.jpg|mini|lijevo|Spomenik Ivanu pl. Zajcu u Rijeci]]
Stoga se Zajc 4. listopada [[1855]]. vratio u Rijeku i preuzeo očeve dužnosti. Godine [[1855]]., molbom od 20. listopada upućenom Gradskom magistratu Zajc se natječe za dirigenta orkestra i nastavnika gudačih glazbala u Gradskom filharmonijskom institutu. Izgleda kako je to bila puka formalnost, ravnateljstvo je izabralo Zajca. Prema tadašnjem običaju Zajc je - osim poduke u glazbenoj školi i dirigiranja u kazalištu - bio dužan voditi crkveni zbor, instrumentirati potrebne skladbe za orkestar, jer je orkestar svirao između činova i kod dramskih predstava, te za kazalište prepisivati note i brinuti se za rasvjetu. Krajem [[1856]]. godine udala se Zajčeva sestra Albina za Faustina Zanona, sina brodograditelja Andrije, a dana 5. siječnja [[1857]]. oženio se i Zajc sedam godina mlađom Natalijom Jesenko (rođ. 1839.), kćerkom trgovca slovenskog porijekla. U Rijeci su se rodila i Zajčeva djeca - kćerka Anka (1857.) i sin Karmelo (1860.).▼
▲Stoga se Zajc [[4. listopada]] [[1855.]]
Naporan rad nepovoljno se odrazio na Zajčevo zdravlje. Nakon što je prebolio tešku upalu pluća liječnici su mu savjetovali promjenu podneblja. Krajem 1862. isticalo mu je ugovoreno vrijeme službovanja te je Zajc uputio magistratu dopis, da je odlučio krenuti drugamo "''radi mojih posebnih razloga koji se odnose na moju karijeru, nalazim se potaknut da otkažem službu kao nastavnik glazbe... da ću čim ozdravim, preuzeti ponovo svoju službu sve do gore spomenutog roka 7. studenog 1862.''" Zajc je u listopadu 1862. otputovao u [[Beč]]. Za svog boravka u Beču Zajc stanovao je u Komödiengasse 1, 1. stubište, 1. kat, a zatim u Weintraubengasse broj 6. U prvo vrijeme djelovao je kao profesor u Pjevačkom i opernom institutu društva Polyhymnia. Dana 15. prosinca 1863. u Beču se izvodi prvo Zajčevo djelo [[opereta]] [[Momci na brod]] (''Mannschaft an Bord''). Ta se opereta održala na rasporedu do uključivo godišta 1867./1868. te je doživjela više od 60 izvedbi. U Beču je tijekom Zajčeva tamošnjeg djelovanja izvedeno 11 njegovih djela s ukupno blizu 140 izvedbi, a nakon Zajčeva odlaska izvedena je 1874. još opereta Uhvaćeni Amor. Godine 1868. izvedene su u Beču čak tri nove Zajčeve operete. Dana 13. siječnja 1867. Glazbeni zavod u Zagrebu izabrao je Zajca za počasnog člana. Te godine započeli su pregovori o Zajčevu dolasku u Zagreb. Pregovori su urodili plodom pa je 18. studenog 1869. Zajc imenovan ravnateljem opere koju treba osnovati te redovitim učiteljem i ravnateljem glazbene učionice Narodnog zemaljskog glazbenog zavoda. Sukladno postignutom dogovoru 31. siječnja 1870. na večer Zajc s obitelji putuje iz Beča u [[Zagreb]]. ▼
▲Naporan rad nepovoljno se odrazio na Zajčevo zdravlje. Nakon što je prebolio tešku upalu pluća liječnici su mu savjetovali promjenu podneblja. Krajem [[1862.]] godine isticalo mu je ugovoreno vrijeme službovanja te je Zajc uputio magistratu dopis, da je odlučio krenuti drugamo
=== U Zagrebu ===
Zajc je s obitelji doputovao u [[Zagreb]] [[1. veljače]] [[1870.]]
Dana [[23. veljače]] [[1895.]] godine Zajc je za zasluge na području glazbe imenovan [[vitez]]om. U
Dana [[21. veljače]] [[1908.]] godine Zajc je na vlastitu molbu umirovljen, a tek [[1912.]] godine [[Hrvatska akademija znanosti i umjetnosi|JAZU]] ga je imenovala počasnim članom. Dva dana prije smrti potužio se svojoj snahi da se ne osjeća dobro. Tužio se na poteškoće pri disanju. Dana 16. prosinca ustao je već oko 5 sati ujutro no ponovno je legao te je oko 9.30 spavajući umro. Sutradan je njegovo tijelo od 9 do 15 sati izloženo u kazališnom predvorju. Poslije blagoslova oprostio se od njega ravnatelj opere Srećko Albini, a s kazališnog balkona otpjevali su tužaljke kazališni zbor i Savez hrvatskih pjevačkih društava. Poslije toga krenula je pogrebna povorka prema [[Mirogoj]]u. Tamo je govorio profesor Miler, a Savez hrvatskih pjevačkih društava otpjevao je Eisenhuthovu tužaljku Nad grobom. Zajc je pokopan u obiteljskoj grobnici Zajc – Dolovčak u arkadi lijevo od ulaza u groblje. Uz njegovo je ime dodan plemićki nastavak "Zagicz" te "vitez reda Franje Josipa I".<ref>[http://info.hazu.hr/upload/Image/slike_stranica/odsjek_za_povijest_hrvatske_glazbe/Zajc-poster-5.pdf Putevima Ivana pl. Zajca. O stotoj obljetnici smrti], info.hazu.hr, pristupljeno 18. prosinca 2017.</ref>
=== Karakter ===▼
Ivan Zajc živio je vrlo uredno. Ustajao je veoma rano u jutro te je već oko 4 sata sjedio kod svog pisaćeg stola i tiho zviždeći skladao. U 7 sati u jutro pio je mlijeko s pecivom, a zatim se do 8 odnosno 9 sati bavio ružama u vrtu. U glazbenoj školi radio je od 9 do 11 h i od 15 do 18 h, a u kazalištu od 11 sati često i do 14 h, tako da za objed koji put nije imao više od pola sata vremena. Za vrijeme objeda držao je sat na stolu kako ne bi zakasnio na posao. Kod ručka i večere bile su na Zajčevu stolu dvije vrste vina - stolno koje je pio s mineralnom vodom i desertno vino. Poslije večere skladao je i do 1 sat u noći, tako da je veoma malo spavao. Uživao je u radu do kasno na večer i rano ujutro kad sve spava. Radio je pri petrolejskoj svjetiljci i bez naočala. Skladao je bez klavira, a sam je prepisivao i partiture i dionice. Dok je kazalište bilo u Gornjem gradu, poslije predstave okrijepio bi se čašom piva u kazališnoj restauraciji, obično u društvu s braćom Eisenhuth, J. Freudenreichom i A. Schwarzom. Njegovi prijatelji bili su: [[Strossmayer|J. J. Strossmayer]], I. Dežman, F. Marković, [[August Šenoa|A. Šenoa]], I. Zahar, L. Mrazović, I. Kostrenčić i [[Josip Eugen Tomić|J. E. Tomić]]. U mladosti je pušio cigare, ali je nakon prve [[Pneumonija|upale pluća]] prestao zbog zabrane liječnika, no tada je samo ''šnofao'' iz srebrne burmutice. Skupljao je olovke. S unucima je rado igrao igru Mlin, ali nije volio gubiti pa su ga puštali da dobiva. Kao učitelj i dirigent uvijek je bio miran i strpljiv, svaku stvar, bila opera ili najmanji zbor, savjesno je proučavao i uvježbavao, a na probe je uvijek dolazio na vrijeme. Ako je morao što pokuditi činio je to mirno i prijateljski. Njegovo dirigiranje bilo je mirno i dostojno bez ikakvih velikih teatralnih kretnji. Vrlo je pazio na svoju vanjštinu, te je uvijek bio dotjeran. Bio je veoma pobožan. Nije bio odviše rječit, više je slušao nego govorio. U društvu je bio dobroćudan, zabavan i ugodan a kao učitelj strog i pedantan.▼
▲Ivan Zajc živio je vrlo uredno. Ustajao je veoma rano u jutro te je već oko 4 sata sjedio kod svog pisaćeg stola i tiho zviždeći skladao. U 7 sati u jutro pio je mlijeko s pecivom, a zatim se do 8 odnosno 9 sati bavio ružama u vrtu. U glazbenoj školi radio je od 9 do 11
== Stvaralaštvo ==
Zajc je skladao s poslovičnom lakoćom i za sobom ostavio opus od oko 1200 raznovrsnih djela za orkestar (Simfonička glazbena slika), za komorne sastave, za klavir, zatim 19 [[opera]] (''Mislav'', ''Ban Legent''), 26 opereta, scensku glazbu (za ''Dubravku'' [[Ivan Gundulić|Ivana Gundulića]]), [[oratorij]] ''Oče naš'', oko 50 kantata (''Dolazak Hrvata''), 19 misa, 14 Ave Maria, 200 zborova (''Glasna jasna'', ''Putnik''), 170 solo pjesama (''Miruj, miruj, srce moje''; ''Moja lađa''; ''Vir''; ''Lastavicom''; ''Domovini i ljubavi''; ''Djevojka i ruža'').
== Zanimljivosti ==
* Glazba za himnu [[čileanska ratna mornarica|čileanske ratne mornarice]] preuzeta je iz njegove opere [[Nikola Šubić Zrinjski (opera)|Nikola Šubić Zrinjski]].
==
* [[Hrvatski skladatelji klasične i folklorne glazbe]]▼
* [[Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca u Rijeci]]▼
== Literatura ==
* Hubert Pettan, ''Popis skladbi Ivana Zajca''. Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1956.
Line 65 ⟶ 73:
* Vjera Katalinić/Stanislav Tuksar, ur., ''Mladi Zajc, Beč = Young Zajc, Vienna, 1862.-1870.'' Rijeka: Izdavački centar Rijeka, 2003.
==
{{izvori}}
▲* [[Hrvatski skladatelji klasične i folklorne glazbe]]
▲* [[Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca u Rijeci]]
== Vanjske poveznice ==
|