Inačica od 17. prosinca 2019. u 10:16 uredi Rovoobob (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 12.236 edits Nema sažetka uređivanja ← Starija izmjena		Inačica od 17. prosinca 2019. u 10:42 uredi ukloni ovu izmjenu Croxyz (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici, Ophoditelji 93.550 edits mNema sažetka uređivanja Novija izmjena →
Redak 17: \|potpis = }} '''Mato Celestin Medović''' ([[Kuna (Pelješac)\|Kuna]] na [[Pelješac\|Pelješcu]], [[17. studenoga]] [[1857.]] -– [[Sarajevo]], [[20. siječnja]] [[1920.]]), bio je [[Hrvatska\|hrvatski]] [[slikar]]. Jedan je od najvažnijih protagonista hrvatske slikarske scene druge polovice [[19. stoljeće\|19. stoljeća]] i početka [[20. stoljeće\|20. stoljeća]]. Zapažen uspjeh postigao je u žanru povijesnih kompozicija, a iako je svoj izraz pronašao u različitim slikarskim vrstama, značajno je doprinio afirmaciji pejzaža u hrvatskome slikarstvu. Redak 23: == Životopis == === Rani dani === Mato Celestin Medović rođen je 17. siječnja 1857. godine u Kuni na [[poluotok]]u [[Pelješac\|Pelješcu]] u brojnoj težačkoj obitelji. Školovao se u [[Franjevački red\|franjevačkom]] samostanu u Kuni uz crkvu posvećenu Gospi od Loreta nazvanu Delorita. Gvardijan o. Paulin Majčica i samostan odigrali su važnu ulogu u njegovu ranu obrazovanju. Uz pomoć fratra o. Pacifika Radojevića [[1868.]] godine napušta Kunu i odlazi u samostan Male braće u [[Dubrovnik]]u. Nakon promjene imena u Peregrin (1873.), Mato Medović položio je zavjet (1879.), preuzeo je novo ime i postao je Mato Celestin Medović. U samostanu Male braće počeo je raditi crteže i slikati u ulju.<ref name="ugdubrovnik.hr">[https://ugdubrovnik.hr/?file=arhiva/2012 Arhiva · 2012: ''Mato Celestin Medović (1857.- – 1920.) - retrospektiva''], autor izložbe: [[Igor Zidić]], ugdubrovnik.hr, pristupljeno 17. prosinca 2019.</ref> Daljnje mu je školovanje, [[1879.]] godine, osigurao Bernardo del Vago da Portogruaro, General franjevačkog reda iz [[Rim\|Rima]], kad je posjetio dubrovački samostan i amateru-umjetniku Medoviću obećao daljnju naobrazbu u Rimu. Djela amaterskog razdoblja nisu očuvana u velikom broju. Poznato je da je u tom razdoblju ostvario Portret fra Pavla Ljubova, oltarne pale iz franjevačke crkve u Slanom (Sv. Obitelj), iz Delorite u Kuni (Madona sa sv. Nikolom i sv. Spiridonom) i ona iz Privorja u Konavlima (Uzašašće Marijino). Godine [[1880.]] umjetnik se priprema za putovanje u Italiju koje će, iako neće izravno obilježiti njegov slikarski opus, imati utjecaj na kasnije odluke u formiranju vlastitog umjetničkog diskursa. === Školovanje u Italiji === Odlikom Generala Bernardina del Portogruara Medović 1880. godine dolazi u [[Rim]]. U nedostatku prostora u franjevačkim samostanima smještaju ga u onaj irskih fratara; Coleggio di san'Isidoro. S. Isidoro poznato je sjedište [[Nazarenci\|nazarenaca]] u [[Italija\|Italiji]] među kojima se nalazio i Medovićev učitelj Lodovico Seitz. Lodovico Seitz u tom je razdoblju s ocem Alexandrom Maximilianom radio [[Freska\|freske]] u [[Đakovačka katedrala\|Đakovačkoj katedrali]] za [[Josip Juraj Strossmayer\|Josipa Jurja Strossmayera]] što je značilo da će Medović tri mjeseca čekati svog učitelja. Premda Seitz nije izvršio utjecaj na samog umjetnika, upoznao je Medovića s tehnikom fresko slikarstva koju su nazarenci obnovili. Medović napušta Rim zbog zabrane pohađanja državne Akademije na kojoj se slika prema živim modelima. Nezadovoljan, umjetnik traži pomoć drugog učitelja Giuseppea Grandija koji radi u duhu [[Akademizam\|akademizma]]. Utjecajem Grandija i novoga slobodnijeg načina slikanja te bogatijega kolorita, Medović ostvaruje djelo ''Za sprovodom'' (1882.) nazvano još ''Hodie mihi-cras tibi'' pohvaljenu na Međunarodnoj proljetnoj izložbi u Rimu 1882. godine. Zbog pohvala učitelja Grandija i nešto manje Seitza, General da Portogruaro poslao je Medovića na studijsko putovanje u [[Assisi]] i [[Firenza\|Firenzu]] kako bi se upoznao s radom starih majstora. Sljedećih pet mjeseci Medović provodi u Fucecchiju, gradiću u dolini Arna. Na poziv Tita Marconcinija Medović pomaže pri restauraciji slika kapele Delle cinque vie. Radio je na obnavljanu slika Križnog puta, ali je ostvario i izvornike poput slike Madonne, kopije poznate freske iz kapele Madonne della Misericordia, te sliku Mater amabilis namijenjenu za kor. Uz samu kapelu nalazi se franjevački samostan i samostanska crkva La vergine čiju će ogoljenu fasadu, nakon kratkog boravka u Rimu, 1883. godine oslikati Medović. Na nagovor poznanika Medović odlazi u Firenzu gdje se školuje kod Antonia Ciserija. U djelu ''Mrtva priroda'' (1884.- – 1886.), napravljenom u duhu talijanskoga narativnog realizma, vidljiv je Ciserijev utjecaj. U tom razdoblju nastaju brojni portreti poput ''Portreta Vinka Draganje'' (1883.), ''Lukea Waddinga'', ''Don Jurja Pulića'' i ''Portret pape Leona XIII.'' Nakon kratkog „izleta“ u [[Faenza\|Faenzu]] 1884. godine Medović se nezadovoljan vraća u Rim. Iste je godine na proljetnoj međunarodnoj izložbi izložio djelo ''Super flumina Babylonis'' kao rezultat rada u Ciserijevoj školi. Uz slike za Chiostro spagnolo u S. Isidoru okušao se i u grafičkom mediju radeći [[Bakropis\|bakropise]] Glavu [[Sv. Juraj\|sv. Jurja]] i Glavu [[Sv. Franjo Asiški\|sv. Franje]]. General franjevačkog reda, zbog određenih pritužbi, odlučio se 1886. godine Medovića pozvati natrag u [[Dubrovnik]]. === Dubrovnik === Redak 54: ==== Pelješka faza (1908. – 1912.) ==== U [[Pelješac\|pelješkoj]] fazi od 1908. do 1912. godine Medovićevo slikarstvo oscilira između detaljnoga, preciznoga, a s druge strane silovitog i [[Impresionizam\|impresionističkoga]] pristupa. U ovoj se fazi prvenstveno posvećuje marinama i pejzažima koje postavlja na platna velikoga formata. U nekim je pejzažima vidljiva i [[Secesija\|secesijska]] nota poput Primorskog pejzaža, a javljaju se i pejzaži poput ''Krovova u snijegu'' (1900.- – 1904.), slikanih moderno i reducirano u nekoliko bijelo ružičastih polja. Mrtve prirode, koje je započeo raditi još 1896. godine uz motive poput patke i jarebica, sve češće prikazuju morske motive (''Škarpina'', o. 1906.; ''Lebićada'', 1912.- – 1914.; ''Bonace'', 1908.- – 1912.). Prijelaz između pelješke i kasno pelješke faze naznačio je kratki Medovićev ''intermezzo'' u [[Beč\|Beču]] od [[1912.]] do [[1914.]] godine. U Beču je održana njegova samostalna izložba na Schwarzenbergplatzu u Kunstsalonu G. Pisko za koju je dobio pohvale te sudjeluje na Adria izložbi (1913.). Na putu prema zavičaju zaustavio se u [[Opatija\|Opatiji]] gdje je 1914. godine organizirana posljednja velika izložba za Medovićeva života. ==== Kasna pelješka faza (1914. – 1918.) ==== Kasna pelješka faza poklapa se s razdobljem koje Medović provodi u Kuni za vrijeme [[Prvi svjetski rat\|Prvoga svjetskog rata]] od 1914. do [[1918.]] godine. Medović se, u ovoj fazi, posvetio slikanju oltarnih pala i naručenih portreta, ali posebnu pažnju posvetio je intimnom pejzažu manjega formata gdje se naznake crteža gube u boji koja postaje glavno sredstvo izražavanja umjetnika (''Krajoliku s vrijesom'', 1914.- – 1918.; ''Požar u Vrućici'', 1917.; ''Požar'', 1917.). Kasna pelješka faza završava 1918. godine s obzirom na to da je umjetnik obolio, a potom izgubio i vid. Na glavnoj godišnjoj skupštini [[Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti\|JAZU]], [[24. travnja]] 1919. godine, osnovan je umjetnički razred čiji su počasni članovi postali između ostalih [[Vlaho Bukovac]], Mato Celestin Medović i [[Ivan Meštrović]].<ref>[https://www.glasistre.hr/kultura/obiljezena-100-obljetnica-razreda-za-umjetnost-hazu-603140 ''Obilježena 100. obljetnica Razreda za umjetnost HAZU''], [[HINA]], glasistre.hr, 7. studenoga 2019., pristupljeno 13. prosinca 2019.</ref> Ubrzo nakon što je obolio premješten je, potkraj prosinca 1919. godine, u bolnicu u [[Sarajevo]] gdje je umro 20. siječnja 1920. godine. Pokopan je u Kuni.<ref>Miljković, Ivo. ''Cvijeće u pejzažima Mate Celestina Medovića'', // ''Agronomski glasnik: Glasilo Hrvatskog agronomskog društva'', sv. 65, br. 3 -– 5, (2001.), str. 117. -– 131. {{Hrčak\|id=164275}}, str. 118., pristupljeno 13. prosincaa 2019.</ref> == Obitelj == Redak 71: Slika:Zaruke hrvatskog kralja Zvonimira Celestin Medović.JPG\|''Zaruke hrvatskog kralja Zvonimira'', 1907. Slika:Bakanal,_1893..jpg\|''Bakanal'', 1893. Slika:Srijemski_mučenici,_1895.-1896..jpg\|''Srijemski mučenici'', 1895.- – 1896. Slika:Studija_za_Bitku_na_Grobničkom_polju,_1905..jpg\|''Studija za Bitku na Grobničkom polju'', 1905. Slika:Grkinja_kod_toalete,_1901..jpg\|''Grkinja kod toalete'', 1901. Slika:Taština,_1903.jpg\|''Taština'', 1903. Slika:Bonaca,_19012.-1914..jpg\|''Bonaca'', 1912.- – 1914. Slika:Krajolik_s_vrijesom,_1914-.18..jpg\|''Krajolik s vrijesom'', 1914. – 1918. Slika:Krovovi_u_snijegu,_1900._-_1905..jpg\|''Krovovi u snijegu'', 1900. – 1905.

Celestin Medović: razlika između inačica