Hrvatski narodni preporod: razlika između inačica

'''Hrvatski narodni preporod''' naziv je za nacionalno-politički i kulturni pokret koji se u prvoj polovici [[19. stoljeće|19. stoljeća]], pod utjecajem [[prosvjetiteljstvo|prosvjetiteljstva]] i [[romantizam|romantizma]], ali i sličnih pokreta u drugim zemljama [[Habsburška Monarhija|Habsburške Monarhije]] (npr. [[češki narodni preporod]], [[slovački narodni preporod]], [[mađarski politički i kulturni preporod]]), razvio na području [[Hrvatska|Hrvatske]]. [[Ilirski pokret]] je srodan pojam hrvatskom narodnom preporodu, oba pokreta se isprepliću.{{sfn|RavlicRavlić|1965.|p=7}} Trajao je od [[1813.]] odnosno [[1830.]] do [[1874.]], može ga se ovako podijeliti:{{sfn|RavlicRavlić|1965.|p=7}}

Razvoj nacije usko je vezan uz uporabu vlastitog jezika, tu Hrvati dugo nisu imali sreće, u uredima, vojsci i školama rabio se latinski, njemački ili talijanski (ovisno o vremenu i području). [[Marija Terezija]] (1740.-1780.) provodila je reforme države, centralizaciju. U Beču je osnovan "[[Theresianum]]", u kome su se školovali mladi plemići, djeca ugarskih i hrvatskih plemića. [[Ferdo Šišić|Šišić]] kaže da je to početak germanizacije hrvatskog plemstva a time i otuđenja narodnom jeziku.{{sfn|RavlicRavlić|1965.|p=9}} Car [[Josip II., car Svetog Rimskog Carstva|Josip II.]] [[1784]]. godine<ref>Ludwig Steindorff: Povijest Hrvatske str. 99.</ref> proglašava zakon o postupnom zamjenjivanju latinskog jezika njemačkim u zemljama [[Zemlje Krune sv. Stjepana|Krune sv. Stjepana]]. Zakon je povučen 1790. (po smrti Josipa II.). Nakon što je u zajedničkom saboru (hrvatsko-mađarskom) 1791. donesen zaključak da se tuđi jezik ne smije uvoditi kao službeni, ali će se mađarski jezik odmah uvesti u gimnazije i na sveučilište,{{sfn|Ravlic|1965.|p=11}} na zasjedanju koje je počelo 7. lipnja [[1791]]. godine nacionalni [[Hrvatski sabor]] donosi odluku o uvođenju mađarskog jezika u hrvatske osnovne i srednje škole kao neobvezatnog predmeta{{sfn|RavlicRavlić|1965.|p=12}}<ref>http://skola.sys.hr/eSchool/knjiga.htm</ref>. Bio je to početak sve očitije mađarizacije. U Hrvatsku stižu učitelji mađarskog jezika, izdana je gramatika mađarskog jezika na kajkavskom narječju, koju su studenti spalili na Katarinskom trgu u Zagrebu.{{sfn|RavlicRavlić|1965.|p=12}}<ref>Agneza Szabo,[http://www.matica.hr/kolo/kolo2007_3.nsf/AllWebDocs/Grof_Janko_Draskovic_u_doba_uspona_hrvatske_preporodne_politike_od_1790._do_1848. Grof Janko Drašković u doba uspona hrvatske preporodne politike od 1790. do 1848., Agneza Szabo, Matica Hrvatska], ''[[Kolo]]'' 3, 2007.</ref>

Raspadom Mletačke Republike 1797. godine Mletačka Dalmacija pripala je Austriji. Hrvati i Srbi iz Dalmacije željeli su sjedinjenje s Hrvatskom, ali car to nije htio pa je suzbijao to traženje svim sredstvima.{{sfn|RavlicRavlić|1965.|p=13}} Prva austrijska uprava nad Dalmacijom trajala je od 1797. do kraja 1805. godine, kada dolazi pod francusku vlast. U francusko ime Dalmacijom je upravljao providur, Mlečanin [[Vicko Dandolo]], što je uzrokovalo potalijančivanje naroda, službeni jezik je bio talijanski.

Godine [[1805.]] odlukom Sabora u Požunu mađarski jezik postaje službenim jezikom (u ugarskim uredima), od [[1827.]] odlukom Sabora u Hrvatskoj on postaje obvezatnim nastavnim predmetom u višim školama: ''jer da mladež inače ne bi mogla naći namještenja u zajedničkim uredima.''{{sfn|RavlicRavlić|1965.|p=19}} Nacionalno osviješteni hrvatski [[intelektualci]] suprostavljaju se mađarizaciji i bore se za očuvanje hrvatskog jezika.

:''Vse kaj žive i prirodnog glasa ima''

Najveće usluge u afirmaciji hrvatskog jezika pripadaju [[Ljudevit Gaj|Ljudevitu Gaju]] i ''Kratkoj osnovi horvatsko-slavenskog pravopisanja''. Tiskana je u Budimu [[1830.]] na hrvatskom i njemačkom jeziku. Gaj se zalaže za "čistoću" hrvatskog jezika: "dajte da krasni naš materinski jezik od smetja i izvarkov izčistimo". [[Josip Kušević]] napisao je 1830. knjižicu ''De municipalibus iuribus et statutis regnorum Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae'' u kojoj na temelju isprava dokazuje poseban državnopravni položaj Hrvatske od narodnih vladara, preko [[Pacta conventa|Pacte convente]] do danas.{{sfn|RavlicRavlić|1965.|p=21}} Zaključak zasjedanja Sabora 5. kolovoza [[1830]]. je: "...poslanicima nalažu neka nastoje da se zakonom uredi pitanje o učenju mađarskog jezika kao obveznog predmeta u ovim kraljevinama". Službeni jezik je i dalje latinski.{{sfn|RavlicRavlić|1965.|p=21}} Na zasjedanju zajedničkog sabora u Požunu Mađari traže uvođenje mađarskog kao službenog jezika, nisu to uspjeli izboriti, zadovoljili su se mađarskim kao obveznim predmetom u svim školama.{{sfn|RavlicRavlić.|1965.|p=21}} Javlja se Pavao Štoos pjesmom ''Kip domovine vu početku leta 1831'', koja je reakcija na saborske zaključke iz 1830.{{sfn|RavlicRavlić|1965.|p=24}} Godinu poslije 1832. Ivan Derkos objavljuje ''Duh domovine nad sinovima svojim koji spavaju'', [[Janko Drašković]] svoju ''Disertaciju iliti razgovor darovan gospodi poklisarom''. Hrvatski feudalci pružaju otpor mađarizaciji zadržavanjem latinskog jezika, Drašković prosvijećeno traži za hrvatski jezik ista prava koja imaju mađarski i latinski jezik.{{sfn|RavlicRavlić|1965.|p=27}} Gajeva prva molba ugarskom Namjesničkom vijeću poslana je ožujka 1832. za izdavanje novina na hrvatskom jeziku, Franjo I. primio je Gaja 1833. i 9. srpnja [[1834.]] godine ostvarena je velika pobjeda u borbi za hrvatski jezik.{{sfn|RavlicRavlić|1965.|p=29}} Na zajedničkom saboru 1835. Mađari su tražili mađarski kao nastavni jezik u svim školama Hrvatske od petog razreda gimnazije na dalje, nakon 10 godina znanje mađarskog jezika da bude uvjet za primanje u javnu službu. Ovi zahtjevi su odbijeni, zaključeno je da će Hrvatska sa Slavonijom uvesti mađarski jezik kao službeni. Hrvatski zastupnici obratili su se kralju s molbom da ne odobri taj zaključak, što je kralj poštivao i zaključak nije primijenjen.{{sfn|Ravlić|1965.|p=31}}

Godine [[1835.]] izlaze prvi brojevi [[Novine Horvatzke|horvatskih Novina]]. To je bio znak afirmacije kulturnog programa, afirmacije jedinstvenog književnog jezika sa štokavskom osnovicom. Otvaraju se čitaonice u kojima se mogu čitati novine i knjige na narodnom jeziku, u siječnju [[1838.]] godine u [[Varaždin]]u, u ožujku u Karlovcu, u kolovozu se ''Ilirska čitaonica'' otvara u Zagrebu.{{sfn|RavlicRavlić|1965.|p=37}} Mađari u Požunu 1839. traže pripojenje Slavonije Ugarskoj, što je odbijeno.{{sfn|RavlicRavlić|1965.|p=38}} U Ilirskoj knjižnici se 1840. osniva [[Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu|Narodno kazalište]], 1841. ''Gospodarsko društvo'', 1842. [[Matica hrvatska|Matica ilirska]].{{sfn|RavlicRavlić|1965.|p=39}} Neprijatelji su isposlovali kraljevsku naredbu od 11. siječnja 1843. kojom je zabranjeno ilirsko ime.{{sfn|RavlicRavlić|1965.|p=46}}

Drugoga svibnja [[1843.]] [[Ivan Kukuljević Sakcinski]] održao je prvi zastupnički<ref>Ivan Marković, [https://stilistika.org/iii-tko-nam-je-ivan-kukuljevic-sakcinski ''O britkosti: filološko paljetkovanje po 2017. III. Tko nam je Ivan Kukuljević Sakcinski'']:{{citat2|Prvi zastupnički govor na hrvatskome održao je 2. V. 1843. Ivan Kukuljević Sakcinski (Šišić 1916 [1962: 411]). U govoru se bio zauzeo za uvođenje hrvatskoga kao službenoga.}}, stilistika.org, pristupljeno 9. rujna 2018.</ref><ref name="Vlasta Švoger">Vlasta Švoger, [http://www.matica.hr/vijenac/581/ivan-kukuljevic-sakcinski-velikan-hrvatske-kulture-i-politike-25735/ ''U povodu 200. Kukuljevićeve godišnjice. Ivan Kukuljević Sakcinski – velikan hrvatske kulture i politike''], ''[[Vijenac (časopis)|Vijenac]]'', br. 581, 9. lipnja 2016., pristupljeno 8. rujna 2018.</ref> govor na [[hrvatski jezik|hrvatskom jeziku]] u [[Hrvatski sabor|Hrvatskom saboru]], u kome je tražio da se narodni jezik uvede kao saborski i uredovni jezik umjesto latinskoga.{{sfn|RavlicRavlić|1965.|p=50}} Kako je u Hrvatskoj ilirsko ime zabranjeno, brošura "Što namjeravaju Iliri" [[Bogoslav Šulek|Bogoslava Šuleka]] tiskana je u Beogradu, kao i list Branislav 1844. godine.{{sfn|RavlicRavlić|1965.|p=55}} Pisanje Branislava uvjerilo je dvor da ilirsko ime nije opasno za njhovu vlast, pa je 3. siječnja 1845. dopuštena uporaba ilirskoga imena u književnosti, dok je ostala njegova zabrana za politički djelokrug.{{sfn|RavlicRavlić|1965.|p=56}}

Drugoga dana zasjedanja skupštine zagrebačke županije 1845. na [[Trg svetog Marka (Zagreb)|Markovom trgu]] došlo je do tragičnih [[Srpanjske žrtve|srpanjskih žrtava]] krivnjom mađarona i vojske.{{sfn|RavlicRavlić|1965.|p=57}} [[Antun Nemčić]] je ovom događaju posvetio svoju ''Himnu žrtvam 29. srpnja 1845.'' Narodna skupština 25. ožujka 1848. donosi tzv. [[Zahtijevanja naroda|narodna zahtijevanja]]: imenovanje Josipa Jelačića banom i čin generala, vlada nezavisna od Ugarske, ukidanje staleških povlastica i kmetstva.{{sfn|RavlicRavlić|1965.|p=63}} Biskup [[Josip Juraj Strossmayer|Strossmayer]] 1860. traži vraćanje hrvatskog jezika u sve škole i urede te sjedinjenje Dalmacije s užom Hrvatskom.{{sfn|RavlicRavlić|1965.|p=67}} Dalmacija dobiva sabor u [[Zadar|Zadru]] 1861. godine, u kome 1862. počinje izlaziti ''Narodni list''. Ban [[Josip Šokčević]] 1860. uvodi u urede hrvatski jezik.{{sfn|RavlicRavlić|1965.|p=68}} Zaključak banske konferencije u Zagrebu 1860./1861. traži od cara uvođenje hrvatskoga jezika u sve javne poslove, osnutak hrvatsko-slavonske dvorske kancelarije, imenovanje velikih župana te sjedinjenje Vojne krajine, Dalmacije, Kvarnerskih otoka i i istarskih kotara (Volosko, Labin i Novigrad) Hrvatskoj. Car prihvaća traženja o jeziku i župane, umjesto dvorske kancelarije osniva privremeni Hrvatski dvorski dikasterij. Status Dalmacije car prepušta zastupnicima dalmatinskoga sabora, gdje su autonomaši imali većinu.{{sfn|RavlicRavlić|1965.|p=69}}

[[Levin Rauch]], neprijatelj Hrvata postaje banskim namjesnikom 27. lipnja 1867. te provodi izbore uz progon pristaša narodnjaka. Rezultat je 52 unionistička zastupnika i 14 zastupnika oporbe u novome Saboru, koji su poslije izbora napustili Sabor. Takav krnji Sabor s Ugarskom je potpisao [[Hrvatsko-ugarska nagodba|Hrvatsko-ugarsku nagodbu]], koja je potvrđena 24. rujna 1868.{{sfn|RavlicRavlić|1965.|p=71}} [[Ivan Mažuranić]] je imenovan za bana [[1873.]] godine. 29. studenoga 1874. Matica ilirska mijenja ime u ''Matica hrvatska''. Time se zaključuje ilirski pokret i hrvatski narodni preporod, hrvatsko ime pobijedilo je ilirsko, Hrvati su se izborili za svoj jezik.{{sfn|RavlicRavlić|1965.|p=73}} Iako nije izvojevana ukupna pobjeda (ujedinjenje hrvatskih zemalja), u hrvatskom narodnom preporodu hrvatski je narod postao jedinstveniji i organiziraniji, što će mu olakšati dalju borbu za opstanak.{{sfn|RavlicRavlić|1965.|p=75}}

U Ugarskoj, u Podunavlju, hrvatski preporod snažnije se ukorjenjuje. Ponajveći dio nose [[Bačka|bački]] [[Bunjevci|bunjevački Hrvati]], dok ostali podunavski Hrvati nisu preuzeli nositeljski dio na sebe iz raznoraznih razloga: budimski i peštanski Hrvati su skoro nestali zbog presnažne asimilacije kroz 19. st., a u Baranji Hrvati nisu imali snažni građanski sloj koji bi intelektualno i financijski mogao podupirati taj pokret. Stoga su sjedišta hrv. narodnog pokreta u ugarskom Podunavlju bili Subotica, Sombor i Baja <ref>[http://hrcak.srce.hr/file/11264 ''Scrinia Slavonica'', br.6/2006.] Robert Skenderović: Sudjelovanje slavonskih franjevaca u nacionalnom pokretu podunavskih Hrvata tijekom 19. st. i početkom 20. st.</ref>.

[[Datoteka:Spomen ploča Ljubav i zloba.JPG|mini|200px|Spomen ploča na kući u kojoj su se sastajali hrvatski preporoditelji i u kojoj je [[Vatroslav Lisinski]] skladao prvu hrvatsku operu ''[[Ljubav i zloba]]'' izvedenu [[1846.]] godine]].

Osim domoljubne lirike nastaje i ljubavna ([[Stanko Vraz]], [[Ljudevit Vukotinović]], [[Petar Preradović]]) i satirična lirika (Vraz). Epsku književnost obilježili su Demeter (''Grobničko polje'') i [[Ivan Mažuranić]] (''[[Smrt Smail-age Čengića]]''). Dramsku književnost zastupaju Demeter, [[Ivan Kukuljević Sakcinski]], [[Antun Nemčić]] i ini. Preporodna književnost predstavlja i putopis [[Matija Mažuranić|Matije Mažuranića]], Antuna Nemčića i Stanka Vraza.

* [https://web.archive.org/web/20140904213421/http://www.crohis.com/izvori/1848.pdf Izvori za Hrvatsku tijekom revolucije 1848.]

* [https://web.archive.org/web/20140401170717/http://www.crohis.com/izvori/kukuljevicgov.pdf Govori Ivana Kukuljevića Sakcinskog]

* [http://www.ceeol.com/aspx/issuedetails.aspx?issueid=0117d472-e5e3-4003-b34c-77a997f5ed89&articleId=62e1bb6f-3f0a-4cf4-9cec-9705f955950f ''Scrinia Slavonica''] Sudjelovanje slavonskih franjevaca u nacionalnom pokretu podunavskih Hrvata tijekom 19. i početkom 20. stoljeća

* [https://web.archive.org/web/20080708045826/http://www.crohis.com/sknjige/sisic-povijest3.htm Ferdo Šišić, ''Hrvatska povijest od 1790.- 1847'']

* [[Nevenka Bezić-Božanić]]: [http://hrcak.srce.hr/file/109834 Književni odrazi i kulturna zbivanja u Splitu u drugoj polovici 19. stoljeća]

* [[Vinko Brešić]]: [http://www.matica.hr/vijenac/557/Hrvatski%20nacionalni%20preporod%20zavr%C5%A1io%20je%201990.%20godine/ Hrvatski nacionalni preporod završio je 1990. godine], ''[[Vijenac (časopis)|Vijenac]]'', 9. srpnja 2015.