Lavoslav Ružička: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
ispravak
Nema sažetka uređivanja
Redak 26:
 
== Životopis ==
Ružička je rođen 1887. godine u [[Vukovar|Vukovaru]] (u to vrijeme dio [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]]). Njegov je otac Stjepan Ružička bio češkoga i hrvatskoga podrijetla, a majka Amalija (rođena Sever) hrvatskoga i njemačkoga podrijetla.<ref name="BHZ">[http://www.braca-hrvatskoga-zmaja.hr/stranice/rondel_vel_web1/ruzicka.htm Braća hrvatskoga zmaja: Lavoslav Leopold Ružička], preuzeto 11. kolovoza 2012.</ref> Ružičkini pretci bili su zemljoradnici i obrtnici, a otac mu je bio bačvar i vatreni hrvatski domoljub.<ref name="BHZ"/> Ružička je kršten Leopold i Stjepan kako je navedeno u IX. svesku Matične knjige župne crkve u Vukovaru za razdoblje [[1879.]]-[[1890.]], a na stranici 298., pod rednim brojem 205.: ''"Godine 1887. mjeseca rujna dana 13. rođen je i 15. kršten LEOPOLD STJEPAN zakoniti sin Stjepana RUŽIČKE i Amalie (Seva) SEVER..."''.<ref name="BHZ"/><ref>[[Nenad Trinajstić]], [http://www.matica.hr/media/uploads/prirodoslovlje/Prirodoslovlje_2009_web.pdf ''Iz života i znanstvenoga rada Leopolda Ružičke, prvoga Hrvata dobitnika Nobelove nagrade'', str. 9.], ''Prirodoslovlje: časopis Odjela za prirodoslovlje i matematiku Matice hrvatske'', 9(1-2) (2009.), Zagreb, ISSN 1333-6347, pristupljeno 13. rujna 2020.</ref> S majkom i mlađim bratom Stjepanom nakon očeve smrti [[1891.]] godine otišao je u Osijek, majčin rodni grad.<ref name="gkvu">[https://gkvu.hr/lavoslav-leopold-ruzicka/ Lavoslav (Leopold) Ružička], gkvu.hr, pristupljeno 30. listopada 2017.</ref><ref>[[Nenad Trinajstić]], [http://www.matica.hr/media/uploads/prirodoslovlje/Prirodoslovlje_2009_web.pdf ''Iz života i znanstvenoga rada Leopolda Ružičke, prvoga Hrvata dobitnika Nobelove nagrade'', str. 7.], ''Prirodoslovlje: časopis Odjela za prirodoslovlje i matematiku Matice hrvatske'', 9(1-2) (2009.), Zagreb, ISSN 1333-6347, pristupljeno 31. listopada 2017.</ref> U [[Osijek]]u pohađao je i završio Nižu pučku školu (4 razreda, [[1894.]]- [[1898.]]) i Kraljevsku veliku (klasičnu) gimnaziju (8 razreda, [[1898.]]-[[1906.]]), koju je maturirao [[1906.]] godine.<ref>Šuveljak, Božica., Šipek, Ivana. ''Lavoslav Ružička, Vladimir Prelog scenarij za nastavni sat'' // ''Život i škola: časopis za teoriju i praksu odgoja i obrazovanja'', sv. 53, br. 18, (2007.), str. 19. - 29., {{Hrčak|id=33019}}, str. 23. - 24.</ref><ref>Nenad Trinajstić, [http://www.matica.hr/media/uploads/prirodoslovlje/Prirodoslovlje_2009_web.pdf ''Iz života i znanstvenoga rada Leopolda Ružičke, prvoga Hrvata dobitnika Nobelove nagrade'', str. 8.], ''Prirodoslovlje: časopis Odjela za prirodoslovlje i matematiku Matice hrvatske'', 9(1-2) (2009.), Zagreb, ISSN 1333-6347, pristupljeno 31. listopada 2017.</ref> Po završetku gimnazije opredijelio se za tehniku. Upisao je [[kemija|kemiju]], vjerojatno zbog toga što se nakon studija planirao vratiti i zaposliti u novootvorenoj tvornici [[šećer]]a u Osijeku.<ref name="Nenad Trinajstić">Dr. sc. Nenad Trinajstić, [http://www.ptfos.unios.hr/ruzicka/2014/index.php/o-ruzicki ''Leopold Ružička (1887.-1976.) – Vukovarac i prvi Hrvat dobitnik Nobelove nagrade''], ptfos.unios.hr, pristupljeno 24. listopada 2017.</ref> Zbog teške svakodnevice i političke nestabilnosti, odlazi na Tehničku visoku školu (Technische Hochschule, TH) u [[Karlsruhe]]u u [[Njemačka|Njemačkoj]]. Bio je dobar student u područjima koje je volio i za koje je mislio da će mu biti potrebni u budućnosti, kao npr. [[organska kemija]]. Ondje je Ružička uspostavio uspješnu suradnju s [[Hermann Staudinger|Hermannom Staudingerom]]. Radeći s njim [[1910.]] godine doktorirao je s disertacijom naslovljenom ''Über Phenylmethylketen''.<ref name="Nenad Trinajstić"/> Staudinger je [[1912.]] godine izabran za profesora na Saveznoj tehničkoj visokoj školi (Eidgenössische Technische Hochschule, ETH) u [[Zürich]]u i Ružička mu postaje asistent.<ref name="gkvu"/> Nakon što se je razišao sa Staudingerom surađivao je Ružička neko vrijeme s kemijskom industrijom, [[1918.]] godine postao je privatnim docentom na Saveznoj tehničkoj visokoj školi (ETH) u [[Zürich]]u a [[1923.]] godine titularnim profesorom, no bez stalne plaće.<ref name="gkvu"/> [[1925.]] i [[1926.]] godine radio je u Ženevi. U razdoblju od [[1927.]] do [[1929.]] godine bio je profesorom organske kemije na Sveučilištu u Utrechtu u [[Nizozemska|Nizozemskoj]] nakon čega vraća se u Zürich iste godine na mjesto profesora organske kemije na Saveznoj tehničkoj visokoj školi (ETH).<ref name="gkvu"/>
 
Na poziv Hrvatskoga kemijskoga društva u Zagrebu je [[16. ožujka]] [[1940.]] godine održao svoje Nobelovo predavanje pod naslovom ''Od dalmatinskog buhača do seksualnih hormona'',<ref>Srećko Tomas, [[Ante Jukić]], Ivan Hubalek, [http://www.ptfos.unios.hr/ruzicka/2014/images/Zbornik%20radova%2016%20RD.pdf ''Vukovarac Nikola Pšenica i Nobelovac Ružička'', str. 4., 8.], u: ''Međunarodni znanstveno-stručni skup 16. Ružičkini dani "Danas znanost – Sutra industrija" Zbornik radova 21. – 23. rujna 2016. Vukovar, Hrvatska'', gl ur. Ante Jukić, Drago Šubarić, Hrvatsko društvo kemijskih inženjera i tehnologa - Prehrambeno-tehnološki fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Osijek i Zagreb, 2017., pristupljeno 30. listopada 2017.</ref> te je bio izabran za počasnoga člana [[Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti|JAZU]], počasnoga doktora Sveučilišta u Zagrebu, za prvoga počasnoga člana Hrvatskoga kemijskoga društva,<ref>Srećko Tomas, Ante Jukić, Ivan Hubalek, [http://www.ptfos.unios.hr/ruzicka/2014/images/Zbornik%20radova%2016%20RD.pdf ''Vukovarac Nikola Pšenica i Nobelovac Ružička'', str. 3.], u: ''Međunarodni znanstveno-stručni skup 16. Ružičkini dani "Danas znanost – Sutra industrija" Zbornik radova 21. – 23. rujna 2016. Vukovar, Hrvatska'', gl ur. Ante Jukić, Drago Šubarić, Hrvatsko društvo kemijskih inženjera i tehnologa - Prehrambeno-tehnološki fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Osijek i Zagreb, 2017., pristupljeno 30. listopada 2017.</ref> počasnoga člana Društva inženjera u Zagrebu, Hrvatskoga prirodoslovnoga društva i Hrvatskoga liječničkoga društva a [[1970.]] godine postao je i počasnim članom [[Matica hrvatska|Matice hrvatske]].<ref name="he">[http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=53820 Ružička, Lavoslav], enciklopedija.hr, pristupljeno 24. listopada 2017.</ref><ref name="prirodoslovlje">Nenad Trinajstić, [http://www.matica.hr/media/uploads/prirodoslovlje/Prirodoslovlje_2009_web.pdf ''Iz života i znanstvenoga rada Leopolda Ružičke, prvoga Hrvata dobitnika Nobelove nagrade'', str. 18., 23.], ''Prirodoslovlje: časopis Odjela za prirodoslovlje i matematiku Matice hrvatske'', 9(1-2) (2009.), Zagreb, ISSN 1333-6347, pristupljeno 31. listopada 2017.</ref>
Redak 76:
 
== Izvori ==
{{izvori|2}}
 
== Vanjske poveznice ==
* [http://www.fundacijaruzickinakuca.hr/ Fundacija "Ružičkina kuća"]
* [http://www.vevu.hr/ Veleučilište Lavoslav Ružička u Vukovaru]
* [http://www.ruzickadays.eu/ Ružičkini dani] {{hrv oznaka}}/{{eng oznaka}}
* [http://www.nobel.se/chemistry/laureates/1939/ruzicka-bio.html The Nobel Prize in Chemistry 1939 Adolf Butenandt, Leopold Ruzicka. Leopold Ruzicka - Biographical], nobel.se {{eng oznaka}}
 
{{Nobelova nagrada za kemiju}}