Osman (Gundulić): razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Oznake: uklonjeno uređivanje VisualEditor |
Oznaka: uklanjanje |
||
Redak 145:
=== Hoćimska bitka ===
[[Datoteka:Józef Brandt, Bitwa pod Chocimiem.jpg|mini|350px|lijevo|[[Józef Brandt]]: [[Hoćimska bitka]]<small>, [[ulje na platnu]], [[1867.]]</small>. U crvenom je [[Jan Karol Chodkiewicz]].]]
Dubrovački je pjesnik u svome epu očigledno izmijenio okolnosti [[Hoćimska bitka|Hoćimske bitke]] koje su izgledale ovako: u [[svibanj|svibnju]] [[1621.]] [[Osman II.]] poveo je vojsku od 300 000 ljudi i krenuo s njom na tvrđavu [[Hoćim]], gdje su se pod vodstvom vojskovođe [[Jan Karlo Chodkiewicz|Jana Karla Chodkiewicza]] bili utaborili Poljaci. U taboru je bio i kraljević [[Vladislav IV., kralj Poljske|Vladislav]], ali nije sudjelovao u borbi, nego je bolestan ležao u [[Kamjenjac|Kamjenjcu]] blizu bojišta.
Unatoč nadmoći [[Turska|Turci]] u tom boju nisu mogli pobijediti vojsku od 30 000 [[Poljska|Poljaka]]. Poljaci su pretrpjeli teške gubitke i stradali zbog nestašice hrane, ali postojano su odbijali sve turske navale, pa upravo u trenu kad su nakon junačke Chodkiewiczeve smrti ([[27. rujna]] [[1621.]]) poljske snage bile na izmaku, došla im je poruka od Turaka da bi Osman bio spreman sklopiti s njima mir, ako ga zatraže. Poljaci su bili sretni što je sve tako završilo, pa se i takav ishod mogao smatrati pobjedom, prije svega pobjedom u obrani Poljske. Na tu je odluku Osmana potaknula pobuna neposlušnih [[janjičari|janjičara]] i općenito nezadovoljstvo u vojsci zbog slabih uspjeha u ratu. Pošto se vratio u [[Carigrad]], nakon nemilog iskustva u Poljskoj, Osman je htio uvesti čvrstu stegu u svojoj vojsci pa je, pod izlikom da se želi pokloniti [[Muhamed]]u na njegovu grobu, naumio prijeći u [[Azija|Aziju]], sakupiti ondje nove čete i njima zamijeniti nepouzdane janjičare. Za tu je njegovu namjeru nekako doznala vojska u Carigradu, pa se na taj glas pobunila i nanovo proglasila carem zatvorenog [[Mustafa I.|Mustafu]], a Osman je bio uhvaćen, bačen u tamnicu i u njoj zadavljen [[20. svibnja]] [[1622.]] godine.<ref>''„Osman” Dživa Frana Gundulića'', prir. Đ. Körbler, Zagreb, 1919., str. 14. – 15.</ref>
=== Kronologija ===
| |||