Razgovor:Vranovina (Bosanski Petrovac, BiH)

„ Te činjenice pokazuju da je taj ustanak imao protuhrvatski karakter i da cilj ustanka nije bio neutraliziranje oružanih snaga NDH, države pod kojom su Srbi teror, nego istrebljenje Hrvata na tom području, a čemu su korijeni u velikosrpskoj politici čiji su ciljevi zacrtani prije uspostave NDH. Spomenuti ustanak rezultirao je terorom nad hrvatskim narodom, što je jugoslavenska historiografija prešućivala.” Da, uopšte nisu razlozi ustanka bili teror ustaša nad srpskim stanovništvom u okolini. Jasenovac je takođe bio vazdušna banja, ne? https://sh.wikipedia.org/wiki/Bosanski_Petrovac_u_NOB — Prethodni nepotpisani komentar napisao je Владимир Стојановић (razgovor • doprinosi) 10:19, 14. studenoga 2017.‎

Čitajte referencije iz teksta. Ova je dosta dobra i odvagana [1]. Svjedočanstvo preživjelih Hrvata kojima su Srbi spasili život i to je autor istaknuo.
"Svaki zločin treba osuditi, bez obzira na to što nas komesari uvjeravaju da svi zločini nisu isti, jer su neki počinjeni „u ime plemenite ideje“. Jednako tako, treba poštivati i sve žrtve, no toga civilizacijskog načela nisu se držale vlasti u bivšoj Jugoslaviji. O zločinima nad Hrvatima u srpnju i kolovozu 1941. nije se smjelo govoriti, a neki bi da je i danas tako. Žalosno je da i u suvremenoj hrvatskoj državi javnost o tome malo zna. Sukladno opredjeljenju da sve žrtve treba poštivati, u situaciji kad se većina hrvatske javnosti suočila s negativnim stranama svoje prošlosti i osudila nečasna djela nad pripadnicima srpskoga naroda, nema razloga da se u suvremenoj Hrvatskoj prešućuju srpski zločini nad Hrvatima, samo zato što su upakirani celofanom „antifašizma“, koji kao pokret protiv fašizma ima pozitivnu povijesnu ulogu. Stoga nitko razuman ne dovodi u pitanje antifašizam i njegove vrijednosti, no može li se antifašističkim nazvati ustanak kojim su istrebljeni Hrvati s pojedinog područja (znanstveni rad na tu temu napisao je Zlatko Begonja, „Ustanak u Srbu '41 nije antifašistički“, časopis Vojna povijest, br. 4, Zagreb 2011.). Kakve su to „antifašističke“ vrijednosti provodili ubojice djece (slijedi nabrajanje primjera)..."
Ima još jedan dobar tekst na internetu gdje je autor dosta dobro objasnio. Pravo na oružanu obranu od režima koji ugrožava biološki opstanak legitimno je, ali ne daje žrtvi pravo niti izliku niti ikakvu ispriku za pobiti pripadnike drugog naroda. Tim više što "ustanički" počinitelji ponašanjem nastavljaju politiku i mjere predratnog totalitarnog režima: nasilje i ubojstva. Kubura (razgovor) 23:26, 14. studenoga 2017. (CET)

Poštovani Kubura, oznaku gde sam osporio neutralnost ovog članka sam ostavio iz razloga što je tekst koji sam označio na stranici primereniji političkom pamfletu nego enciklopedijskom članku. Takođe, deo gde se navodi da je uništavanje hrvatskog stanovništva bilo u skladu sa zvaničnom politikom predratne Jugoslavije ne mogu da prihvatim kao činjenicu, jer je to samo proizilazilo iz ustaških i pravaških pamfleta. Hrvati su čak 1939. dobili svoju banovinu (a da nijedna druga nacija kraljevine nije imala svoju banovinu), imali su svoje predstavnike među ministrima kraljevske vlade, čiji je podpredsednik bio predsednik najveće hrvatske političke partije, Vlatko Maček. S druge strane, uništavanje srpskog stanovništva jeste bila zvanična politika NDH, što se može videti iz postojanja koncentracionih logora, masakara civilnog stanovništva koji su počeli po okončanju Aprilskog rata i ponašanju najviših predstavnika te tzv. države prema srpskoj manjini. Postojanje civilnih žrtava među hrvatskim stanovništvom na datom području ne sporim, ali sporim nameru da se ono uništi - s obzirom na prethodne akcije ustaša na datom području, pre će biti da je bila u pitanju odmazda. Владимир Стојановић (razgovor) 15:14, 17. studenoga 2017. (CET)