Oton Kučera: razlika između inačica

'''Oton Kučera''' ([[Petrinja]], [[31. prosinca]] [[1857]]. - [[Zagreb]], [[29. prosinca]] [[1931]].), [[profesor]], [[prirodoslovac]], [[astronom]], najveći [[Hrvatska|hrvatski]] popularizator tehnike i prirodoslovlja, književnik, predsjednik [[Matica hrvatska|Matice hrvatske]] te autor nekoliko [[udžbenik]]a iz fizike za srednje škole te niza znanstveno-popularnih djela iz [[fizika|fizike]], [[astronomija|astronomije]] i [[elektrotehnika|elektrotehnike]]. Studirao u [[Beč]]u matematiku, fiziku i astronomiju, usavršavao se u astronomiji na Bečkoj zvjezdarnici. Djelovao je kao profesor u gimnazijama u Vinkovcima, Požegi i Zagrebu te bio nastavnik matematike na Šumarskom fakultetu [[Sveučilište u Zagrebu|Sveučilišta u Zagrebu]]. Bavio se poviješću egzaktnih znanosti i u tom je području izradio [[doktor]]sku disertaciju o [[Marin Getaldić|M. Getaldiću]]. Potaknuo je osnivanje Zvjezdarnice Hrvatskoga prirodoslovnog društva na [[Popov toranj|Popovu tornju]] u Zagrebu i bio njezinim ravnateljem od 1903. do 1913. i od 1920. do 1925. Bio je djelatan u društvenom životu kao član i predsjednik [[Matica hrvatska|Matice hrvatske]], Hrvatskoga prirodoslovnoga društva, predsjednim prvoga radiokluba u Zagrebu, predsjednik društva srednjoškolskih profesora te urednik ''[[Almanah]]a Bošković''. <ref> '''Kučera, Oton''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=34408] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.</ref>

Oca, učitelja, služba je ubrzo odvela iz Petrinje u [[Otočac]], gdje je Oton proveo djetinjstvo i završio pet razreda osnovne škole, a zatim je nastavio gimnaziju u [[Senj]]u. Iz Senja je u Otočac i obratno putovao preko [[Velebit]]a, te ja na tim prelascima zavolio Velebit, planine i zvjezdani svod, što ga je pratilo tijekom cijeloga života. Školovanje je nastavio u [[Vinkovci]]ma gdje je maturirao [[1873]]. godine.

Kao odličnom i talentiranom učeniku dodijeljena mu je krajiška stipendija te je otišao u [[Beč]] na studij [[Fizika|fizike]], [[Matematika|matematike]] i [[Astronomija|astronomije]]. Studira kod čuvenih [[Jožef Stefan|Jožefa Stefana]], [[Ludwig Boltzmann|Ludwiga Boltzmanna]] i [[Johann Josef Loschmidt|Johanna Loschmidta]], a usavršava se u astronomiji na Bečkoj zvjezdarnici, čiji je ravnatelj tada bio [[Karl von Litrow]].

Bilo mu je ponuđeno mjesto asistenta, ali su ga rodoljubni i obiteljski razlozi doveli natrag u Vinkovce, gdje je u dobi od samo 19 godina počeo predavati u vinkovačkoj gimnaziji, a dvije godine kasnije položio je u Beču profesorski ispit, kako su zahtijevali propisi tadašnjega doba.

Premještajem u [[Požega|Požegu]] započinje znanstveno-popularizatorski rad, kojem je ostao vjeran sve do smrti. U Požegi je osnovao i prvu školsku [[zvjezdarnica|zvjezdarnicu]], a [[1892]]. tiskana je njegova prva znanstveno-popularna knjiga, ''Crte o magnetizmu i elektricitetu''.

Godine [[1902]]. tiskana je njegova ''Eksperimentalna fizika za više i srednje i njima slične škole'', a iste godine je, na njegov poticaj, u okviru Hrvatskoga prirodoslovnog društva, osnovana Astronomijska sekcija. Kučera je potom, uz svoja predavanja na fakultetu, prihvatio i zahtjevan posao ravnatelja [[Zagrebačka zvjezdarnica|Zvjezdarnice]], čije je utemeljenje inicirao i aktivnim djelovanjem uspio ostvariti i koja je otvorena [[1903]]. godine. Iz Kučerinih spisa doznajemo da u vrijeme osnivanja Astronomijske sekcije niti u najvišim vrstama hrvatske inteligencije još nije bilo dovoljno svijesti o važnosti i potrebi astronomije kao kulturnom elementu u naobrazbi svakoga inteligenta bez obzira na njegovo zvanje i zanimanje. Držao je, međutim, da niti kod velikih naroda nije bilo drugačije te navodi da je iste godine kad je osnovano Hrvatsko naravoslovno društvo, francuski astronom [[Camille Flammarion]] osnovao Francusko astronomsko društvo u [[Pariz]]u ([[1886]].), te da je to društvo, u jednom od najciviliziranijih naroda svijeta, od 40 milijuna ljudi, u prvoj godini djelovanja okupilo jedva 90 članova. Tim se više mogao ponositi činjenicom da je broj članova Hrvatskoga prirodoslovnog društva do osnutka Astronomijske sekcije padao i iznosio 95 članova, a nakon osnutka porastao na oko 230, što svjedoči koliko zanimanje je pobudilo osnivanje te sekcije kao i ideje o utemeljenju hrvatskoga društvenog opservatorija. Godine [[1924]]. i sâm je izabran za člana Francuskoga astronomskog društva u [[Pariz]]u.

U godini otvaranja Zvjezdarnice, [[1903]]., iz tiska izlazi njegova knjiga ''Valovi i zrake'', a [[1907]]. prevodi udžbenike: [[Julius Scheiner|J. Scheiner]], ''Uredba svemira'' i I. Walentin, Fizika za više razrede srednjih škola. Cijelo to vrijeme bio je aktivan i na mnogim drugim poljima: predsjednik je prvoga radio kluba, član književnoga odbora [[Matica hrvatska|Matice hrvatske]], a osam godina, od [[1909]]. do [[1917]]. i njezin predsjednik. Od [[1908]]. do [[1911]]. predsjednik je društva srednjoškolskih profesora. Redoviti je predavač na [[Zagrebačko pučko sveučilište|Zagrebačkom pučkom sveučilištu]], na kojem su njegova predavanja bila vrlo rado slušana. Uza sve ovo i u uredništvu je Glasnika hrvatskoga planinarskog društva, od prvoga broja, da bi u vremenu od [[1892]]. do [[1913]]. godine bio odbornik, tajnik i predsjednik [[Hrvatsko planinarsko društvo|Hrvatskoga planinarskog društva]]. Bio je i član [[Družba "Braća Hrvatskoga Zmaja"|Družbe »Braća Hrvatskoga Zmaja«]], pod nazivom ''zmaj Petrinjski'' te član-suradnik Hrvatskoga književnoga društva svetog Jeronima.