Saborsko

Saborsko
	; grb
Država	Hrvatska
Županija	Karlovačka
Načelnik	Marko Bićanić (HDZ)
Naselja	Blata, Begovac, Lička Jesenica, Saborsko
Površina	132,4 km2
Površina središta	69,8 km2
Koordinate	44°59′N 15°28′E / 44.98°N 15.47°E
Stanovništvo (2021.)
Ukupno	466
– gustoća	4 st./km2
Urbano	331
– gustoća	7 st./km2
Poštanski broj	47306 Saborsko
	Saborsko Saborsko na zemljovidu Hrvatske

Saborsko je općina u Hrvatskoj, u Karlovačkoj županiji.

Zemljopis uredi

položaj općine Saborsko unutar Karlovačke županije

Župa Saborsko je ličko brdsko mjesto, smješteno u zakrivljenoj dugoj i uskoj kotlini. Vjerojatno je to i najduže selo u Hrvatskoj. Od ulaza, sa strane Plaškog, do kraja Kuselja zaseoka najbližeg Plitvicama, ima 8,7 km. Nadmorska visina mjesta je od 630 do 900 m. 1/4 Saborskog dio je nacionalnog parka Plitvička jezera.

Stanovništvo uredi

Narodnost:

Hrvati 78,5%,
Srbi 19,2%.

Godine 1959. u selu je kršteno 81 dijete, 1969. samo 26, 1979. 10 djece, a 1990. petero djece. Godine 1974. župa je imala 1701 (-187) žitelja.

Domovinski rat je rastjerao sve stanovnike Saborskog. U godini 2003. u župi je kršteno sedmero djece.

U posljednje vrijeme postupno se osjeća oporavak i povratak raseljenih Hrvata te gospodarski uspon na temelju turizma i pilanarstva.

Saborsko (općina) uredi

2001. – 860 (Hrvati - 675, Srbi - 165, ostali - 20)^[3]
1991. – 1.501 (Hrvati 801, Srbi - 658, ostali 42)
1981. – 2.105 (Hrvati - 1.086, Srbi - 949, Jugoslaveni - 62, ostali 8 )
1971. – 2.753 (Hrvati - 1.486, Srbi 1.225, Jugoslaveni - 17, ostali 25 )
1961. – 3.246
1951. – 3.695
1948. – 3.898
1931. – 4.058

Saborsko (naseljeno mjesto) uredi

2001. – 666
1991. – 852 (Hrvati - 800, Srbi - 18, ostali - 34)
1981. – 1.127 (Hrvati - 1.081, Srbi - 38, Jugoslaveni - 4, ostali - 4)
1971. – 1.519 (Hrvati - 1.476, Srbi - 34, Jugoslaveni - 1, ostali - 8)
1961. – 1.832
1951. – 2.062
1948. – 2.165
1939. - 3.352 vjernika + 50 onih koji su živjeli izvan župe. (dr. Mile Bogović)

Godina popisa	Općina Saborsko	Saborsko sa zaseocima
1857	2087	713
1869	2912	1334
1880	2944	1391
1890	3631	1879
1900	3769	1944
1910	3806	2010
1921	3814	1741
1931	4058	2012
1948	3895	2165
1953	3695	2062
1961	3249	1832
1971	2753	1519
1981	2105	1127
1991	1501	852
2001	860	666
2011	645	472
2021	474	334

Izvor uredi

CD rom: "Naselja i stanovništvo RH od 1857-2001. godine", Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske, Zagreb, 2005.

Općina Saborsko: Kretanje broja stanovnika od 1857. do 2021.

broj stanovnika	2087	2912	2944	3631	3769	3806	3418	4058	3898	3695	3246	2753	2105	1501	860	632	466
	1857.	1869.	1880.	1890.	1900.	1910.	1921.	1931.	1948.	1953.	1961.	1971.	1981.	1991.	2001.	2011.	2021.

Napomena: Nastala iz stare općine Ogulin. Od 1857. do 1880. dio podataka sadržan u općini Plitvička Jezera u Ličko-senjskoj županiji. Izvori: Publikacije Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske

Naselje Saborsko: Kretanje broja stanovnika od 1857. do 2021.

broj stanovnika	713	1334	1391	1879	1944	2010	1741	2012	2165	2062	1832	1519	1127	852	666	462	331
	1857.	1869.	1880.	1890.	1900.	1910.	1921.	1931.	1948.	1953.	1961.	1971.	1981.	1991.	2001.	2011.	2021.

Napomena: Od 1857. do 1880. dio podataka sadržan je u naselju Gornji Babin Potok (općina Plitvička Jezera, Ličko-senjska županija). U 1880. iskazano pod imenom Zaborsko. Izvori: Publikacije Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske

Povijest Saborskog uredi

Podrobniji članak o temi: Povijest Saborskog

Saborsko se prvi put, u sačuvanom pisanom vrelu, spominje pod imenom Zaborsko u Modruškom urbaru (lat. urbarium, urob ili urbar), iz 1486. godine, kao jedno od mjesta koje je 1449. godine u posjed dobio hrvatski ban Stjepan Frankopan II. Ozaljski. Mjesto je postojalo i prije, ali velika je vjerojatnost da ga je namjerno naseljavao Frankopan, nakon što je koncem XII. stoljeća dobio u posjed Modrušku županiju.

Modruški urbar svjedoči da je u Zaborskom godine 1486. postojalo 12 naseljenih i 6 i pol opustjelih kmetovskih imanja, frankopanski dvorac, feudalčeva domena i katolička crkva, te da su kmetovi osim vlastelinske morali obrađivati i crkvenu zemlju.

Oslobođenjem Like i pomicanjem osmanske granice ka Drežniku, Izačiću i Cazinu, nastala su povoljnija vremena za ponovno naseljavanje stanovništva krajem 17. i početkom 18. stoljeća.

U Drugom svjetskom ratu četnici su ubili 48 saborčanskih civila, među kojima i sedmero djevojčica i dječaka u dobi od 6 do 14 godina. Ukupan broj žrtava Drugog svjetskog rata je 470-500, najveći broj je stradao na Križnom putu.

Župa Saborsko je također posebna. To je povratnička župa. U Domovinskom ratu branitelji Saborskoga morali su se povući, nakon višemjesečne hrabre obrane svojih domova. JNA i četnici (gotovo 1000 pripadnika paravojnih formacija) su u svom divljačkom napadu s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova srušili selo, a sve kuće uništili, zajedno sa župnom crkvom.

Podrobniji članak o temi: Pokolj u Saborskom

Spomen obilježje masovne grobnice

Još je grozomorniji bio pokolj starih i nemoćnih, koji nisu uspjeli otići s braniteljima. Stari i nemoćni ubijani su na kućnim pragovima, a potom su bačeni u zajedničku grobnicu blizu župne kuće. Nadbiskup je riječko-senjski Anton Tamarut 4 godine nakon toga pokolja (koji se zbio 12. studenog 1991.) predvodio sprovode u Saborskom za 24 ubijene osobe. To je obavljeno 15. studenog 1995., a zemni ostaci pobijenih Saborčana smješteni su u mjesno groblje. Ukupan broj stradalih u Domovinskom ratu (1991. – 1995.) je 52 osobe.

Župa Saborsko uredi

Prema popisu blagoslova kuća, 30. i 31. prosinca 2003., u župi sv. Ivana Nepomuka Saborsko u 181 kući živi 465 katolika, od kojih neki još uvijek samo povremeno. Djece u velikoj sagrađenoj školi ima samo 18, što je ipak 100% više nego u prošloj školskoj godini, kada ih je bilo 9. Župom je, nakon oslobođenja Saborskoga 1995. – 1996. iz Josipdola upravljao vlč. Zlatko Sušić, nekoć saborčanski župnik. Tada je za Saborsko brigao Pater Tonči, a potom kao i u Plaškom vlč. Zdenko Skender, a od kolovoza 2003. fra Slavko Antunović i fra Robert Jolić. Župa Saborsko je u sastavu ogulinskog dekanata i Gospićko-senjske biskupije. Obuhvaća naselja Saborsko, Biljevinu, Kuselj i Sertić Poljanu.

Gospodarstvo uredi

Okolica je bogata šumom, u povijesti i danas. To je glavna označnica načina života Saborčana. Najčešće su se oni bavili šumom, sjekli je i izvlačili, a prije Drugog svjetskog rata u pilanama i u šumi je bilo zaposleno oko 300 radnika.

Nakon rata pilane više ne rade, tadašnje vlasti ih preseljavaju u susjedna pravoslavna sela. To uzrokuje i veliko iseljavanje.

U samom mjestu Saborsko danas radi jedna pilana koja zapošljava desetak ljudi.

Prirodne ljepote i zaštićena područja općine Saborsko uredi

Bogatstvo i ljepota Saborskog najviše se očituju u netaknutoj šumskoj planinskoj prirodi. Područje obiluje planinskim potocima, jezerima, gustom nezagađenom šumom i nebrojenim vrstama divljih životinja. Kako bi i dalje ostala očuvana, mnoga su područja općine Saborsko zaštićena.

Zaštićena područja

Spomenici i znamenitosti župe Saborsko uredi

Stara župna crkva iz 1726.godine, spomenik kulture nulte kategorije.
Župna crkva Sv.Ivana Nepomuka iz 2001. godine u Saborskom.
Spomen obilježje masovne grobnice "Ranjena golubica".
Funtana (česma) u Saborskom iz 1883. godine.
Čorkovo vrilo (česma) u Čorkovoj Uvali

Saborčanski govor uredi

Kao jedna od posebnosti kulturne i narodne baštine tog kraja može se navesti i specifični govor. Govor pripada zapadnoštokavskom (štokavskom ikavskom) dijalektu, ali je izvorno srednjočakavski ikavsko-ekavski govor u koji su ušle mnoge štokavske riječi, pa se tako izgubila upitna zamjenica ča u korist riječi što, ali su očuvani mnogi čakavski elementi (npr. zamjenica česa=čega kao genitiv od ča), te se alternacija staroslavenskog glasa jat ostvaruje kao e ili i, što je imanentno čakavskim ikavsko-ekavskim govorima, gdje jat ispred dentalnih suglasnika (t, d, s, z, l, r, n) ako iza njih slijede stražnji samoglasnici (a, o, u) ili ako su na kraju riječi, prelazi u e, a u ostalim slučajevima, prelazi u i (npr. sedi-sidim, proliće-leto, svitli-svetlo, bela-bilit). Također su očuvani mnogi arhaični čakavski oblici i riječi (npr. stara mati=baka, Mrtvi godi=Dušni dan, maša=misa, merlin=mrkva, pod=tavan, vanjkuš=jastuk, vaik=uvijek, mujsa=mačka, nafalice=samo radi toga). Samoglasnik o se često zamjenjuje samoglasnikom u, npr. riječi un=on, unda=onda i dr. Česti su dvoglasi uo, ie i ua (npr. puod=pod, lied=led, gluava=glava). Prisutan je velik broj germanizama (npr. cajt=vrijeme, štokrla=stolac bez naslona, britašnik=novčanik), turcizama (npr. čaršaf=plahta, perčin=pletenica, peškir=ručnik) i romanizama (npr. funtana=vrelo, poplanirat=poravnati, škuro=tamno).