Planina se u pisanim povijesnim izvorima prvi put spominje već [[1209.]] god. kao „mjesto koje se naziva Planina“ - locus qui dicitur Planina, dok se [[1279.]] spominje kao Planina terra – „posjed Planina“. Iz tih izvora saznajemo da je početkom 13. stoljeća viteški red Ivana ili red Ivanovca – cruciferi sancto sepulchri – u podnožju gore Lipa podigao samostan i crkvu Sv. JurajaJurja. Najnovija su istraživanja pokazala da je Planina pripadala križonoscima sv. Groba jeruzalemskoga - cruciferi de s. Sepulchro Jorosolinitano - srednjovjekovnom redu koji je imao svoje sjedište u Glogovnici. Planina je u srednjem vijeku bila zasebni posjed, najvjerojatnije templarski, koji je morao imati svoje središte, a sve upućuje na „umjetni“ brežuljak Gradec. Potkraj 19. st. su starci u Kašini pričali o „poganskom“ gradu kod Planine od čega je i danas ostao jedan zaselak nasuprot kapelici Sv. Juraja kojeg se naziva „po Gradom“, gdje je nekad bio i ribnjak.<br>
Ne zna se kada je kapelica Sv. JurajaJurja utemeljena, no prastara je i osnovana prije [[1261.]] godine, kako mogu posvjedočiti oci Isusovci, posjednici planine do [[1773.]] godine prema knjizi računa ostaloj od ove crkve(koja je nekada bila župna i snabdijevenasnadbijevena oprostima za blagdan sv. Jurja). U tornju su dva zvona, kapela je opasana zidom. Da je kapela sv. Jurja sagrađena u 13. toljećustoljeću svjedoči „bez sumnje masivni profilirani dovratnik glavnih ulaznih vrata“.<ref>[http://www.zupa-kasina.hr/sakralni_objekti/crkva_sv_jurja_planina.html Župa Kašina - Crkva sv. Jurja Planina pri www.zupa-kasina.hr, pristupljeno 5. veljače 2019. godine]</ref>
Mjesni vodovod u Planini Donjoj i [[Planina Gornja|Planini Gornjoj]] koji je i danas u uporabi, radio se [[1968.]] i [[1969.]] da bi bio otvoren u jesen 1969.
