Otvori glavni izbornik

Privredna kriza je vrijeme u kojem istovremeno velikom broju poduzeća počne opadati profit, naglo se povećava broj stečajeva, nova poduzeća se ne otvaraju, a stopa nezaposlenosti raste.

Uzrok privredne krize može biti:

  • 1. Tehničko tehnološki razvoj;
  • 2. Elementarna katastrofa;
  • 3. Rat;
  • 4. Monetarna neuravnoteženost

Sadržaj

Tehničko tehnološki razvojUredi

Već je ekonomski teoretičar Joseph Schumpeter shvatio kako tehničko tehnološki razvoj može izazvati krizu ako neki novi izum, ili otkriće naglo poveća produktivnost i smanji potreban broj zaposlenih u nekoj privrednoj grani. Tada svi konkurenti, stvaratelja novog, koji nemaju to novo rješenje padaju u gubitke, te ako nemaju rezerve odlaze u stečaj. Radnici koji su radili u takvim poduzećima ostaju bez posla, strah od stečaja i opstanka prenosi se na druge ljude, što smanjuje potražnju za ostalim robama, pa se kriza prenosi na ostale privredne subjekte. Stvaratelji nove tehnike i tehnologije ostvaruju natprosječne profite i vrše nova ulaganja, pa se nova vrijednost prelijeva, djelomično na njihove kupce, djelomično na dobavljače, kojima se povećavaju njihovi profiti i investicije. Ovo dovodi do naglog privrednog razvoja i brzog prevladavanja privredne krize u zemlji gdje su nove tehnike realizirane. Ovakva kriza može početi i prije nego se nova tehnološka rješenja pojave na tržištu. Veliki investitori koji imaju obavještajne podatke o projektima koje sami razvijaju, ili ih razvija konkurencija, mogu predvidjeti kakve posljedice na stanje tehnike će izazvati ta nova rješenja. Iz tehnoloških podataka moguće je proračunat gospodarske posljedice, te je moguće predvidjeti kojim investicijama će vrijednost rasti, a kojoj imovini će vrijednost padati. Na osnovi takvih predviđanja veliki investitori mogu počet sa prodajom imovine za koju predviđaju kako će im cijena padati, te kupovati imovinu za koju predviđaju kako će im cijena rasti. Ovo izaziva prvi val krize u kojoj informirani mijenjaju svoju imovinu i tako zarađuju. Ostali investitori koji ne znaju za nova tehnološka rješenja, reagiraju na pad cijena panično, vjerujući kako se radi o nekom novom privrednom ciklusu, te prodaju sve što im nije neophodno, zbog čega može doći do pada cijene svih dionica na tržištu, pa dolazi do produženog trajanja prvog vala privredne krize kojoj se ne vidi realan uzrok. Na taj način i prije pojave novih tehnologija na tržištu može doći do velike preraspodjele vrijednosti između onih koji imaju informacije i onih koji spoznaje o nadolazećim tehnologijama nemaju. Kad informacije o novim tehnologijama, tehnikama, ili otkrićima dospiju do običnih investitora svi počinju prodavati imovinu kojoj vrijednost pada pa dolazi do drugog vala krize, nakon čega dolazi do naglog gospodarskog napretka.

Elementarne nepogode i ratUredi

Elementarne nepogode, kao i rat, mogu dovesti do velike nestašice osnovnih materijalnih dobara dok nesreća, ili rat traje. Brzo nakon toga dolazi do obnove i novih ulaganja, što može rezultirati naglim privrednim rastom i smanjenjem nezaposlenosti.

Monetarna neuravnoteženostUredi

Monetarna kriza je posljedica lošeg funkcioniranja monetarno-regulacijskih mehanizama države, izazvane nesposobnošću, ili korumpiranošću političara, što pojedini jaki financijski lobiji često koriste za plansko, namjerno izazivanje kriza u kojima velike financijske institucije uništavaju i preuzimaju manje i slabije. Monetarna kriza može nastati zbog manje količine novca na tržištu od količine roba, odnosno manje potražnje od ponude što se zove deflacijska kriza, ili zbog prevelike količine novca na tržištu, odnosno zbog tog što je potražnja daleko veća od ponude roba što se zove inflacijska kriza.

Deflacijska krizaUredi

Deflacijska kriza pojavljuje se kad se na tržištu pojavi veća količina robe od količine novca zbog čega dolazi do pada proizvodnje i povećanje stope nezaposlenosti. Sama pojava deflacije uzrokuje još manju potražnju za robama bilo zbog odgađanja kupovine kako bi roba još više pojeftnila, bilo zbog toga što se kupci boje produbljenja krize pa nastoje štedjeti zbog osiguranja vlastite sigurnosti.

U deflacijskim krizama obično rastu monopolske cijene (zbog želje monopolista da nadoknade gubitke nenaplativih i otpisanih potraživanja), i cijene osnovnih životnih potrepština (zbog nemogućnosti stanovništva da kupuje supstitute više kvalitete), a istovremeno padaju cijene nekretnina, poljoprivrednih sirovina i proizvoda, industrijskih sirovina, dionica i sl. Zbog rasta cijena osnovnih prehrambenih proizvoda monetarne vlasti vide inflaciju pa vode antiinflacijsku politiku, čime krizu samo pojačavaju.

Uzrok ovakve prikrivene deflacijske krize može biti i sama država kad je monetarna vlast nadmoćna fiskalnoj vlasti, te zbog pretjerane brige za interese bankara i štediša potpuno zanemaruje interesa proizvodnog sektora. uzrok deflacije može biti i financijska agresija iz drugih država, amože biti i i domaća fiskalna vlast ako ne plaća svoje dugove na vrijeme. U tom slučaju svi koji proizvode i usluge prodaju državi ne mogu, na vrijeme, doći do svog novca. Da bi to ipak uspjeli, oni nastoje podmititi državne službenike kako bi im platili mimo redoslijeda.

Posljedice su:

  • razvoj korupcije,
  • državni dobavljači ne mogu platiti svojim dobavljačima,
  • neplaćanje se prenosi na sljedeće partnere.

Inflacijska krizaUredi

Inflacijska kriza može nastati i zbog veće količine novca od količine robe na tržištu, tj. veće potražnje od ponude. Ovakve inflacijske krize vode ka sve većem rastu cijena, povećanom obrtaju novca što uzrokuje još višu inflaciju, gomilanju zaliha sirovina, smanjenje produktivnosti, povećanje nezaposlenosti itd. Dok je postojalo zlatno važenje novca deflacijske krize su bile redovita pojava zbog toga što količina zlata nije mogla rasti brzinom kojom je rasla proizvodnja. Uvođenjem nominalne vrijednosti novca inflacijske krize postale su redovita pojava, pošto država svoje potrebe za kapitalom najlakše rješava tiskanjem novca. Inflacija može biti i posljedica valutnog rata kad se države natječu u tiskanju novca kako bi povećali konkurentnost vlastite privrede. Ovakvu krizu teško je riješiti, jer političari najčešće nisu spremni odreći se vlasti nad svim i svačim. Inflacijsku krizu političari mogu pokušati riješiti administrativnom zabranom dizanja cijena. Rezultat je prikrivena inflacija tj. nestašica proizvoda i redovi pred trgovinama.

Rješenje inflacijske krize moguće je samo primjenom svih zakona i donošenjem propisa koji odvajaju monetarne vlasti od izvršne vlasti, tj kad je fiskalna vlast nadmoćna monetarnoj vlasti.

Kako ne bi dolazilo do monetarnih kriza potrebno je shvatiti kako se primarnu emisiju novca ne može unaprijed planirati, već moraju postojati instrumenti koji daju informacije o cijenama, te čim cijene počnu rasti primarnu kamatnu stopu treba povećati, i obrnuto. Emisijska banka, u suradnji s državnim robnim rezervama i državnom razvojnom bankom, mora biti regulacijski instrument koji na osnovu podataka o kretanju cijena brzo i ažurno regulira i opće cijene, i cijene pojedinih grupa roba na tržištu.


Vanjske povezniceUredi