Krbavska bitka: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Dodane zastave, dopunjeni zapovijednici |
||
Redak 8:
|ishod = turska pobjeda
|strana1 = [[Osmansko Carstvo]]
|strana2 = [[File:Flag of the Ottoman Empire (1453-1844).svg|24px]] [[Ottoman Empire]][[File:Coat of arms of Croatia 1495.svg|16px|link=Croatia in the union with Hungary]][[Hrvatska u personalnoj uniji s Mađarskom|Hrvatsko Kraljevstvo]]
|zapovjednik1 = sandžak-beg [[Hadum Jakub-paša]] <br> sandžak-begom [[Ismail-beg]] <br> [[Karlije Mehmed-beg]]
|zapovjednik2 = [[Emerik Derenčin]] <br> [[Ivan Frankopan Cetinski]]† <br> [[Bernardin Frankopan Modruški]] <br> [[Nikola Frankopan Tržački]] <br>[[Petar II. Zrinski]]† <br>[[Juraj Vlatković]]† <br> [[Karlo Gusić]]<br> [[Ferdinad Berislavić]]
|postrojbe1 = oko 8.000 [[akindžija]]
|postrojbe2 = 3.000 konjanika<br> 2.000 pješaka <br>5.000 do 8.000 seljaka
Redak 36:
Krajem ljeta 1493. godine Jakub-paša je provalio sa svojim akindžijama, oko 8 tisuća, preko rijeka [[Una|Une]] i [[Kupa|Kupe]] u [[Kranjska|Kranjsku]] i [[Štajerska (Slovenija)|Štajersku]]. Robio je, palio i pustošio do [[Celje|Celje]], [[Ptuj]]a i [[Maribor]]a.<ref name="hbl">[http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=9059 Jakub-paša], Pejo Ćošković (2005.), hbl.lzmk.hr, pristupljeno 11. kolovoza 2018.</ref> Tu ga je štajerski kapetan Jakov Szekely prisilio na uzmak.<ref name="hbl"/> Prigodom povratka iz Slovenije, Turci su opustošili i Hrvatsko [[zagorje]], spalili i opljačkali bogati gradić kneza Frankopana, '''Modruš''', u kojem je bila smještena biskupija, s ciljem povratka u Bosnu, pri čemu nije poznato kojim putem su se vraćali. Prema podatcima jednog turskog ljetopisca, Jakub-paša je sa svojim snagama naišao na hrvatske feudalne snage na jednoj planini (vjeruje se [[Mala Kapela]]), koje su mu prepriječile put. Kako je bio ugrožen s leđa od štajerskog [[grof]]a, Jakub-paša je ponudio banu Derenčinu novac ukoliko bi ga ovaj pustio nastaviti put prema Bosni. Ban Derenčin, uvjeren u premoć svojih snaga nad izmorenim turskim snagama, uvjetuje oslobađanje čitavog roblja i predaju cijelog plijena što Jakub-paša ne prihvaća. Dok su još trajali pregovori oko otkupa, Jakub-paša je uputio turske snage preko Krbave kako bi iskoristio priliku i izvukao se iz, za njega, teškog položaja.
Čim je saznao za promjenu smjera kretanja turskih snaga, ban Derenčin je pregrupirao snage i na Krbavskom polju okupio do tada međusobno zavađene hrvatske knezove, [[Ivan Frankopan Cetinski|Ivana Frankopana Cetinskog]], [[Bernardin Frankopan|Bernardina Frankopana Modruškog]], [[Nikola Frankopan|Nikolu Frankopana Tržačkog]], Karla Gušića, Petra II. Zrinskog (djeda [[Nikola Šubić Zrinski|Nikole Zrinskog]], sigetskog junaka), njegova sina Pavla
Jakub-paša, stigavši na Krbavsko polje, najvjerojatnije preko [[Plaški|Plaškog]], uvjerio se da je sukob bio neizbježan i odmah je dao ubiti sve robove sposobne za borbu. Kako je želio izbjeći izravni sukob s hrvatskom vojskom, Jakub-paša je namjeravao izvući hrvatsku vojsku na ravnicu i iz zasjede djelovanjem sa svih strana brzom konjicom je napasti. Zbog toga je podijelio snage također u tri skupine ali po teritorijalnoj pripadnosti. Naime, turske snage su sačinjavale i snage iz Srbije pod kruševačkim sandžak-begom '''Ismailom''' i snage pod skopskim namjesnikom '''Karlerijem Mehmed-begom'''.
| |||