Hrvatska ćirilica: razlika između inačica

'''Hrvatska ćirilica''' ('''arvatica''',poznata '''bosančica''',<refi name="PTB"/><ref name="BV"/>kao '''hrvatkicabosančica'''<ref name="PTB">[[Pero Tutavac Bilić|Pero Tutavac]], ''Pravopis hrvatskog jezika : [posvećuje Otcu Hrvatske Kńiževnosti : Marku Maruliću, Splićaninu, prigodom 450-godišńice tiskańa »Judite« 1521 ― 1971.].'', Priručno izd., Svitlenik, Buenos Aires, 1971., str. 110. {{NSK-zapis|id=000557815}}</ref><ref name="BV">[[Božidar Vidov]], ''Croatian grammar : for upper level secondary schools in emigration = Hrvatska slovnica : za više razrede pučkih škola u iseljeništvu'', »Spring of Life«, B. Vidov, Toronto, 1975., LCCN 76375029, str. 11., {{Google knjige|5p9iAAAAMAAJ|primjerak}} – {{NSK-zapis|id=000351808}}</ref>)<ref>[[Benedikta Zelić-Bučan|Benedikta Zelić Bućan]]: Bosančica ili hrvatska ćirilica u srednjoj Dalmaciji, Split, 2000., {{ISBN|953-6764-02-4}}, str. 45.<br>"''U ovoj knjizi, kao i ranijimostali svojim raspravama, upotrebljavala sam dva naziva za ovo pismo: hrvatska[[Hrvatska ćirilica#Nazivi|nazivi]]) i[[Morfologija bosančica(jezikoslovlje)|morfološki]] i toortografski sosobita razloga što su to zapravo dva sinonima, s napomenom da je za srednji vijek prikladniji naziv hrvatska ćirilica, a za novi vijek, za brzopisnu minuskulu može se prihvatiti i termin bosančica ili bosanica i to ponajviše stoga što je taj naziv prihvaćen i u širim kulturnim krugovima. Ipak ne treba smetnuti s uma da je i taj novovjeki brzopis, za koji jedino neki stručnjaci upotrebljavaju naziv bosančica, zapravo samo jedan razvojni vid jedinstvena sustava hrvatske ćirilice.''"</ref> je hrvatska redakcijainačica [[ćirilicaĆirilica|ćirilice]].<ref name="Žagar">[[Mateo Žagar]], paleoslavist i sveučilišni profesor: [http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac488.nsf/AllWebDocs/Hrvatska_cirilica_dio_je_bogatstva_hrvatske_povijesne_raznolikosti Hrvatska ćirilica dio je bogatstva hrvatske povijesne raznolikosti], razgovarala Mira Muhoberac, [[Vijenac (časopis)|Vijenac]], broj 488, 15. studenoga 2012. (v. najavu skupa Hrvatska ćirilična baština koji priređuje HAZU u svojoj palači 26. i 27. studenoga 2012.)</ref><ref>{{Citiranje weba|title=bosančica {{!}} Hrvatska enciklopedija|url=https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=8874|access-date=2021-07-16|website=www.enciklopedija.hr}}</ref> Rabila se u [[MorfologijaBosna|Bosni]] (jezikoslovljefranjevci: M. Divković, I. Bandulavić, P. Posilović i dr.), [[Dubrovnik|MorfološkaDubrovniku]] je(diplomatika, grafijska''Dubrovački lekcionar,'' početak XVI. st.; ''Libro od mnozijeh razloga,'' 1520. itd.) i [[ortografijaDalmacija|ortografijskasrednjoj Dalmaciji]]. inačicaUz ćiriličnog[[Glagoljica|glagoljicu]] pismai [[Latinica|latinicu]], bosančica je [[Hrvatski jezik|hrvatsko narodno pismo]].

Paleografija i povijesno jezikoslovlje razlikuju tri središta zračenja bosančice: [[Dubrovnik]], srednju [[Dalmacija|Dalmaciju]] te Bosnu i [[Hum]]. Najraniji dokumenti bosančice su nastalu na temelju bosansko-humske epigrafike (najznačajni primjer je [[Humačka ploča]] iz 11.st., očuvana u [[franjevački samostan u Humcu|franjevačkom samostanu]] u Humcu kod Ljubuškog u Hercegovini), natpisa na sakralnim objektima na otocima u srednjoj Dalmaciji (Povaljski prag na Povljima u Braču iz 1180.), te diplomatskih tekstova ([[Povelja Kulina bana]] iz 1189). Među najranijim su tekstovima i [[Povaljska listina]] (Brač, 1250., prijepis starijega predloška koji je napisao splitski kanonik Ivan), list omiškoga kneza Đure Kačića općini dubrovačkoj (1276.).

* Hercegovina/Hum <!-- zašto uvijek Hercegovci na drugom mjestu -->

* Bosna (s Usorom i Soli) i "Turska"Bosanska HrvatskaKrajina