Otvori glavni izbornik

Richard "Dick" Marcinko" (Lansford, Pennsylvania, 21. studenog 1940.), umirovljeni časnik mornarice Sjedinjenih Država hrvatsko-slovačkog podrijetla, utemeljitelj i prvi zapovjednik DEVGRU-a i Crvene ćelije. Nakon umirovljenja postao pisac, radijski voditelj, motivacijski govornik i vojni savjetnik.

Marcinko je dobitnik Srebrne zvijezde i četiri Medalje brončane zvijezde za hrabrost. Koliko je bio opasan svjedoči činjenica da je tijekom Vijetnamskog rata komunistički Viet Cong raspisao nagradu od 50.000 piastri za njegovu glavu.

Rani život i obrazovanjeUredi

Rođen je u Landsfordu u Pennsylvaniji krajem 1940. u hrvatsko-slovačkoj obitelji. Otac je bio podrijetlom Hrvat iz Dubrava kraj Stoca u Hercegovini, a majka Romkinja iz Slovačke. Nakon što pada razred u srednjoj školi u New Brunswicku u New Jerseyu prijavljuje se u Marince, ali je odbijen jer nije imao završenu srednju školu. U rujnu 1958. primljen je u Marince kao radiovezist na mornaričku izobrazbu. Pri Školi za časničkog kandidatata diplomira 1965. te postaje ensign. Dodijeljen je SEAL timu 2 u lipnju 1966. U međuvremenu je diplomirao međunarodne odnose na Sveučilištu u Montgomeryu u Alabami te magistrirao političke znanosti pri Mornaričkoj poslijediplomskoj školi.

Vijetnamski ratUredi

1967. dolazi u Vijetnam s 2. vodom, SEAL tim 2 na šestomjesečnu rotaciju. Dana 18. svibnja 1967. Marcinko vodi svoj element u napadu na Ilo Ilo Hon (otok Ilo Ilo) koji završava potapanjem šest Vietkongovih sampana (borbenih čamaca) uz velike ljudske gubitke. Američka mornarica tu je akciju nazvala “najuspješnijom operacijom SEAL-ova u delti Mekong” i dugo je bila sinonim za brz i učinkovit prepad. Za vođenje u spomenutoj akciji Marcinko dobiva prvu od svoje četiri Medalje brončane zvijezde kao i Vijetnamski križ za hrabrost sa Srebrnom zvijezdom. Tijekom Tet ofenzive, Marcinko naređuje svome vodu da pomogne Specijalnim snagama Američke vojske u Chau Docu, a ono što je počelo kao ulična bitka pretvorilo se u misiju spašavanja američkih medicinskih sestara i učitelja zarobljenih u crkvi i bolnici u gradu.

Nakon što je završetka dvogodišnje službe u Vijetnamu promaknut je u čin poručnika zapovjednika. 1973. odlazi u Kambodži gdje četrnaest mjeseci savjetuje i djelatno pomaže Kambodžanima u borbi protiv režima Crvenih Kmera. 1975. Rick napušta Kambodžu i preuzima zapovjedništvo SEAL tima 2 od 1974. do '76.

SEAL Team 6Uredi

Tijekom krize na Iranu 1979. godine, Marcinko je bio jedan od dva predstavnika Mornarice za radnu skupinu združenog načelničkog stožera poznatog kao TAT (Teroristički akcijski tim). Svrha TAT-a bila je izrada plana za oslobađanje američkih talaca u Iranu (neuspjeli pokušaj u travnju 1980.), uzrokujući tragičan ishod u operaciji Orlova kandža.

Nakon neuspjeha u Tehranu Američka mornarica uviđa potrebu osnivanja moćnijih protuterorističkih postrojbi za što zadužuje Marcinka. Marcinko je bio prvi zapovjednik nove jedinice i premda je mornarica u to vrijeme imala samo dva SEAL timova, Marcinko naziva jedinicu SEAL tim 6 kako bi zbunio Sovjetski Savez, uvjeravajući ih kako Sjedinjene Države imaju još tri SEAL timova za koje nisu znali. Osobno je izabrao SEAL-ove i Tim 6 je aktiviran sa 75 strijelaca. Iako je uobičajeno trajanje zapovjedništva dvije godine, Marcinko je bio zapovjednik Tima 6 od kolovoza 1980. do srpnja 1983.

SEAL tim 6 kasnije postaje protuteroristička jedinica Mornarice i uz Delta Force, njihovu inačicu iz Vojske, postaje jedna od glavnih vojna protuterorističkih postrojba SAD-a.

Crvena ćelijaUredi

Nakon što odstupa iz zapovjedništva SEAL tima 6, Marcinko od admirala Jamesa Lyonsa dobiva zadatak osnivanja jedinice za ispitivanje ranjivosti američke mornarice na terorizam, službenog imena OP-0D6 (neslužbeno "Crvena ćelija"). 1984. Ćelija ima 13 bivših SEAL-ova iz Tima 6 koji provjeravaju sigurnost pomorskih stožera, nuklearnih podmornica, brodova, civilnih zračnih luka i američkog veleposlanstva. 'Ćelija nekoliko puta sudjeluje i u osiguranju predsjedničkog zrakoplova Air Force One.

UmirovljenjeUredi

Iz mornarice se povukao 1988., nakon 30 godina službe. Njegovi memoari Rogue Wars, objavljeni 1992., postali su bestseller u izboru New York Timesa. Uz memoare, napisao je i tri vojnička savjetnika temeljena na vlastitim iskustvima u mornarici. U međuvremenu se i nametnuo i kao plodni pisac ZF-a objavivši oko petnaest naslova od 1994. do danas. Radio je kao savjetnik pri izradi filmova G.I.Jane, Hrid i pete sezone popularne TV serije 24, dok je glumačke uloge ostvario u tri filma. Na temelju njegovih memoara američka trvtka Bethesda Softworks izradila je videoigru u kojoj je protagonist Marcinko poslan na misiju u Sjevernu Koreju kako bi onesposobio njezino nuklearno naoružanje.

IzvoriUredi