Papratnjače

(Preusmjereno s Pteridophyta)

Papratnjače (Paprati, lat. Monilophyta, Pteridophyta) su jedna grupa od 12.000 vrsta biljaka.[2] Za razliku od mahovina paprati posjeduju ksilem i floem čineći ih vaskularnim biljkama. Paprati imaju stabljiku, listove i korijen kao sve druge vaskularne biljke. Paprati nemaju sjeme niti cvijet i razmnožavaju se putem spora.

Papratnjače
Sistematika
Carstvo:Plantae
Divizija:Pteridophyta
Schimp., 1879
Sinonimi
Filices

Filicophyta
Pteridophyta

Pterophyta
[1]

Papratnjače se danas nazivaju nižim vaskularnim biljkama, prijašnji naziv je pteridofita, nazivaju ih i vaskularne kriptogame, a obuhvaćaju sve one biljke koje nose spore, uključujući paprati, Crvotočnice (Lycopodiopsida), selagine (Selaginellales), črnovke (Isoetales), preslice i metličaste paprati ili psilotum (Psilotales). Nekada su se smatrale istom evolucijskom linijom, te su biljke ranije bile svrstane u jednu skupinu Pteridophyta i bile su poznate kao paprati i saveznici paprati. Iako su moderne studije pokazale da biljke zapravo nisu srodne, ti se izrazi još uvijek koriste u raspravi o nižim vaskularnim biljkama. PPG I prepoznaje dvije nepovezane klade postojećih nižih vaskularnih biljaka: Polypodiopsida (paprati i preslice), i Lycopodiopsida (likofite).

Vaskularne biljke su one koje posjeduju specijalizirani provodni sustav za transport vode, minerala i prehrambenih materijala, za razliku od primitivnijih briofita - mahovina i jetrenjarka - kojima takav sustav nedostaje. Pteridofiti sadrže dvije vrste vaskularnog tkiva – ksilem i floem. Ksilem prenosi vodu i minerale. Floem prenosi hranjive tvari poput šećera i ugljikohidrata. One uključuju i biljke sjemenjače - kritosjemenjače i golosjemenjače, današnje dominantne biljke na Zemlji - i biljke koje se razmnožavaju sporama - papratnjače i druge takozvane niže vaskularne biljke. Kada se gleda poprečni presjek stabljike, postoje različiti snopovi ksilema i floema. Neke paprati imaju vaskularne prstenove koji okružuju srž stabljike. Vaskularni snopovi i vaskularni prstenovi slični su organizaciji vaskularnog tkiva dviju skupina kritosjemenjača, jednosupnica i dvosupnica.

Niže vaskularne biljke predstavljaju najstarije kopnene biljke. U njihovoj ranoj evoluciji (tijekom razdoblja devona i karbona, prije 419,2 milijuna do 298,9 milijuna godina), bilo je mnogo oblika koji su sada izumrli. Sfenofiti (Sphenophyllales) su, na primjer, nekoć bili velika i raznolika skupina bilja, grmlja, loze i drveća, ali sada su ograničeni na samo 15 vrsta preslica; drvenaste likofite (crvotočnice) potpuno su nestale, ostavljajući samo slab trag u svojim reduciranim suvremenim predstavnicima. Velik dio fosilnog lišća paprati iz razdoblja karbona sastoji se od nekarakterističnih sjemenskih paprati, koje su vjerojatni prethodnici cvjetnica. Moderne paprati predstavljaju eksploziju evolucije u doba krede (prije 145 milijuna do 66 milijuna godina).

Niže vaskularne biljke nisu gospodarski važna skupina. Iako ih lokalno koriste narodi diljem svijeta za lijekove i hranu, najveću vrijednost danas imaju u hortikulturi (paprat). Njihovi ostaci, međutim, čine najveći dio svjetskih ležišta ugljena, a njihova relativno jednostavna struktura i životni ciklus čine ih iznimno vrijednima za istraživače u razumijevanju cjelokupne slike strukture i evolucije biljaka. [3]

Razredi uredi

  1. Botryopteridiopsida Doweld
  2. Equisetopsida C. Agardh
  3. Marattiopsida Doweld
  4. Polypodiopsida Cronquist, Takht. & Zimmerm.
  5. Psilotopsida D. H. Scott

Izvori uredi

  1. BioLib
  2. Chapman, Arthur D. (2009). Numbers of Living Species in Australia and the World. Report for the Australian Biological Resources Study. Canberra, Australia. September 2009. http://www.environment.gov.au/biodiversity/abrs/publications/other/species-numbers/index.html
  3. Britannica pristupljeno 12. svibnja 2023.