Računalna djelatnost u Hrvatskoj
Početak uporabe računala u Hrvatskoj bio je u početku ograničen na nuklearne institute (rane 1950-te), kasnije, sredinom 50-tih, poraba digitalnih računala opće namjene širi se na statističke zavode, znanstvene ustanove, banke, veća poduzeća i prve računske centre.
Branko Souček je na Institutu Ruđer Bošković osmislio i bio voditelj konstruiranja prvoga digitalnog računala u Hrvatskoj 1959. godine. Kasnije je IRB proizvodio namjenska računala za gospodarstvo.
U to je vrijeme u bivšoj Jugoslaviji bilo instalirano: 1962. godine 30 elektroničkih računala, 1966. godine se njihov broj popeo na 56 računala, a 1968. godine bilo ih je 95.[1]
Računala domaće proizvodnje našla su svoje mjesto u odgojno-obrazovnomu sustavu (Orao), knjižnicama (KAG–A2,[2] kasnije Ivel Ultra), poštama (TIM-100) i vojsci (bespilotne letjelice u Hrvatskoj).
8-bitna računala hrvatske proizvodnje
uredi| Naziv računala | Proizvođač | Mjesto | Godina | Napomena |
|---|---|---|---|---|
| Galeb | P.E.L. | Varaždin | ||
| Orao | P.E.L. | Varaždin | ||
| TRS–703 | Tvornica računskih strojeva | Zagreb | ||
| Tamara 2 | Velebit OOUR Informatika | Zagreb | ||
| M-11 | Infosistem-Tehničar | Zagreb | ||
| Ivel Ultra | Ivasim | Ivanić-Grad | ||
| Ivel Z3 | Ivasim | Ivanić-Grad | ||
| DB 5300 | Digitron | Buje | ||
| TERA 3 | Tehničar/Digitron | Zagreb | ||
| KAG–A2[3] | Velebit/Ivasim | Zagreb | 1980. | |
| KAG-AL-100 | Apple/Velebit | Zagreb |
Kooperacije s inozemstvom
urediInženjerski biro iz Zagreba surađivao je s Bull HN u prodaji, instaliranju, izradbi programa, te održavanju opreme i programa za računalo X-Supertim. Računalo je 1990. godine pripadalo među suvremenija, imalo je mogućnost spajanja do 96 terminala (grafičkih radnih stanica, matričnih pisača), do 8 linijskih uređaja za brzo ispisivanje, do 4 uređaja za pohranu na magnetne trake, rad s diskovima do 4 MB, disketama do 2 MB, kazetama od 60 i 150 MB, te drugim poslužiteljima, osobnim računalima i mrežama (Ethernet, X.25, CROPAK). Računalo X-Supertim bilo je utemeljeno na MC 68020 procesorima i operacijskome sustavu UNIX. Poduzeće Velebit, OOUR Informatika iz Zagreba ostvarivalo je poslovnu suradnju s Apple-om.
| R. br. | Opis | Mjera | X-20 | X-25 | X-25S | X-45 | X-45S |
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 1. | Procesor MC 68020 | kom | 1 | 1 | 1 | 2 | 2 |
| 2. | RAM | MB | 4-16 | 4-16 | 4-16 | 8-32 | 8-32 |
| 3. | Cache memorija | KB | 16 | 64 | 64 | 2×64 | 2×64 |
| 4. | Diskovi | MB | 1146 | 1146 | 2292 | 2292 | 4056 |
| 5. | Ispisivala | priključak | 4 | 4 | 4 | 8 | 8 |
| 6. | Videoterminali | priključak | 32 | 48 | 48 | 96 | 96 |
Zaključak
urediSlobodan Ribarić u svojoj knjizi Arhitektura računala pete generacije zaključuje o potrebi usvajanja novih tehnologija preko zajedničkih pothvatâ, koje rabe i razvijene zemlje. Kao ograničavajuće čimbenike vidi kritičnu financijsku masu i kritičnu masu znanja.
Ribarić navodi podatke o dohotku tvrtki Iskra i Elektronska industrija koje su u 1982. zaradile preko milijardu dolara, te se po tom mogu svrstati uz Nixdorf, Xerox i Data General. Iznosi i mišljenje dr. Amalendu B. Bhattacharyya,[4][5] koji tvrdi da suprotno od uvriježenoga javnog mnijenja da su tehnologija, oprema i izvori prihoda glavne preprjeke u razvoju novih tehnologija, "nedostatak radne snage može biti jedini faktor koji onemogućuje planiranje i ulazak u eru informatičke tehnologije."[6] Ribarić također navodi da je Iskra Delta imala 1982. godine 730, dok je Data General imao 15.000 ljudi, IBM 278.000, a Nixdorf Computer 2.400 ljudi.[6]
Literatura
uredi- Boras, Damir; Makanec, Branimir. Priručnik za nastavu pomoću kompjutora u multimedijskom centru škole, Referalni centar Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 1976. (96 str.)
- Naš put : informativni list RO Ivasim, mjesečnik, god. 1, br. 1 (1983.) – god. 2, br. 6 (1984.)
- Mirković, Marina. Pedeset godina računalstva u Hrvatskoj (stručni skup) // Tehnička škola i Društvo energetičara, Požega, 3. prosinca 2009.
- Kliment, Antun. Proizvođači osobnih kompjutora. u: Birolla, Hugo (et al.) Primjena osobnih kompjutora u radnim organizacijama, Informator, Zagreb, 1985., str. 15.
- Grgoković, Marijan; Mužić, Vladimir; Rodek, Stjepan; Vavra, Ivan (uredili) Kompjutori u obrazovanju : katalog izložbe, Hrvatski školski muzej, Zagreb, 22. rujna – 22. studenoga 1986.
Izvori
uredi- ↑ Mesarić, Milan. Suvremena znanstveno tehnička revolucija, Ekonomski institut, Zagreb, 1971., str. 58., (od 162+VIII str.), (COBISS.SR)
»U Jugoslaviji je krajem 1962. godine bilo instalirano 30 elektronskih računara, 1966. godine se njihov broj popeo na 56, a 1968. godine na 95.81)«(Mesarić, 1971, 58) - ↑ Srića, Velimir. Sistem, informacija, kompjutor : primjena sistemskog mišljenja u ekonomiji, Informator, Zagreb, 1981., str. 259. »U nas, na temelju suradnje s tvrtkom koja proizvodi APPLE, »Velebit« iz Zagreba proizvodi i nudi na tržištu kompjutor »KAG-A2«, a cijena osnovnog sistema iznosi oko 300.000 dinara (najnovija verzija APPLE 3 na tržištu u SAD stoji od 4500 do 6000 dolara).«(Srića, 1981, 259)
- ↑ Boras, Damir; Makanec, Julije. Univerzalno školsko elektroničko računalo KAG–A2, Ivasim/Velebit, Zagreb, 1980., (160 str.)
- ↑ Bhattacharyya, Amalendu Bhushan. VLSI─The Technological Giant─and the Developing Countries // Proceedings of the IEEE, Vol. 71, No. 1, siječnja 1983., pp. 144 – 148
- ↑ Bhattacharyya, Amalendu Bhushan. Compact MOSFET models for VLSI design, John Wiley & Sons (Asia), Singapore, 2009., ISBN 978-0-470-82342-2, URL: http://books.google.hr/books?id=huriz9ka9zwC
- ↑ a b Ribarić, Slobodan. Arhitektura računala pete generacije, Tehnička knjiga, Zagreb, 1986., str. 236., ISBN 86-7059-024-7
