GNK Dinamo Zagreb: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Redak 66:
Klub nastavlja tradiciju [[1. HŠK Građanski Zagreb‎|Prvog hrvatskog građanskog športskog kluba '''(Građanski)''']] utemeljenog u travnju [[1911]]. godine. Tijekom 34 godine djelovanja šest puta je osvojio naslov prvaka Kraljevine Jugoslavije i NDH (1923., 1926., 1928., 1937., 1940. i 1943.). Pod tim nazivom nastupao je do svibnja [[1945]]. godine, a potom je rasformiran odlukom nove [[komunizam|komunističke]] vlasti, a sva bogata pismohrana je vandalski uništena. Umjesto Građanskog utemeljeno je tada Fiskulturno društvo Dinamo, a pet godina kasnije osamostaljuje se njegov nogometni klub. Dinamo je od Građanskog baštinio veći dio svoje tradicije (grb i boja).
[[File:Wölfl.jpg|desno|mini|150 px|[[Franjo Wölfl]], jedan od najboljih strijelaca u povijesti]]
U prostorijama ''Elektre'' u Gundulićevoj ulici, osnovan je [[9. lipnja]] [[1945.]] godine Dinamo. Klub je dobio ime po uzoru na [[Moskva|moskovski]] [[FK DynamoDinamo Moskva|Dinamo]]. Ondašnji zagrebački športski komesar Ivica Medarić, koji je najprije igrao u HAŠK-u, potom i u Građanskom, je predložio ime Dinamo koje je prihvaćeno zbog bliskih odnosa sa [[SSSR]]-om<ref>[http://prvaliga.tportal.hr/257764/GNK-Dinamo-slavi-svoj-102-rodendan.html GNK Dinamo slavi svoj 102. rođendan!]</ref>.
 
Nakon osnivanja klubu su pristupili svi najbolji i najpopularniji igrači Građanskog: Urch, [[Franjo Wölfl|Wölfl]], [[Mirko Kokotović|Kokotović]], [[August Lešnik|Lešnik]], [[Zvonimir Cimermančić|Cimermančić]], [[Branko Pleše|Pleše]], [[Milan Antolković|Antolković]], Belošević, [[Ivan Jazbinšek|Jazbinšek]], Reiss, te njegovi juniori: Bučar, Ferković, Martinec, Kukec, Gereš, Čonč i Režek te trener [[Márton Bukovi]]. Od igrača HAŠK klubu su pristupili [[Željko Čajkovski|Čajkovski]], [[Ratko Kacijan|Kacian]], Lojen, Peričić. Od njih samo je Čajkovski dugo ostao u Maksimiru – čak jedanaest godina. Dinamo je od Građanskog naslijedio plavu boju dresova i status najpopularnijeg zagrebačkog nogometnog kluba, nadimak [[purgeri]], navijačku bazu, a od [[1969.]] godine i grb je vrlo sličan grbu Građanskog.
Redak 78:
Zbog svega toga Dinamo, iako je u 1960-im godinama imao daleko najbolju momčad u [[SFRJ|Jugoslaviji]] nije uspio osvojiti niti jedan naslov. Tome je svakako pridonijelo što je bio hrvatski klub te je postao ono što komunistički vlastodršci nikako nisu željeli – simbol hrvatstva, baš kao što je to bio Građanski u Kraljevini Jugoslaviji. Iz toga je doba anegdota da u je u statutu Jugoslavenskog nogometnog saveza zapisano u prvom članku da Dinamo ne smije postati prvak. Drugi članak glasi: Ako se to ipak dogodi primjenjuje se članak prvi.
 
Dinamo je bio dugo vremena jedini jugoslavenski klub koji je osvojio jedan od europskih kupova: [[Kup velesajamskih gradova]] [[Kup velesajamskih gradova 1966./67.|1967. godine]] nakon pobjede u završnici nad [[Leeds United|Leeds Unitedom]], a prije toga je izbacio njemački [[Eintracht Frankfurt]], talijanski [[Juventus Football Club Torino|Juventus]], rumunjski [[FC Dinamo Bukurešt|Dinamo Bukurešt]], škotski [[Dunfermline Athletic F.C.|Dunfermline]], čehoslovački [[1. FC Brno|Spartak Brno]]. Godine [[1963.]] bio je u [[Kup velesajamskih gradova 1962./63.|završnici istog natjecanja]] izgubivši od španjolske [[Valencia|Valencije]].
 
Nakon 24 godine čekanja Dinamo osvaja svoj četvrti naslov u Jugoslaviji [[1982.]] predvođen legendarnim trenerom [[Miroslav Blažević|Ćirom Blaževićem]] i igračima [[Velimir Zajec|Zajecom]], [[Zlatko Kranjčar|Kranjčarom]], [[Marko Mlinarić|Mlinarićem]], [[Stjepan Deverić|Deverićem]] i [[Marijan Vlak|Vlakom]]. Mnogobrojni igrači slavne 82' generacije postali su idoli navijača i legende kluba. Dinamo je te godine imao više od 40.000 članova, najviše u Europi iza slavne [[F.C. Barcelona|Barcelone]].
Redak 86:
Pokušaj predsjednika Tuđmana stvoriti u Maksimiru klub nacionalnog jedinstva funkcionirao je samo za njegova života. U drugoj polovici devedesetih Dinamo osvaja pet hrvatskih prvenstava u nizu: [[1996]]., [[1997]]., [[1998]]., [[1999]]. i [[2000]]. Iako je Croatia igrajući dvaput u Ligi prvaka ostavila dubok trag u maksimirskoj povijesti, ni ona se nije uspjela nametnuti javnosti i navijačima. Navijači Dinama osobito [[Bad Blue Boys]]i su se žestoko protivili i zahtjevali vraćanje imena Dinamo.
 
Pod vodstvom [[Otto Barić|Otta Barića]] 1997. godine ponio je titulu s 81 od 90 mogućih bodova i s 21 bodom ispred drugoplasiranog Hajduka. U dva navrata 1998. i 1999. godine igra [[UEFA Liga prvaka|Ligu prvaka]]. Godine 1998. nakon pobjede nad [[Glasgow Celtic|Celticom]] u trećem pretkolu, u skupini s [[Ajax Amsterdam|Ajaxom]], [[Olympiakos|Olympiakosom]] i [[FC Porto|Portom]], Dinamo završava kao drugi iza Olympiacosa s 8 bodova, dvije pobjede i dva poraza. Godine 1999. u skupini s [[Manchester United|Manchester Unitedom]], [[Olympique de Marseille|Olympiqueom]] iz [[Marseille|Marseillea]] i [[SK Sturm Graz|Sturmom]] iz [[Graz]]a završava kao posljednji s pobjedom i dva remija.
[[Slika:Modrić World Cup 2018.jpg|desno|mini|200 px|[[Luka Modrić]], najbolji svjetski igrač, kapetan Dinama 2008.]]
U veljači [[2000.]] godine na [[Valentinovo]], nakon višegodišnje borbe navijača, vraća se ime Dinamo. Početak novog stoljeća obilježen je teškom financijskom situacijom i dugovima prema bivšim igračima. Predsjednik Dinama 2000. godine postaje [[Mirko Barišić]]. Situacija se polako stabilizira. Dinamo [[2003.]] godine osvaja prvenstvo ali pokušaji proboja u Europi redovito završavaju porazima. U trećim pretkolima Lige prvaka [[2000.]] poražen je od [[AC Milan|Milana]], [[2003.]] od [[Kijev]]skog [[Dinamo Kijev|Dinama]], [[2006.]] od [[Arsenal FC|Arsenala]], [[2007.]] od [[Werder Bremen|Werdera]] iz [[Bremen]]a i [[2008.]] od [[FK Šahtar Donjeck|Šahtara]] iz [[Donjeck]]a. U pet navrata, [[2004.]], [[2007.]] i [[2008.]], [[2009.]] i [[2010.]] godine modri nastupaju u skupinama [[Kup UEFA|Kupa UEFA]]. U sezoni 2011./2012. Dinamo uspjeva ući u Ligu prvaka, pobijedivši švedski [[Malmö FF]] ukupnim rezultatom 4:3.
 
Nakon najlošijeg prvenstvenog rezultata u neovisnoj hrvatskoj državi, igranja u Ligi za ostanak, [[Hrvatska nogometna liga - sezona 2004./05.|2005.]] godine, Dinamo doživljava oporavak u narednoj sezoni predvođen trenerom [[Josip Kuže|Josipom Kužeom]] te uvjerljivo osvaja prvenstva [[Hrvatska nogometna liga - sezona 2005./06.|2006.]], [[Hrvatska nogometna liga - sezona 2006./07.|2007.]] i [[Hrvatska nogometna liga - sezona 2007./08.|2008.]] godine. Predvođen [[Branko Ivanković (nogometni trener)|Brankom Ivankovićem]] kao trenerom, u prvenstvu [[Hrvatska nogometna liga - sezona 2006./07.|2006./07]] od 99 mogućih osvaja 92 boda uz 30 pobjeda u 33 kola. Od 14. kola sezone 2006/07 do 8. kola 2007/08 nanizao je 28 uzastopnih pobjeda u 1. HNL, a između ožujka 2006. i veljače 2008. 29 pobjeda za redom na domaćem terenu. S takvim dostignućima, Dinamo je zadnjih godina statistički najuspješnija momčad u europskom nogometu.
 
U sezoni 2018./19. Dinamo se uspio probiti do playoffa [[Europska liga|Europske lige]]. U grupnoj fazi ostao je neporažen s 14 bodova. Tako se plasirao u 1/16 finala gdje je u gostima izgubio od [[Viktoria Plzen|Viktorije Plzen]] rezultatom 2-1. Na [[Maksimir]]u, Dinamo je deklasirao ovaj [[Češka|češki]] klub rezultatom 3-:0 i ušao u osminu finala protiv [[Portugal|portugalske]] [[Benfica|Benfice]]. Doma je Dinamo slavio s 1-0 uz mnogo propuštenih prilika, a izgubio u [[Lisabon]]u rezultatom 3-:0. Dinamo je svojim ''povratkom u Europu'' osigurao nastup čak 5 [[Hrvatska|hrvatskih]] klubova u europska natjecanja za sezonu 2019./20. i prekinuo pauzu dugu 21 godinu, od sezone 1997./98. kada je izgubio u osmini finala od snažnog [[Atlético Madrid]]a (2-:1). Zanimljivo je, ali i bizarno, da je ovo prvi playoff nekog hrvatskog nogometnog kluba u velikom europskom natjecanju u 21. stoljeću (pretposljednji put [[1998.]]) , unatoč velikim uspjesima reprezentacije (bronca i srebro na [[Svjetsko prvenstvo u nogometu|SP]]-ima) za to vrijeme.
 
== 1967. ==