Radmio i Ljubmir

Radmio i Ljubmir je pastirska ekloga hrvatskog književnika Džore Držića s kraja 15. stoljeća. Napisao ju je na (ijekavskom) dubrovačkom narječju hrvatskog jezika.

Prvo je hrvatsko dramsko djelo svjetovne naravi. Zbog tog se djela Džoru Držića smatra začetnikom suvremene hrvatske drame.[1] Pastorala Komedija Nikole Nalješkovića podsjeća na eklogu Radmio i Ljubmir.

Godine 1963. otkriven je tzv. dublinski rukopis naslovljen Džorete Držića pjesni ke stvori dokle kroz ljubav bjesnješe u kojem su otkrivene neke nove Držićeve pjesme (a također se pokazalo da neke pjesme Držić nije napisao), ukupno 96 pjesama i drama Radmio i Ljubmir.

Literatura

uredi
  1. Lektire.hr Džore Držić (pristupljeno 26. rujna 2019.)
  • Bogdan, Tomislav: Lica ljubavi. Status lirskog subjekta u kanconijeru Džore Držića; Zagreb, 2003.
  • Jagić, Vatroslav: Trubaduri i najstariji hrvatski lirici; Rad JAZU, 9, Zagreb, 1869.
  • Kombol, Mihovil: Povijest hrvatske književnosti do preporoda; Matica hrvatska, Zagreb, 1961.
  • Petrović, Svetozar: Novi lik Džore Držića; Umjetnost riječi, XI, 1967., str. 93. – 121.
  • Tomasović, Mirko: Hrvatska renesansna književnost u europskom kontekstu, u: Hrvatska književnost u europskom kontekstu; Zagreb, 1978.
  • Pjesme Šiška Menčetića Vlahovića i Gjore Držića (skupio i napisao Uvod Vatroslav Jagić); JAZU, Stari pisci hrvatski, knj. 2, Zagreb, 1870.
  • Pjesme Šiška Menčetića i Džore Držića i ostale pjesme Ranjinina zbornika (priredio Milan Rešetar); JAZU, Stari pisci hrvatski, knj. 2, 2. izdanje, Zagreb, 1937.
 
Logotip Wikizvora
WikIzvor ima izvorni tekst na temu: Radmio i Ljubmir