Razgovor:Domovinski rat/Pismohrana1

Da ne gubimo vrijeme-kao što rekoh, postoji dosta stvari oko kojih se vjerojatno ne će postići suglasnost između hrvatske i srpske strane. Ovo je jedna od njih (usput- i tzv. međunarodna zajednica, koju baš i ne šljivim, nema bitno dugačiji stav od onoga izložebog u ovim člancima). Mi na to gledamo, give or take, ovako: Slobodan Milošević, Velika Srbija. Ne ova ili ona osoba, nego praktički sav hrvatski narod. I, za nas je stav iznesen u gornjem tekstu srpska samoobmana i bježanje od odgovornosti-možda psihološki razumljivo, no, nešto što nema veza sa stvarnošću. Mir Harven 15:53, 27 Mar 2005 (CEST)

Opet brojke

Moze li mi netko dati izvor podataka za brojke navedene u infoboxu? Zelio bih prenjeti te podatke na en.wikipediju, ali ne mogu ako ne nadjem izvor... hvala! --Dijxtra 11:55, 23. srpnja 2006. (CEST)

Evo ti link http://www.vecernji-list.hr/portal/services/textonly/toController.jsp?page=/newsroom/news/croatia/593148 Pod broj vojnika sam na našoj strani sam unio koliko se branitelja vodi u RH registru, izvor je gore naveden. Izgleda da će se taj broj još smanjiti, trebalo bi sadržaj članka iz VL prenjeti na članak na stranici da ljudi znaju da je bilo 350 000 vojnika, a ne pola milijona. -Tomy108

Evo aktualnijih podataka. http://www.vecernji-list.hr/newsroom/news/croatia/637169/index.do Unio sam promjenu u infobox približno 380 000 ljudi, smatram da bi to trebalo ostati. Tomy108

Vodomar

Drago mi je da je ova tema obrađena, no mislim da treba puno više. Dobro da je Vodomar to krenuo ozbiljnije. Ja imam oveće tekstove (ne brinite za copyright), pa ću ih staviti malo kasnije. Nažalost, izbrisat ću Vodomarov tekst (ne mogu harmonično uklopiti)- pa neka on dopuni novopostavljeni svojim stvarima ako želi. No-svakako da je dobro da se pokriju suvremenije teme, koje nisam dirao ne zbog "politike", nego najviše zbog lijenosti. OK, DR slijei danas i u slj. danima. Mir Harven 15:03, 21 Oct 2004 (CEST)

Vodomare, Vodomare...

Kad stavljaš unutarnje veze, pazi da ima smisla. Kakva ti je veza "Otok Vis" ? Ili "Sveobuhvatno političko rješenje" ? Čak i "Balvan revolucija", iako može proći, nije baš najprikladnije. Vrati natrag te bizarne linkove i ostavi one za gradove i sl. Za Vis stavi "Vis", ane "Otok..". Sve u svemu- status quo ante za sve što si stavio kao neki dugački pojam a koji nije ni zemljopisni, a ni jasno poviejsni (Memorandum SANU je OK). Mir Harven 00:47, 26 Oct 2004 (CEST)

Citat

Ponašanje HV-a i policije prema zatečenom srpskom stanovništvu za vrijeme operacije bilo je korektno, međutim su se poslije dogodili slučajevi osvete kao i paleži i pljačke, što je negativno odjeknulo u zemlji i inozemstvu. Hahahahaa. Ja sam se presmijao kad sam pročitao ovo. Ovo je kao Top Lista Nadrealista. Mada su oni bili smješniji... Милант 15:09, 2 Apr 2005 (CEST)

Milate, usporedba sa Top Listom Nadrealista je neumjesna i ne pravi smisla jer Hrvatska Wiki nije kolekcija humoreski i viceva, pogledaj [www.lupiga.com/vicevi/] ako se želiš nasmijati . Ako želiš poći stazama nostalgije pogledaj [1] (http://www.freewebs.com/yugoland/yunostalgia.htm) što će ti možda putsti suzu u oko kad pomisliš na "dobre stare dane bratstva i jedinstva". No pao je Berlinski zid, propala je SSSR, a SFRJ se smrvila na sastavne dijelove..... i to ne samo zaslugom Hrvata i Slovenaca, već i Srba - akcija proizvodi reakciju. Svaki zločin se treba osuditi bilo tko to počinio, no nije ih dobro prenapuhivati niti umanjivati. Vodomar 17:13, 2 Apr 2005 (CEST)

Civilne žrtv

Može li netko upotpunit podatak o civilnim žrtvama? Ja ne mogu nigdje pronaći te podatke, uvije se objavljuju zajedno s vojnim žrtvama. --Hmestric 22:55, 1. listopada 2005. (CEST)

Međunarodnjaci

Dio o "m.z." je slab, kao da je pisan za srednju školu (a i ne stoji najbolje s padežima). Treba to ili izbrisati, ili napisati nešto suvislo, a ne ovako pučkoškolski. Mir Harven 19:48, 29. studenog 2005. (CET)

Mišljenje polusrba - ajd me osporite

Ovo što je gore napisano očito je napisano od nekog tko je iz Srbije. Jer po Srbiji nisu padale bombe...u Srbiji nisu djecu klali...i nisu rušeni vjerski objekti...joj, pardon Srbima jesu ---> nemate ni jednu džamiju u svojoj zemlji od kad se raspalo Osmansko Carstvo, sve ste porušili. U vašem stilu. U "NDH" kako je vi nazivate iako je službeni naziv ove države Republika Hrvatska, stoji 90% pravoslavnih crkava s time da u nekim mjestima gdje je bila izrazita četnička pobuna 1990. nije uopće bilo pravoslavnih crkava, a naša država ih je sagradila za vaše daleke rođake iz Hrvatske ako oni uopće i jesu Srbi(samo što imaju srpska imena i neki, naglašavam neki od njih su pravoslavni ne znači da su Srbi - pred Turcima je u 16. stoljeću bježao svatko ne samo Srbi, bilo je tu i drugih...) Ja sam iz Karlovca i reći ću vam jednu stvar. Nisu se sva vaša "braća" pobunila. Bilo ih je i koji su branili moj grad. Njihov grad na kraju krajeva. A tko god misli da će postići prava pucajući po svojoj zemlji taj je besprijekorni idiot. I ovo s povratcima bit ću vulgaran - nemojte srat. Dobro zna svatko tko se može vratiti, a tko ne može. To je pitanje moralne odgovornosti. Zapaljene kuće i problem njihove obnove...da! Pa valjda idemo po redu. Ako ste vi prvo zapalili nama pa mi onda vama onda ćemo valjda tako i obnavljat. Ova zemlja je otvorena za svakog poštenog čovjeka. Ja sam sâm pola Srbin, otac mi je Hrvat pa se tako i deklariram. Imam mnogo više od jednog priajtelja čiji su očevi Srbi i ja njih ne doživljavam ništa drukčije od ostalih ljudi. Dapače, to su dobri ljudi. I samo napomena - uletila mi je 130 milimetarska granata susjedu iznad mene u stan 1991. Jel možda kome od vas u Beogradu ili Čačku uletila granata veličine manje lubenice u stan. Mislim da ne. Moj otac nije bio u ratu, ali od mog prijatelja Srbina jest. Pogođen je iz snajpera u ruku i pola godine nakon toga gelerom granate u nogu. Šta vi mislite da on misli o "borbi za srpska prava"? Očekujem odgovor.

Interwiki

Daj dodajte en:Croatian War of Independence u članak --Dijxtra 17:52, 7. srpnja 2006. (CEST)

brojka

Može li mi neko reći kad je Hrvatska imala oko 500 000 ljudi u vojsci? Od kud ti podaci? S toliko ljudi mogli smo srbe u Crno more odbacit. Mislim da bi tu trebali biti točni podaci, a ne pretjerivanja. Prema svim izjavama i podacima HV je imao oko 300 000 pripadnika. Možda čak 350 000 ako uključimo MUP, čistačice, tajnice, itd. Ali više od toga u isto vrijeme nikad. Pp

Prema nekim vjerodostojnim izvorima Hrvatska je imala najviše 240.000 vojnika. --Jack Sparrow 21:17, 18. listopada 2006. (CEST)Jack Sparrow

Sukobljene snage

Predlažem da se iza dijela "Oružana Agresija" ubaci dio "Sukobljene Strane".

Trebalo bi prije opisa borbi i operacija ubaciti detaljnije o kakvom se odnosu snaga radi, pa napisati da je JNA imala oko 2000 tenkova i 300 aviona prema ustroju od 1991, a Hrvatske snage (prije pada vojarni) samo desetak tenkova i da je kao avijaciju koristila Antonov-2 dvokrilne poljoprivredne avione.

Tako treba navesti da je u rujnu 91 HV imala oko 12 pješačkih brigada (nisam 100% siguran), a do kraja godine (mobilizacijom) oko 60. Nadalje, navesti da su u ratu (i to na obje strane) sudjelovale paravojne jedinice (možda kao primjer navesti Hrvatski HOS i Srpske Šešeljevce) koji su imali posebnu liniju zapovjedanja neovisnu od regularnih vojsci.

Eventualno, možda dodati da je razlog neefektivnosti JNA snaga u dezertiranjima, zastarjeloj doktrini i dotrajaloj opremi. Ovaj dio bi trebao malo lakše pojasniti ljudima koji je razlog zaustavljanja tolike sile tenkova. Inkvizitor 09:51, 14. prosinac 2006. (CET)

?

pa jedno barem ne u uvodu...

to samo kazem, ne diram nista. --VKokielov 06:49, 29. siječanj 2007. (CET)

---

Uglavom je to tako da su srbi izvukli kraci dijo, a vi diskutujte koliko vam dusa hoce. Znam samo da su kako su mislili i poceli gadno zavrsili, dodu cica na kolica!!

Pozdrav od Ante.

Peglanje povijesnih činjenica

Po svoj prilici i ovaj članak na hrvatskom izdanju Wikipedije se može bez problema svrstati u red onih politički otrovanih, povijesno falsificiranih i jednostranih. Srpske snage nisu došle da osvajaju lijepu vašu podarenu ničim zasluženu državu, nego su došli da za političku vrhušku iz Beograda zarađuju krvave novce. Ni Miloševića, ni Sainovića, nikoga nije interesirao vaš teritorij već samo novac koji se umnožavao sa svakim ispaljenim metkom. I takve stvari treba naglašavati u člancima, a ne generalizirati stvari zarad jeftine dnevne politike. Mnogo se, braćo Hrvati, igrate poviješću, sakrivate činjenice... pazite se, sve se vraca...
Europljanin, Beograđanin, Srbin— Prethodni nepotpisani komentar napisao je 195.252.83.129 (razgovor • doprinosi) , 15:56, 8. travanj 2007.

Diskutabilno je sta su oni htjeli. Jest da je onima na vrhu sve samo bila pljacka (i to jednako Srba, koliko Hrvata), ali su oni ovdje, dakle Srbi u Hrvatskoj, bas pali na te price i zazeljeli lepo komad tudje zemlje da naprave nekakvu paradrzavicu za prikljucenje susjednoj paradrzavici i onda Srbiji. A ako je ovaj clanak (koje je malo jednostran) otrovan falsifikat, sto je onda onaj Srpski sa svim svojim genocidnim Ustašama koje kolju malu djecu? Inkvizitor 14:41, 19. travanj 2007. (CEST)

Commons Link

Please ad link :

for commons pictures --80.144.106.114 17:49, 24. lipanj 2007. (CEST)

---

Veoma uglavnom neobjektivan tekst. Ostrasceni i sa jedne i sa druge strane se nikada nece sloziti oko tacnosti mnogih podataka. Objektivnost bi bila jedini lek za toliko zeljenu istiniitost. Voleo bih da po tom pitanju dam svoj doprinos. Ja pripadam generaciji koja je poslednja u potpunosti odsluzila svoj vojni rok u JNA. Pod tim mislim odsluzila svojih 365 dana i otisla kuci. Vojni rok sam odsluzio u Hrvatskoj i to prvih sest meseci na obuci u Varazdinu a drugih u Virovitici. Kuci sam otisao 27.juna 1991. godine iz Virovitice. Voleo bih najpre da prokomentarisem pristrasnost JNA bar dok sam ja u njoj bio Srbima. Medjusobni odnos momaka razlicitih nacionalnosti u obema kasarnama bio je i vise no korektan. Primera radi kada sa distance bolje razmislim kao Srbin najvise sam se druzio sa Hrvatima i muslimanima. Ljudi su gradili medjusobne odnose u skladu sa slaganjima karaktera i licnosti a ne po nacionalnoj ili verskoj pripadnosti sto je sasvim normalno pa i na ovim nasim ne tako normalnim prostorima. Jedino bi se Albanci okupljali u velikim skupinama i tako druzili mada je odnos i sa njima bio korektan. Mnogi moji gentosi kako smo zvali pripadnike iste klase ce se setiti da smo ipak na neki nacin i tih prvih godina uvoda u gradjanski rat 1990/91. godine bili prilicno izolovani od spoljnog sveta. Naravno da smo mogli slobodno pratiti dostupne medije i informisati se o desavanjima napolju. Ipak smo mi bili klinci zeljni pre svega provoda, devojaka i zivota punih pluca i politicka desavanja nas i nisu toliko doticala. Nocu bi klisnuli u grad preko ograde u neki provod u vojnickoj uniformi ako je to bilo moguce. Ispocetka nije bilo problema ali kako je nacionalisticka euforija jacala vremenom civili bi nas gledali sve vise popreko kao da smo im najveci neprijatelji. Svi oficiri su bili na svojim pozicijama bar do kraja juna 1991. godine, to sigurno znam, mislim na kasarnu u Virovitici. Mi obicni smrtnici koji smo se zatekli na mestu desavanja nismo mnogo znali o velikoj politici jer nas nije mnogo ni interesovala a ni informacije o njoj do nas nisu ni stizale. Da je to tako govori podatak da niko od nas nije znao da su nam zivoti visili o koncu 25. januara 1991. godine u Virovitici. Za to sam saznao tek po dolasku kuci jula 91. Tog datuma sam trebao ici na odsustvo u Beograd ali sam vracen nazad, uzgred bas tada mi je i rodjendan. Saznadoh kasnije da su nasu kasarnu tokom noci opkolili do zuba naoruzani kako smo ih zvali HDZeovci koji su bili spremni da nas bez problema sve pobiju. Nemam pojma sta ih je sprecilo. Dakle pobili bi prakticno decu koja nisu znala valjano da se sluze puskom a kao sto rekoh koje mnogo nije ni interesovalo sta se dogadja napolju. Svima je bilo u cilju da sto pre odsluze vojni rok i odu odatle a ne da ratuju protiv bilo koga. Kasnije su iz nase kasarne slali BOVove Borbena oklopna vozila da razdvajaju zavadjene strane mislim u Pakracu. Vidim da je autor teksta to okarakterisao kao onemogucivanje delovanja MUPa da uspostavi red medju pobunjenim Srbima. Ok to je njegovo pravo. Iz nase perspektive ni pomislili nismo na tako nesto. Nas su sve vreme ako mogu tako reci indoktrinirali jugoslovenskom ideologijom, tj. mi smo vojnici JNA,svi smo jednaki medjusobno, dok smo na sluzenju vojnog roka moramo iskljuciti nacionalizam bilo koje strane... itd. To je zaista palilo, pridrzavali smo se toga, kao sto rekoh medjusobno druzili i verovali da smo jedini koji su u mogucnosti spreciti usijane glave da se medjusobno ne pobiju. Momci koji su se vracali sa terena su nam pricali kako su prakticno stajali kao glineni golubovi na liniji razgranicenja i da im ni malo nije bilo svejedno. Koliko je drugarstvo medju razlicitim nacionalnostima bilo razvijeno poduprto pomenutom jugoslovenskom indoktrinacijom, cinilo se kao da zivimo u posebnoj drzavi, posebnom svetu koji su svi bili spremni braniti od nasilnika nacionalista bilo koje boje. Sa ove distance i nakon svih krvavih epizoda u ratovima koji su posle toga sledili ova konstatacija se cini nestvarnom, naivnom i smesnom. Ne zameram ali je bas tako bilo, potrudio sam se prisetitii se tadasnje atmosfere. Moja junska klasa 90. je u potpunosti zivela u takvoj atmosferi jos uvek ne toliko zatrovanoj. Tek po dolasku decembarske klase mogao se osetiti medju gusterima talas nacionalisticke kontaminiranosti koju su doneli iz svojih sredina. Medjutim vremenom su se i oni stopili u vladajucu atmosferu i poredak i nije bilo vecih problema. Mladi, naivni i neizgradjeni smo se medjusobno salili na racun nacionalisticke euforije. Pa tako sam sa svojim drugovima Hrvatima iz zezanja pevao pesmu o banu Jelacicu iako sam Srbin a oni o vojvodi Sindjelicu iako su Hrvati. Sve smo shvatali olako i naivno i u tome nista lose nismo videli. Prilicno sam se raspisao jer imam toliko toga reci. Potakla me je tolika mrznja i nerazumevanje medju narodima koji pricaju isti jezik i koji imaju vece sanse da se medjusobno razmeju no sto to mogu mnogi drugi. Bilo bi dobro vec jednom da neki objektivni ljudi pocnu pricati o proteklim dogadjajima, koji ce nepristrasno ukazati na sva dobra ali i losa delanja strane kojoj pripadaju.Rat nikome dobra nije doneo i u ratu nema pobednika kao sto to misle slepi kod ociju. Rat je prilika da rdjavi ljudi isplivaju na povrsinu kako bi cinili nasilja i zlodela raznih vrsta nad obicnim svetom. A u miru oni razumni bi trebali jasno reci ko je i kako i nad kim postupio necovecno. U ratu nema nevinih sem neduznih zrtava. Ljudi ce se u miru i blagostanju uvek okretati ka onima koji im odgovaraju mentalno, karakterno, intelektualno i sa njima ce u slozi ziveti a ne sa onima po svaku cenu koji su iste nacionalnosti ili vere. Da je to tako govore bezbrojni mesoviti brakovi na prostorima bivse SFRJ pa i neprekinuta prijateljstva nakon svih ovih ratova i mrznji. Iako zivim uglavnom u jednonacionalnoj sredini kratkim boravkom u JNA od godine dana iskusio sam ovu veliku istinu. Istomisljenici neka mi se jave ako zele indigong@yahoo.co.uk pa mozemo otvoreno i bez strasti analizirati dogadjaje koji su iza nas, razmena informacija i cinjenica mogu i do istine. Nebojsa!— Prethodni nepotpisani komentar napisao je 195.252.68.138 (razgovor • doprinosi)

objektivitet

dajte dodajte barem onaj stejtment o poljuljanoj neutralnosti da se ne brukamo

Međunarodni sukob

Suradnici će sigurno naići na osporavanje međunarodne naravi ovog sukoba, odnosno oružane agresije jedne države (krnje SFRJ odnosno kasnije SCG) na Republiku Hrvatsku.
O ovome imate dva zanimljiva članka, jednog je pisao Zvonimir Šeparović, a drugog Hrvoje Kačić. Prvi je bio dostupan na Internetu, nalazia se na Hinetovom portalu (danas T-portal), no ondje ga nije za naći, pa ću vam ga dati u obliku u kojem je bia na Internetu. To je bila vijest od HINA-e 10. ožujka 2004. koju je prenio Hinet (ili HTnet, kako li se već onda zvao).
Agresija SCG imala je međunarodni karakter rata u RH od proglašenja neovisnosti 25. lipnja 1991, izjavio je nekadašnji hrvatski ministar vanjskih poslova i pravosuđa, umirovljeni profesor Zvonimir Šeparović
ZAGREB - Šeparović je to rekao komentirajući tvrdnje 'prijatelja suda' koji su na suđenju bivšem predsjedniku SRJ Slobodanu Miloševiću zanijekali da je oružani sukob u Hrvatskoj imao 'međunarodni karakter' od uspostave hrvatske neovisnosti 8. listopada 1991, kada je donesena Odluka o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ.
Hrvatska je od proglašenja neovisnosti 25. lipnja 1991. postala država: imala je svoj teritorij, demokratsku vlast i svoje stanovništvo, navodi Šeparović i dodaje kako je 'pokušaj 'prijatelja suda' da umanje krivnju ratnog zločinca Miloševića, proziran i neutemeljen'.
U prosincu 1990. prihvaćen je novi demokratski Ustav, zatim je 19. svibnja 1991. proveden referendum o državnom položaju Republike Hrvatske te 25. lipnja 1991. prihvaćena Deklaracija o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske.
'Hrvatska je tada postala suverenom nezavisnom državom. Međunarodno priznanje (koje je uslijedilo kasnije) nije neophodan element za postojanje države, da bi država postojala činjenično, de facto', smatra Šeparović.
Tvrdi da se međunarodni karakter nekog rata, prema međunarodnom javnom i običajnom pravu, određuje prema međunarodnopravnim činjenicama na koje međunarodnopravni poredak nadovezuje učinak.
'Takva je činjenica i rat i oružani sukob kojima se bavi i međunarodno kazneno i međunarodno humanitarno pravo. Početak rata Jugoslavije (Srbije i Crne Gore) protiv Hrvatske, za ostvarenje plana Velike Srbije, po nekima je započeo u kolovozu 1990. pobunom Srba u Kninu, po drugima je taj rat započeo 3. ožujka 1991, kada je Borisav Jović kao predsjednik Predsjedništva SFRJ prihvatio zahtjev tadašnjeg ministra obrane Veljka Kadijevića za oružanu intervenciju JNA u Pakracu. Uzimaju se i drugi datumi: 2. svibnja 1991. kada su u Borovu Selu ubijeni hrvatski policajci', podsjetio je.
'Čini se najlogičnijim uzeti 3. srpnja 1991 - dan kad su srpske snage protiv osamostaljene, nezavisne države Hrvatske izvršili širu vojnu akciju zauzimanja područja Baranje. Od toga dana postoje svi elementi međunarodnog karaktera rata u Hrvatskoj. Rat je dobio međunarodni karakter i po tome što je vanjski svijet, odnosno međunarodna zajednica, započela svoje nastojanje za uspostavu mira', navodi Šeparović i podsjeća da je tako Europska zajednica brojnim rezolucijama i posredničkom ulogom EZ-ove trojice tretirala Hrvatsku kao državu.
'EZ je pozvala srpsku stranu da prestane s promjenama granica i osvajanjem teritorija silom, sazvana je i Mirovna konferencija koja je i održana 7. rujna 1991. u Haagu. Tako je na četvrtoj plenarnoj sjednici mirovne konferencije zaključeno - prvo, postupno priznanje nezavisnosti republika koje to žele, drugo, suverene i nezavisne republike mogu se udružiti u 'labavu asocijaciju', treće, potrebno je osigurati ljudska prava i prava manjina, i četvrto, nema jednostranih promjena granica.
'Pokušaj 'prijatelja suda' (amici curiae) da na Haškom sudu umanje krivnju ratnog zločinca Miloševića, proziran je i neutemeljen', izjavio je Šeparović.
Steven Kay i Branislav Tapušković, prijatelji suda (amici curiae), iznijeli su stajalište na suđenju Miloševiću da je rat u Hrvatskoj 'postao međunarodni u jednom trenutku između 15. siječnja i 22. svibnja 1992.' te su zatražili od Raspravnog vijeća da utvrde otkad sukob u Hrvatskoj smatra 'međunarodnim' (prvi je datum priznanja Hrvatske od tadašnje EZ, a drugi kad je primljena u UN).
Po Šeparovićevim riječima, Jugoslavija (Srbija i Crna Gora), koju je vodio Milošević, izvršila je u međunarodnom sukobu agresiju na Hrvatsku i stoje sve kvalifikacije koje su postavili tužitelji toga suda u predmetu Milošević. I tužbom pred Međunarodnim sudom pravde (ICJ) i Bijelom knjigom hrvatske Vlade iz 1999. dokazali smo da je protiv Hrvatske izvršena agresija bivše Jugoslavije i JNA, zaključio je.
Zvonimir Šeparović (1928) bio je dekan zagrebačkoga Pravnog fakulteta, rektor Sveučilišta u Zagrebu, jedan od utemeljitelja Svjetskoga žrtvosolovnoga društva i njegov predsjednik, ministar inozemnih poslova i pravosuđa Republike Hrvatske i prvi hrvatski veleposlanik pri UN-u.
Posli ću vam dat poveznicu na članak od Hrvoja Kačića, koji je također dao argumente ovoj temi. Kubura (razgovor) 21:57, 29. prosinac 2008. (CET)

Izvadak iz knjige Hrvoja Kačića "U službi Domovine"[1] (Cro. original title is "U službi Domovine"), koja se bavi "građanskim ratom" i agresijom na Hrvatsku.
Komentari eng. parlamentaraca [2] i eng. sveuč. profesora [3] :
"Arbitražna komisija dana 4. srpnja 1992. donosi Interlokutornu odluku kojom se utvrđuje neosnovanost žalbenih navoda i odbijaju se svi podneseni prigovori. Naime, Arbitražna komisija utvrđuje da ingerencije i nadležnost svojeg rada ne temelji na Brijunskom sporazumu, nego na uvjetima kako su određeni zajedničkom deklaracijom prihvaćenoj jednoglasno na ministarskoj konferenciji svih država EZ, održanoj 27. kolovoza 1991, radi postizavanja mira, ali i sa svrhom uspostavljanja arbitraže. U ovoj odluci Arbitražne komisije utvrđuje se da su uvjeti kako su utvrđeni Deklaracijom o Jugoslaviji bili prihvaćeni od svih šest jugoslavenskih republika, već prilikom otvaranja Konferencije o miru, te da su ti uvjeti stupili na snagu dana 7. rujna 1991".
"U obrazloženju donesene odluke, Arbitražna komisija se također pozivala i na odluke Međunarodnog suda pravde u Haagu. Datum 7. rujna 1991. ima svoj poseban značaj, jer se svi sukobi nasilja do tog datuma tretiraju kao unutrašnji sukobi ili građanski rat. Međutim, nakon utvrđenog datuma svi sukobi, a osobito oružana suprotstavljanja i ljudske žrtve, te rušenje odnosno nanošenje imovinske štete na teritoriju Hrvatske, spadaju u režim Međunarodnog sukoba. Činjenica je da su beogradski (velikosrpski) sateliti vožda s Dedinja upotrebljavali oružanu silu i sudjelovali u agresorskim operacijama od postavljanja kninskih balvana (kolovoz 1990.). No moramo prihvatiti da je autorativno tijelo Međunarodne zajednice utvrdilo da Srbija vrši agresiju na Hrvatsku od 7. rujna 1991. na dalje. To najbolje pokazuje i dokazuje primjer žrtava i rušenja Vukovara.".
Note: Hrvoje Kačić je bio sudionikom Mirovnih konferencija o bivšoj Jugoslaviji (Bruxelles, London...). Međ. je stručnjak za pomorsko pravo, bivši predsjednik Odbora za vanjske poslove hrvatskog Sabora. I osvajač srebrnog olimpijskog odličja u vaterpolu 1956.. Kubura (razgovor) 22:07, 29. prosinac 2008. (CET)

Podaci o srpskim koncentracijskim logorima i zatvorima na hrvatskom teritoriju

[4] Slučajno naletio na ovo. Podaci od International Human Rights Law Institute (IHRLI). --Čeha (razgovor) 00:14, 12. siječanj 2009. (CET)

Je, gleda san tu stranicu jednom pri. Imaš i ovo [5]. Pa kad izronidu podatci o pekari u Vukovaru di su smaknjivali naše. I o drugin mistiman. A imaš i o paravojnim postrojbama na tim istin stranicaman ([6], točnije [7] i [8], a vidite i ovo [9]). Ima i ovo [10]. Kubura (razgovor) 01:01, 12. siječanj 2009. (CET)

Pogledao malo. Dobri izvori, trebali bi se iskoristiti u nekom članku... Da se ne zaboravi.--Čeha (razgovor) 14:01, 13. siječanj 2009. (CET)

...

Prvo, nekoliko istina... Srbi iz Srbije su u ovaj rat isli tek kada ih uhiti Vojna policija. Toliko su bili zainteresirani da zare i pale po Hrvatskoj. I u tzv. Krajini je odziv na mobilizaciju bio katastrofalan. Ma kako da su moralno bili jaci u tom ratu, Hrvati se ne bi mogli izboriti sa dvije tisuce tenkova i totalnom mobilizacijom Srba iz srbije. Ratnih zlocina je bilo sa sviju strana. No, mislim da to nitko normalan nigdje i ne spori. Greh je da je itko posijekao prst, a ne da se ovako ginulo...a mogli smo se razdruziti bez ijednog metka. Sta ce meni iz Beograda, naprimjer, krs i kamenjar jedne Krajine. Cak mi je i Grcko more blize i ljepse, pa tak nisam zainteresiran za otimanje Jadranske obale ex. braci Hrvatima. Napisali ste Ilijadu i Odiseju, a pobijedili ste saku pijanih i prljavih cetnika, sljam beogradskog podzemlja, dezorijentirane crvene oficire, saku izlaganih naoruzanih Krajiskih seljaka, i naravno, i pobili tisucak Srpskih civila, pritom unistivsi otpad JNA tehnike. BRAVO P.S. Bolje i od cuvene pobijede u Lijevce polju nad cetnicima — Prethodni nepotpisani komentar napisao je 94.189.149.233 (razgovor • doprinosi) 19:04, 26. svibanj 2009.