Razgovor:Vicko Krstulović

"Odgovoran je za pogiblju velikog broja mladih ljudi iz Dalmacije, koji su ne organizirano mobilizirani u partizanske redove."

Rečenica je prepisana iz knjige, jasno mi je. Samo mi nije jasno zašto i kako to da nitko ne dovodi u pitanje njezinu formulaciju. Kako Krstulović može biti odgovoran za pogibiju mladih partizana ako su ih pobili Talijani i ustaše? Je li odgovoran zapovjednik ili onaj tko je pobio ljude? I što znači da su neorganizirano mobilizirani? Neorganizacija se može prigovoriti, ali pasiv ne prolazi. Nije njih nitko mobilizirao, ljudi su sami otišli u rat.

Pristrana optužba, nepotkrijepljena relevantnim izvorima

Prethodan nepotpisan komentar je točan.

Tvrdnja da je Vicko Krstulović odgovoran za pogibiju velikog broja mladih nije neutralna, izvor nije neutralan, a u dobroj mjeri nije točna (a nije ni pismena: "ne organizirano"). Napokon, nije ni logično: ako ih je slao, znači da je njihov odlazak bio organiziran, a ako su išli neorganizirano, kako može odgovoran biti organizator? (1) "velik broj" nije definirana karegorija. Kada je riječ o smrti svaki je broj velik. (2) U partizane nisu slani generalno "mladi", nego (osobito u početku) članovi KPJ i SKOJ. (3) To slanje bilo je organizirano. (4) Ako se navedena rečenica odnosi, primjerice, na Prvi splitski odred, tada je posve netočna, koliko pamtim (pa i iz izjava izravnih sudionika). Odluku o slanju partizanskih odreda na teren donijelo je privremeno vodstvo KPH (Vladimir popović, Andrija Hebrang, Vladimir Bakarić), imenovano poslije smjenjivanja Rade Končara. Odluka je poslana i Pokrajinskom komitetu KPJ za Dalmaciju. Politički sekretar Vlcko Krstulović odbio je odluku realizirati objašnjavajući da teren u Dalmaciji (krš) nije povoljan za gerilsko djelovanje i da je bolje nastaviti akcijama gradske gerile. Privremeno rukovodstvo nije prihvatilo diskusiju, suspendiralo je Krstulovića i naredilo organizacionom sekretaru Pokrajinskog komiteta Ivi Amuliću da provede odluku. U Splitu je tako Prvi splitski odred formiran od komunista koji su se istakli u sindikalnim i partijskim akcijama, od gotovo cijele prve momčadi Splita (Hajduk je pazio da ne ode u partizane prije svibnja 1944), te od nekkih povratnika iz španjolskoga antifašističkog rata. Komandant je bio Mirko Kovačević "Lala". Krstulovićeva predviđanja su se ostvarila: odred, oji nije dočekala veza, ostao je izložen na terenu, napadnut, desetkovan, a preživjeli su uglavnom postrijeljani u Košutama. - Ove podatke treba provjeriti u izvorima i citirati izvore. --Inoslav (razgovor) 03:13, 9. srpnja 2010. (CEST)

Slažem se sa suradnikom Inoslavom u potpunosti

i gotovo da nemam što dotati, a potkrijepljivanje onakvim izvorima, - nalikuje na farsu.
--vitek (razgovor) 04:47, 9. srpnja 2010. (CEST)

Netocno mjesto smrti Vicka Krstulovica

Vicko Krstulovic nije, kako netocno navodi glavna stranica, umro u Beogradu. Umro je u Splitu (tocan datum mogu isto tako provjeriti), u jednoj od bolnica (ne znam tocno kojoj, ali saznacu). Isto tako znam da mu je grob na splitskom groblju Lovrijenac, u zajednickoj grobnici sa suprugom Lucijom. Moze se, vjerujem, provjeriti sa splitskim bolnickim i grobljanskim upravama gdje je registrirana njegova smrt. Nazalost ne zivim u Splitu, ali ako je itko za to zainteresiran, mogu ga uputiti na mnogobrojnu Vickovu (i ujedno moju, u malo daljem koljenu) rodbinu koja danas zivi tamo, primjerice (kao najblizi mu rod) Vickova unuka Natasa Krstulovic.

Istina jeste da je Vicko od sredine 60tih godina do smrti 1988 zvanicno zivio (i moguce ostao registriran, npr. licna karta itd) u Beogradu. Ali je zadnjih najmanje 5 godina zivota boravio cak vise u Splitu, gdje je imao drugi (socijalisticko-drustveni) stan, pored beogradske vile. Mislim da je tako najmanje par mjeseci pred smrt bio u Splitu.

Ne zelim direktno uredjivati glavnu stranicu, jer cini mi se na osnovi sadrzaja "starih promjena" da glavni autor (Bugoslav?) to ne voli i cesto mijenja pokusaje uredjivanja drugih (a u takav "rat uredjivanja" se ne zelim upustati) - ali savjetujem glavnom autoru (u njegovom intresu i interesu citave teme/stranice) da pokusa bar navoditi istinite elementarne, dokazive/oborive podatke - ako zeli zadrzati integritet i utisak istinoljubivosti, u svjetlu drugih, vise idologiziranih i teze dokazivih debata koje vidim da vodi sa inoslavom vitekom i drugima o stvarima kao "tko je odgovoran za pogibiju novacenih partizana".

Moram reci da - iz tog aspekta (idelogiziranih povijesnih raspri) gledano - neistina da je umro u Beogradu (a zaista se nadam da nije namjerna neistina, nego slucajna greska) moze citaocu "pro-Vickove" ali cak i neutralne ideologije djelovati kao niski udarac "anti-Vickovog" ideologa, koji zeli insinuirati da je Vicko bio veliko-jugoslavenski/srpski saveznik, spijun ili izdajica. Nazalost znam da je u bliskoj pa i dalekoj proslosti takvih (zaista kasnije dokazima pobijenih) lazi bilo mnogo. Rankosp (razgovor) 23:20, 21. kolovoza 2010. (CEST)

Dragi Rankosp! Ja sam 1. travnja 2010. (06:55:20) uspio nekako pronaći nadnevak smrti, te sam iako u izvoru nije pisalo mjesto smrti napisao Split. Isto sam promijenio 11. srpnja 2010. (22:05:07) u Beograd, jer je tako sugeriralo stanje stvari, a mjesto smrti ga ne obilježava na bilo koji način. Ipak, kako si sugerirao promijenit ćemo mjesto smrti u Split. -- Bugoslav (razgovor) 23:33, 21. kolovoza 2010. (CEST)

Dragi Bugoslave - hvala na brzom odgovoru. Posto nisam jos majstor u Wiki-uredjivanju, ne znam da li je ovaj format razgovora tehnicki pravilan. Imam jos dvije preporuke za ovu vasu/nasu stranicu: 1. U Zagrebu zivi i radi (Hrvatski Institut za Povijest) mladi povjesnicar Josip Mihaljevic, koji se bavi Vickom kao temom bas ovih mjeseci. Kontaktirat cu i njega posebno jer imam mu e-mail adresu. Ali stavljam ovom prilikom na znanje da je njegov clanak "Marginalizacija V. Krstulovica" nedavno objavljen u glasilu HIPa (ako se ne varam - posto ne zivim vise u Zagrebu ne mogu to naci u originalu, a ne uspijevam vise naci ni relevantnu HIP stranicu na internetu, mada sam je prije neki mjesec vidio). Ali u medjuvremenu je isti clanak stampala i beogradska Republika, pa se moze i staviti u "Vanjske poveznice" njihova web stranica //www.republika.co.rs/...itd. - osim ako Josip licno, kao autor, nema drugaciji prijedlog. 2. Recenica o Vicku kao glavnom krivcu za losu akciju novacenja u Dalmaciji je logicki (ostavimo ideologiju na stranu)porblematicna, i ocekujte s vremenom sve vise i sve argumentiranijih napada. Navescu vam sada zasto - a dalje prepustam vama i generacijama povjesnicara. U Mihaljevicevom clanku (primjera radi) ima dosta materijala i bibliografskih poveznica na druge clanke & knjige u vezi teme o (ne)organiziranom novacenju dalmatinskih partizana. Kao Vickov rodjak koji ga je i licno poznavao, ne zelim se (da ne bih bio optuzen za pristranost) preduboko upustati u tu raspravu, ali pokusavajuci da gledam objektivno - na osnovi sadrzaja tog clanka a i nekih od citiranih Mihaljevicevih izvora koji su mi bili dostupni, kao i prica koje sam cuo od Vicka licno kao i njegovih ideloskih prijatelja a i neprijatelja - tokom svog relativno dugog zivota u "bivsoj domovini" socijalistickoj Hrvatskoj & Jugoslaviji, do emigracije u Canadu - cini mi se (makar povjesnicar nisam) da su cisto logicki dokazi prilicno jaki (osim ako svi ili skoro svi autori & svjedoci strahovito ne lazu) da se bas Vicko najemotivnije protivio "pre-ranom & lose organiziranom novacenju u jos nespremnoj Dalmaciji" a da su njega i Dalmaciju Hebrang, Bakaric i slicni (uglavnom iz KPH centrale iz Zagreba i sjeverno-hrvatskih krajeva) u to gurali - iako sami nisu u svojim krajevima ozbiljan ustanak protiv Nijemaca & ustasa dizali sve do 1944 ili cak 45, a i tada tek kad su znacajne komunisticke jedinice sa hrvatskog juga, Bosne i Srbije pristigle do sjevera Hrvatske. Kada je dakle taj pritisak Zagreba na Dalmaciju 1941 rezultirao (moram se sloziti) LOSE organiziranim novacenjima (a ne neorganiziranim - u pravu je Inoslav da je nelogicno optuziti "loseg organizatora" za akciju koja je istodobno "neorganizirana" - jer tad nikakvog "organizatora" nema!) - tada je taj isti CK KPH iz Zagreba optuzio Dalmatince za losu organizaciju akcije koju su oni JEDVA prihvatili (uz zestoke unutar-dalmatinske svadje, o kojima su mi pricali direktni svjedoci ne samo Vicko) da - po naredjenju tog istog CK-KPH iz Zagreba - sprovedu! Neovisno da li ideoloski mislite da su partizani & komunisti za Hrvatsku bili nesto lose, a recimo Ustase bolje - cak i tada je logicki kontradiktorna, licemjerna i smijesna teza da je za propast neke akcije kriv onaj tko ju je NEZADOVOLJNO sproveo zbog naredbe sa viseg mjesta, NAKON sto je visem mjesto objasnjavao sve razloge UPRAVO ZBOG kojih je ista akcija naposlijetku propala! Ostavimo politiku i moral po strani - radi se o tezi intelektualno niskog nivoa! Od mene - toliko. S postovanjem, Ranko — Prethodni nepotpisani komentar napisao je Rankosp (razgovor • doprinosi) 00:21, 22. kolovoza 2010.

Je li ono zadnja ili pridzadnja Hrvatska revija pisala nešto o Vicku Krstuloviću? Kubura (razgovor) 03:03, 22. kolovoza 2010. (CEST)

Hrvatski fokus o njemu

[1] I svoj borbeni put započeo je 1941. godine kao četnički vojvoda odreda "Starac Vujadin" na Dinari. Taj odred je u siječnju 1942. godine preimenovan u Partizanski odred "Starac Vujadin", a vojvoda pod imenom Voja Jović je postao .... čitajte dalje... Kubura (razgovor) 05:27, 2. rujna 2010. (CEST)

Autorica Ćavar u tekstu za "Hrvatski Fokus" navodi nekoliko sigurno netocnih informacija (za sto ima dokaza), i jos nekoliko vrlo sumnjivih (tesko dokazati - osim logickim rasudjivanjem). 1. (sumnjivo) Cavar kaze: "...započeo je kao četnički vojvoda odreda "Starac Vujadin"...pod imenom Voja Jović". Trazio sam po

  internetu (Google itd) bilo kakvo spominjanje bilo koje cetnicke skupine pod nazivom "Starac Vujadin", ili "vojvode Jovica". 
  Iako razni cetnicki & drugi srpski izvori spominju stotine imena cetnickih jedinica, vojvoda itd (kako iz 2 svjetskog rata i 
  podrucja Livna, tako i drugih podrucja i povijesnih razdoblja, uklj. "domovinski rat" iz 90tih)  - niti jednog, bas niti   
  jednog, spomena nema necega sto se zove "Starac Vujadin". Isto tako, niti jednom se ne spominje neki vojvoda "Voja (niti Vojo, 
  Vojislav, Vojmir ili Zivojin) Jovic". Dapace, niti hrvatski izvori (osim Cavar i par kopija njenog napisa) ne spominju ih. 
  Nema logike dakle da su takav odred & vojvoda postojali: cetnicki izvori ako nesto vole, onda vole da se hvale brojem/uspjesima 
  svojih jedinica - koje obicno nisu zvali "odredima" nego "cetama" itd - "odred" su uglavnom rabili partizani. 
  Na drugoj strani pro-partizanski autori na internetu spominju "Livanjski partizanski odred" osnovan u ljeto/jesen 1941, a za 
  političkog komesara tog Odreda je izabran Živojin Zirojević - Vojin (1901—1942), član Okružnog komiteta KPJ za Livno. Tesko je 
  dokazati, jer nisam povjesnicar ali kladio bih se da je Ruzicin "vojvoda Jovic" zapravo komunisticki komesar Živojin Zirojević. 
  Istina jest, cini se, da su se upoznali Vicko i Zirojevic mnogo ranije, u splitskom zatvoru 20tih ili 30tih godina, gdje je 
  obojicu bacao rezim kralja Jugoslavije Aleksandra (dakle, u terminima Ruzice Cavar, upravo "srbo-cetnicki" rezim) kao komuniste.
  Je li logicno da bi livanjski cetnici 15 godina kasnije uposlili Hrvata Krstulovica ili komunistu Zirojevica kao "vojvode"? 

2. (sumnjivo) Cavar kaze "u siječnju 42. odred je primenovan u PARTIZANSKI ODRED “Starac Vujadin”". Partizanski izvori kazu da je

  travnja 1942. godine isti Zirojevic "došao na položaj partizanskog bataljona „Starac Vujadin” koji je tada vodio teške borbe sa 
  četnicima popa Đujića... Vojin je odlučio da ode u četnički štab na pregovore...Četnici su ga ubili...i bacili u jamu". 
  Tesko je bez daljnjih informacija dokazati tko ima pravo, ali meni logicnija pretpostavka jest: 1941 odred "Starac Vujadin" 
  suradjivao je s lokalnim cetnicima (ili ih cak ukljucivao u svoje redove) u borbi protiv Talijana ili Ustasa. Kasnije, 1942, 
  livanjski cetnici i partizani su se zavadili. Po svoj prilici je Zirojevic od pocetka bio sa partizanske strane te price.       

3. (sigurno) Kako god bilo sve gore opisano pod 1 i 2, sigurno je i dokazivo da se Vicko u ratu sluzio partizanskim pseudonimom /

   laznim imenom Kosta (a nikad Voja) Jovic, ponekad "drug Jovic" (a ne "vojvoda Jovic"). To je radio da bi zavarao Talijane, 
   ustase i cetnike. Isto je tako sigurno da Vicko nikad nije bio neposredni komandant bilo koje livanjske skupine (odreda, cete -    partizanske, cetnicke). Iz trivijalnog razloga: jer je vec prije pocetka rata 1941 bio previsokog cina za takvo sto, na 
   komunistickoj i partizanskoj ljestvici. Bio je naime sekretar pokrajinskog komiteta za cijelu Dalmaciju, kasnije komandant 
   raznih vecih partizanskih postrojbi, na razini brigade/divizije/oblasti, a nikad malih odreda ili ceta na razini livanjskoj. 
   Bez sumnje, ljudi poput komesara Zirojevica i livanjskih i njima slicnih odreda i bataljona, prvenstveno partizanskih (ali u 
   nekim specijalnim uvjetima i na ogranicenim terenima vjerojatno i ponekih cetnickih, koji su mozda uvidjali takticku prednost  
   suradnje s partizanim protivu ustasa, Nijemaca ili Talijana, ili pak trajno "presvlacili majice" u komunisticke) jesu primali 
   naredbe od Vicka i drugih komandanata njegove razine, i siguran sam da su se "Voja Zirojevic" i "drug Jovic alias Vicko" bar 
   jednom 1941/42 sreli - ali je lako dokazati da oni nisu jedan isti covjek, kao i to da onaj od njih dvojice, koji je zivio i 
   radio na terenu Livna i bio komesar odreda ili cete, nije mogao biti splitski "visoki duznosnik" Vicko vec jedino Zirojevic.  
   Ono sto jest moguce: da su ustaski izvori informacija (kojima se po svoj prilici Cavarova sluzi) bili zavarani Vickovim laznim 
   imenom Kosta Jovic s jedne, a pravim imenom livanjskog komesara (Zi)vojina/Voje Zirojevica s druge strane
     

Rankosp (razgovor) 23:45, 4. rujna 2010. (CEST)

Ovu nedjelju sam na Hreliću naletio na Zbornik dokumenta o NOB-u o borbama u Hrvatskoj 1942, ima par dokumenata o bataljunu Starac Vujadin i drugu Joviću Kostja, bataljunu se zamjeralo jer štab baš nije bio zagrijan za borbu protiv četnika (protiv talijana nije bilo problema, divizija Sassari je po talijanskom izvještaju imala par desetaka mrtvih, ranjenih i nestalih u operaciji čišćenja na Vješiče Gore od Prvog dalmatinskog udarnog i Starac Vujadin bataljuna). Drug Jović je u to doba već bio komandant 4. operativne zone. --Ivan Bajlo (razgovor) 11:01, 7. rujna 2010. (CEST)

Hrvatski Fokus - napis Ruzice Cavar - o Vickovom sinu Maksimu

Cavar u istom napisu kaze: "Njegovi Srbi, za koje se borio čitav život, u Londonu 1975. godine ubili su mu sina jedinca Maksima, na dužnosti trećeg sekretara jugoslavenske ambasade, kao ustašu." 1. (sumnjivo) Nije jasno tko su ti "Srbi" po Cavarovoj:

             a) Srpski cetnici/emigranti, vrlo prisutni u Londonu, koje lako mogu zamisliti da su htjeli ubiti Hrvata Maksima?
                Ako je tako, nema puno logike da "se (Vicko) za cetnike borio citav zivot" - jer su naprotiv Vickove Dalmatinske 
                brigade napravile pravi pokolj cetnika 1943 oko Neretve i Sutjeske, koji jamacno cetnici smatraju jednakim 
                zlocinom, kakvim Cavarova smatra Vickovo ravnanje ustaskih grobova u Hrvatskoj nakon 1945.     
             b) Srbi komunisti iz jugo-beogradske UDBA-e, koji su opet mogli imati razloga da likvidiraju Maksima kao 
                disidentski raspolozenog intelektualca, bliskog casopisu Praxis i slicnim "anti-rezimskim" krugovima?
                Moglo bi se reci, uvjetno, da se za (i uz) takve Vicko dio zivota borio, ali je sigurno da su se i on i kasnije 
                Maksim (mnogo prije smrti) u njih razocarali i s njima sukobljavali, recimo Vicko s A.Rankovicem prije 1945;
                Zanimljivo je da Dr. Zvonimir Separovic, Predsjednik Hrvatskog zrtvoslovog drustva (sto bi Cavarova morala 
                znati, kao clan te udruge) na web stranici Studia Croatica, 7 sijecnja 2009, citira Zbornik radova Prvog 
                hrvatskog zrtvoslovnog kongresa, Zagreb 2000, gdje Nikola Stedul definira pojam "zrtava jugoslavenskog drzavnog 
                terora...jugoslavenskih tajnih sluzbi po nalogu samoga vrha jugoslavenskog komunistickog rezima". Pa nabraja:
                "Ubili su dr. Ivana Protulipca u Trstu 1946,... Maksim Krstulovic 1971. u Engleskoj". Dakle kontradiktira 
                kolegici iz Zrtvoslovnog drustva, Cavarovoj, i po pitanju godine, kao i izvrsilaca ubojstva.   
             c) A mozda Cavarova i ne pravi razliku izmedju a) i b), vec sve Srbe, pa i Hrvate i druge narode ako su komunisti 
                ili pro-jugoslaveni, trpa u jednu istu grupu, u kom slucaju nema svrhe s takvim "misljenjima" raspravljati
             d) Mozda Cavarova ima izvore o smrti Maksima koji nisu dostupni javnosti, ali oficijelno tadasnja Jugoslavija (tj. 
                UDBA) nije nikad objavila (pa niti Hrvatska niti Srbija do danas, tj. njihove drzavno-policijske strukture) 
                Londonski (odnosno Britanski, policijski niti medicinski) izvjestaj ili nalaz o smrti. Ima indicija (ne sigurnih 
                dokaza) da ili Hrvatski MUP u Zagrebu ili Srpski u Beogradu ili cak oba dva imaju i danas kopije tih nalaza, jer 
                ih je UDBA Jugoslavije od Britanskih vlasti iz Londona dobila. No javnost oficijelno ne zna sto je u njima.
                Zanimljiva pitanja: zasto suti Hrvatski i/ili Srpski MUP? Londonski Scotland Yard mozda tema vise ne zanima - no 
                moze li ih se upitati, ako je nekom u Hrvatskoj do istine?        
             e) Do objave tih oficijelnih nalaza, moze se praviti i treca teorija: da su Maksima ubili ustase, koji sigurno 
                ne goje previse ljubavi prema njegovom ocu, sudeci po napisu Cavarove?
             f) Teorija servirana polu-zvanicno obitelji Krstulovic kad je umro Maksim bila je samoubojstvo. Bilo je i drugih, 
                npr. kriminalci (jer zivio je u siromasnom i opasnom dijelu Londona), rasni sukobi (bilo je Crnackog i bijelog 
                stanovnistva, sa nategnutim odnosima, u istom dijelu grada) ili licni obracun (bio je prijek i sklon se potuci).

2. (sigurno/dokazivo) Maksimov zivot (tko god da ga je prekratio) nije se zavrsio u Londonu 1975 niti 1971, nego svibnja 1974.

                     Njegov najmladji sin zivi u Zagrebu, a rodjen je 1973.    

3. (sigurno) Vicko nije imao "sina jedinca". Maksim je bio najstariji sin, ali bila su i 2 mladja, kao i jedna sestra.

4. (sigurno) Maksim nikada nije bio "na dužnosti trećeg sekretara", niti bilo kojoj oficijelnoj duznosti, jugoslavenske ambasade.

            Moguce je da je prijateljevao sa pojedincima iz te ambasade, te da su ga cetnici i ustase u londonskim emigrantskim 
            krugovima smatrali "slugom jugoslavenskog rezima" - ne znajuci mozda da ga mnogi u tom Titovom rezimu jednako mrze! 

5. (sumnjivo) Da bi ubojice, bilo cetnicki bilo komunisticki, umorili nekoga "kao ustasu" - ima smisla. Ali da bi bilo koji cetnik ili jugo-komunista, koji bi znao ciji je Maksim sin, mislio da je Maksim "kao ustasa" - nema nikakova logickog smisla. Doduse, cetnici bi mogli misliti (slicno kao sto misle njihov "hrvatski ekvivalenti") da je svatko, tko radi za jugoslavensku ambasadu ustasa (kao sto je u terminima ustasa: svatko tko radi za Jugoslaviju - cetnik). Mozda je autorica u tom smislu ovako napisala?

Cavar u istom napisu dalje kaze: "To ga [Vicka] je toliko pogodilo da se do smrti povukao iz javnosti, te iza smrti, po njegovoj želji, nije bilo nikakvih komunističkih hvalospjeva." Vicko je bio "iz javnosti povucen" (donekle po zelji Titovog rezima, a donekle i po vlastitoj) velikim dijelom vec prije smrti Maksima. Nakon te smrti povukao se (i povlacen je) mozda jos dublje, ali nikada posve. Iako ga je rezim sve dalje od javnosti gurao, ali se on nije potpuno predavao, sve do smrti. Primjerice, polemizira u razdoblju 1976-79 sa (tada u Hrvatskoj skoro svemocnim) Vladimirom Bakaricem oko (ne)uspjesnosti ustanka u Dalmaciji 1941 - vidi detalje u glavnom Clanku ove Wiki odrednice, kao i napisu Josipa Mihaljevica. Takodjer polemizira i sa drugima iz Titovog rezima, nekad direktno a nekad preko svojih (rijetkih) suradnika poput Vojdraga Bercica. Samo sto Vjesnik, Slobodna Dalmacija, Politika i dr. glasnici, po nalogu rezima, ne objavljuju ili vrlo skrto objavljuju "Vickovu stranu" svake takve polemike. U intervjuu Televiziji Zagreb u Splitu, 1987 ili 88, ostro napada nacionalisticke i anti-jugoslavenske pojave, tada narastajuce u Srbiji (Milosevic i dr), Hrvatskoj i drugim republikama SFRJ. Iza smrti tj. na pogrebu Vickovom na splitskom Lovri(je)ncu 1988, kom sam bio osobno nazocan, doista nije bilo "NIKAKVIH hvalospjeva". Ali ne bi se moglo reci - kako to hoce Cavarova - da "nije bilo nikakvih KOMUNISTICKIH hvalospjeva". Nije bilo NIKAKVIH, a da ih je slucajno bilo (sto se je za trenutak prijetilo dogoditi), moglo je biti samo KOMUNISTICKIH. Naime, grupa komunista i ex-partizana iz Dalmacije, na svoju je inicijativu htjela da netko od njih govori, a dio obitelji imao je drugog kandidata, koji je inace takodjer bio komunista i ex-partizan iz Dalmacije, ali ne iz iste grupe. Razborit kompromis je postignut, da ne govori onda nitko - a dodatni i presudni razlog toj odluci bio je da Vicko doista nije volio NIKAKVE hvalospjeve. Ali bez sumnje, Vicko je ostao uvjereni KOMUNIST do smrti. Razocarao se jest u mnoge jugoslavenske, hrvatske, srpske i druge komuniste i "komuniste" (u neke od njih je - prije svih; a pored njih i u cetnike i u ustase - i sumnjao kao otac da su mu odgovorni za smrt sina Maksima) - ali nikad, koliko ja znam, nije se razocarao u opcenitu ideju komunizma, kao ni u opcenitu ideju Jugoslavije. Rankosp (razgovor) 01:24, 5. rujna 2010. (CEST)Tomatosaurus rex (razgovor) 16:52, 23. rujna 2020. (CEST) Ništa od navedenog 6. Napisi na ovom članku su toliko suštinski (faktografski apsolutno) pogrešni da ih je teško komentirati, znači moguće ih je samo demantirati. Naime Maksim Krstulović nikada nije bio pripadnik "Hrvatskog proljeća" iz razloga što nije dijelio njihova uvjerenja, pripadao je krugu intelektualaca koja je djelovala kroz časopis "Mogućnosti" i "Vidik" čiji je bio urednik izvjesno vrijeme, časopisi koji su ozbiljno kritizirali aktualnu vlast u Sr Hrvatskoj i SFRJ. Njihovo djelovanje je bilo iznimno subverzivno te su označeni kao ozbiljni neprijatelji sistema, nakon ozbiljnih upozorenja iz različitih izvora Maksim i Ivan Kušan napuštaju SFRJ i snalaze se u Zapadnom svijetu. Maksim je bio najstariji sin Vicka i Lucije, imao je sestru blizanku Natašu te Viborga i Vladimira koji je baštinio arhiv i dokumentaciju iza oca koji je po Vickovom nalogu pohranjen u Beogradu. Nadalje, Maksimova smrt nije bila iznenadna ni "misteriozna" kako je netko napisao, tijekom boravka u Londonu je bio upozoren od strane Britanske službe sigurnosti da je pod nadzorom osoblja iz Jugoslavenske ambasade koji su ga jednom prilikom i pozvali u klub Jugoslavena na "druženje", nakon prvog neuspjelog pokušaja ubojstva i curenja plina u apartmanu ponovno je bio u kontaktu sa MI6. Njegov život se završio 21.05.1974. iza njega je ostalo četvoro djece. Tomatosaurus rex (razgovor) 18:39, 24. rujna 2020. (CEST)

Dijelovi Vickove ostavstine u Splitu i Bihacu

Premda je tocno da je veci dio Vickove ostavstine predat od strane najmladjeg sina Vladimira Arhivu Beograda (kako pise i glavna "Clanak" stranica), jer se tamo do Vickove smrti i nalazio (u kuci koju je kao savezni/federalni jugoslavenski duznosnik koristio), cinjenica je da (su) se dijelovi nalaze(ili) i:
- u Splitu (u bivsem Muzeju narodne revolucije do 1986 su navodno bili trofejna ratna puska i pistolj Beretta, ali su 1986 ukradeni; a 2004 srednji sin Viborg, koji je tad umro u Splitu, ostavio je ako se ne varam Muzeju na Gripama - ne znam tocan naziv - "radnu sobu i biblioteku" Vickovu i jos neke ratne/trofejne predmete; bila je tad uspostavljena u Muzeju "Vickova soba")
- Muzej I Zasjedanja AVNOJA u Bihacu cuvao je (pored stvari drugih vijecnika) i Vickov orden NARODNOG HEROJA i dr. stvari; cuo sam da je to u Bosanskom ratu 1992-95 nestalo ili propalo? — Prethodni nepotpisani komentar napisao je Rankosp (razgovor • doprinosi) 01:38, 5. rujna 2010.

Feljtoni, fragmenti iz memoara

Nalećeh na feljton, priređen iz upravo objavljenih memoara V. Krstulovića. S obzirom na polemiku oko lika i djela V.K.-a koja je vođena gore, možda nije neinteresantno oko spornih pitanja konsultovati i protagonistu?--Markus cg1 (razgovor) 04:18, 13. rujna 2012. (CEST)

Članak je nepristran

Želim da se stavi uz članak nepristranost, posebno jer neki koji su danas admini nazivaju ga četnikom pozivajući se na ustaške izvore. Ovaj članak je sramota.

Pristranost autora i neprofesionalizam

"Drug Vicko doživio osobnu tragediju upravo od svojih drugova zločinaca" stvarno? ovakva poruka u wikepedia je užasno neprofesionalna, djetinjasta i krajnje emocionalno vođena. I stoga zahtjevam da se ovaj dio koji sam naveo izbriše iz članka. 89.164.25.228 12:47, 22. srpnja 2021. (CEST)