Branislav Mićunović
Branislav Mićunović (rođen u Podgorici), crnogorski je kazališni redatelj. Trenutačni crnogorski veleposlanik u Srbiji.
 |
Ovaj članak sadrži pogrešno napisane wikipoveznice. Wikipoveznice treba popraviti u skladu s uputama. |
| Branislav Mićunović | |
 | |
| Rođenje | Podgorica |
|---|---|
| Portal o životopisima | |
Životopis uredi
Branislav Mićunović je veleposlanik Crne Gore u Beogradu, bivši ministar kulture, kazališni redatelj, dugogodišnji je profesor glume na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu i na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju, gdje je i rukovoditelj poslijediplomskih studija, predsjednik Nacionalnog povjerenstva za UNESCO i Nacionalnog vijeća za kulturu.
Počasni je predsjednik Međunarodne kazališne mreže NETA, počasni član Međunarodne akademije Mihai Eminesku i član Senata Prijestolnice Cetinje.
1997. godine izabran je za ravnatelja obnovljenog Crnogorskog narodnog kazališta.[1] Njegovim umjetničkim doprinosom, menadžerskim sposobnostima, kreiranjem repertoara i promicanjem imena ove ključne kulturne institucije u Crnoj Gori, ovaj teatar danas zauzima osobeno mjesto na kazališnome zemljovidu Europe.[2] Od 2003. godine do ožujka 2007. godine, obavljao je funkciju umjetničkog ravnatelja Crnogorskog narodnog kazališta.[1]
Branislav Mićunović za crnogorskoga ministra kulture biran je u tri mandata 2008. i 2010. godine te 2012. godine (na položaju do prosinca 2013. godine[3] kada je imenovan crnogorskim veleposlanikom u Srbiji).
Predstave i festivali uredi
Tijekom svoje karijere Mićunović je uglavnom režirao djela suvremenih autora: Aleksandra Popovića, Velimira Lukića, Ljubomira Simovića, Veljka Radovića, Jordana Plevneša, Gorana Stefanovskog, Iva Brešana, Gordana Mihića, Borislava Pekića, Mirka Kovača i drugih, u Jugoslavenskom dramskom kazalištu, Beogradskom dramskom kazalištu, Srpskom narodnom kazalištu u Novom Sadu, Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca u Rijeci, Narodnom kazalištu u Tuzli, Narodnom kazalištu u Nišu, Zvezdara teatru u Beogradu, na festivalu Barski ljetopis, Studentskom kulturnom centru u Beogradu.... Mnoge Mićunovićeve predstave uvrštene su u selekcije jugoslavenskih i međunarodnih festivala (festival MESS - Sarajevo, Ex Ponto - Ljubljana, Sterijino pozorje, Gavelline večeri - Zagreb, festival Ohridsko ljeto, Festival festivala - Zemun, Susreti Joakim Vujić, festival Dani komedije, Grad Teatar u Budvi, festival Barski ljetopis, festival Iberoamericano del tearto u Bogoti, Internacionalni teatarski festival Istanbul, Međunarodni kazališni festival "Balkanski teatarski prostor u Petrogradu ...). Mićunović je bio umjetnički direktor festivala i osnivač kazališne kolonije festivala Barski ljetopis.
U Crnogorskom narodnom kazalištu je ostvario značajne režije: “Gospodska krv” Marka Kavaje, “Spasitelj” Vaska Ivanovića, “Odbrana i poslednji dani” i “Obešenjak” Borislava Pekića, “Hasanaginica” Ljubomira Simovića, “Rat i mir u Grudi” Veljka Radovića, “Nora” Henrika Ibzena, „Lažni car“ Mirka Kovača, „San o Svetom Petru Cetinjskom“ Mirjane Drljević i Njegošev “Gorski vijenac” kojim je 25. svibnja 1997.[4] otvorena nova zgrada Crnogorskog narodnog kazališta.[5]
Nagrade i priznanja uredi
Branislav Mićunović je nagrađen najznačajnijim profesionalnim i društvenim priznanjima, kao što su: nagrada za režiju "Joakim Vujić", nagrada za režiju "Jovan Putnik", Gran-prix za režiju Festivala festivala, Sterijina nagrada za režiju, Velika nagrada Crnogorskog narodnog kazališta i nagrada za doprinos kazališnoj kulturi u Crnoj Gori "Veljko Mandić".[6]
Nagrađen je i nagradom “19.decembar” koja se dodjeljuje povodom Dana oslobođenja Podgorice (2002.) i najvišim nacionalnim priznanjem - Trinaestojulskom nagradom (1997.).[6]
Dobitnik je i međunarodne nagrade Zlatna jabuka u Republici Makedoniji (2008.), koja se dodjeljuje za izuzetan doprinos promoviranju Makedonije, snaženje međunarodne suradnje i postizanje vrhunskih rezultata u različitim područjima. U veljači 2010. godine tadašnji predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić uručio mu je Red Danice hrvatske, s likom Marka Marulića, za posebna dostignuća u kulturi.[7]
Prijestolnica Cetinje nagradila ga je Poveljom Ivan Crnojević, za izuzetan doprinos i promidžbu Prijestonice (2012.). Dobitnik je i godišnjeg nagrade Međunarodne Akademije Mihai Eminescu za oblast kazališnog stvaralaštva (2012.), spomen - medalje SUBNORA koja simbolizira 70. godina trinaestosrpanjskog ustanka (2013.), medalje sv. Tripuna, koju dodjeljuje Kotorska biskupija, za dugogodišnju suradnju u oblasti kulture i za aktivnu ulogu u promicanju ekumenskog dijaloga (2013.), kao i brojnih drugih priznanja.[8]
Ministarski mandat uredi
Tijekom njegovog mandata provedene su zakonodavne i institucionalne reforme u oblasti kulture i doneseno nekoliko vrlo važnih zakona, podzakonskih akata i programa: Zakon o kulturi (kojim je prvi put utvrđen postotak za financiranje kulture iz tekućeg proračuna Crne Gore), Zakon o zaštiti kulturnih dobara, zakoni o muzejskoj, bibliotečkoj i arhivskoj djelatnosti, Zakon o javnim radio - difuznim servisima Crne Gore (kojim je riješeno pitanje održivosti javnog servisa), Nacionalni program razvoja kulture, Uredba o kriterijima i načinu dodjeljivanja statusa istaknuti kulturni stvaratelj, Program zaštite i očuvanja kulturnih dobara (kojim se profilirao realan i racionalan okvir za organizirano, dinamično i kontinuirano djelovanje i unapređenje stanja kulturne baštine i koji se može smatrati prekretnicom u načinu financiranja zaštite i očuvanja kulturnih dobara). Riješeno je pitanje statusa samostalnih umjetnika.
Intenzivirana je međunarodna suradnja, potpisani brojni bilateralni sporazumi, a u suradnji i uz financijsku potporu UNESCO realiziraju se brojni programi i projekti iz oblasti kulture, znanosti i obrazovanja.
Crna Gora je dobila manifestacije i festivale od posebnog značaja za kulturu Crne Gore, adaptirani su i opremljeni 11 centara za kulturu na sjeveru Crna Gore, a programom Cetinje - grad kulture 2010-2015 realizirano je više od 30 razvojnih projekata.
Crna Gora je predstavljena na svim referentim međunarodnim manifestacijama, kao što su: Venecijansko bijenale, Market Međunarodnog filmskog festivala u Cannesu, Sajam knjiga u Frankfurtu i Leipzigu. Crna Gora je i prvi put kandidirala film za najznačajniju filmsku nagradu Oskar, u kategoriji najbolji strani film u 2013. godini.[8]
Tijekom mandata Branislava Mićunovića Crna Gora je 15. travnja 2013. godine u procesu pristupanja Europskoj uniji otvorila i privremeno zatvorila Poglavlje 26: Obrazovanje i kultura.
Izvori uredi
- ↑ a b (crnog.) Upravnici Arhivirana inačica izvorne stranice od 13. prosinca 2013. (Wayback Machine), cnp.me, pristupljeno 12. ožujka 2016.
- ↑ (crnog.) Branislav Mićunović, ministar kulture, dps.me, 11. studenoga 2011., pristupljeno 12. ožujka 2016.
- ↑ (crnog.) Članovi Senata Arhivirana inačica izvorne stranice od 12. ožujka 2016. (Wayback Machine), senatprijestonice.me, pristupljeno 12. ožujka 2016.
- ↑ (crnog.) Crnogorsko narodno pozorište: Kratak istorijat Crnogorskog narodnog pozorišta Arhivirana inačica izvorne stranice od 20. prosinca 2013. (Wayback Machine), pristupljeno 12. ožujka 2016.
- ↑ (crnog.) Predstave, cnp.me, pristupljeno 12. ožujka 2016.
- ↑ a b (crnog.) Nagrade Arhivirana inačica izvorne stranice od 13. prosinca 2013. (Wayback Machine), cnp.me, pristupljeno 12. ožujka 2016.
- ↑ Objava u Narodnim novinama, Narodne novine, 29. listopada 2009., pristupljeno 12. ožujka 2016.
- ↑ a b Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. prosinca 2013. Pristupljeno 27. siječnja 2012.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
Vanjske poveznice uredi
- (crnog.) Službena stranica Ministarstva kulture Vlade Crne Gore Arhivirana inačica izvorne stranice od 12. prosinca 2013. (Wayback Machine)