Sagrada Familia
Bazilika Svete obitelji, katalonski: Temple Expiatori de la Sagrada Família, u Barceloni je krunsko remek djelo arhitekta Antonija Gaudíja, iako je ostala nedovršena nakon njegove iznenadne smrti.
| Sagrada Familia | |
|---|---|
 Svjetska baština – UNESCO | |
.jpg) | |
| Država |  |
| Godina uvrštenja | 1984. (8. zasjedanje) prošireno 2005. |
| Vrsta | Kulturno dobro |
| Mjerilo | i, ii, iv |
| Ugroženost | Nema |
| Poveznica | UNESCO:320 |
| Koordinate | 41°24′13″N 2°10′28″E / 41.40369°N 2.17433°E (WD) |
  Sagrada Familia u Barceloni Položaj bazilike u Španjolskoj (Barcelona) | |
Povijest uredi
Godine 1866. trgovac knjigama Bocabella zasnovao je vjersko društvo posvećeno Svetom Josipu koje je 1881. godine kupilo zemljište za baziliku u vanjskoj četvrti Barcelone, Barrio del Poblet. Gradnja bazilike je izvorno povjerena arhitektima Martorellu i Francescu de Paula Villaru, ali su oni nakon izgradnje kripte pozvali mladog i perspektivnog arhitekta Gaudíja (koji je tada imao 31 godinu). Kada je trgovac Bocabella preminuo, njegov projekt je preuzeo biskup Barcelone koji je Gaudíja stavio na čelo izgradnje. U to vrijeme, Gaudí je već bio izgradio svod kripte i radikalno promijenio Villarov izvorni plan.
Gaudí je svim srcem radio na ovom kolosalnom kompleksu. Godine 1914., kada je imao 62 godine, odlučio je i živjeti u jednoj kućici u dvorištu bazilike.
Nakon njegove smrti, radove su nastavili njegovi suradnici, prije svega Sugrañes, Quintana i Matamala, prema njegovim planovima. Radovi su prekinuti 1936. godine zbog Španjolskog građanskog rata, tijekom kojega je izgorio dio bazilike s izvornim Gaudíjevim modelima i planovima. Radovi su ponovno pokrenuti 1970-ih nakon pada Francova režima, a gradnja je zaustavljena i tijekom pandemije COVID-19.
Gradnja, premda vrlo polako, traje i dan danas. Kada bude završena, bazilika će biti visoka oko 45 i duga 110 metara. Bit će to jedna od najvećih i sigurno najljepših bazilika kršćanskog svijeta.
Odlike uredi
Šteta je što Gaudíjeva neo-gotička ideja nije nikada dovršena, ali njegovi modeli se danas čuvaju u kripti bazilike. Ona se trebala sastojati od tradicionalnog plana upisanog latinskog križa s pet brodova i transeptom s tri broda. Glavni brod je osvijetljen širokim prozorima i trebao je imati pravu šumu stupova od kojih je svaki trebao biti posvećen drugom svecu, apostolu ili biskupu. Na sjecištu brodova se trebao uzdizati golemi toranj, simbol Krista, okružen s četiri manja tornja (simboli evanđelista). Svaka od tri fasade je trebala imati četiri tornja sa zvonima što bi simboliziralo 12 apostola.
Ova monumentalna vizija, s naglaskom na visini, trebala je simbolizirati jedinstvo neba i zemlje. Gaudí je zamislio baziliku kao golemo alegorijsko djelo koje će se sastojati od tri monumentalne i simbolične fasade. Zapadna, ulazna, fasada je posvećena Kristovom rođenju, istočna njegovom životu i muci, a južna – uskrsnuću.
To su dodatno trebale isticati jake boje, što se može vidjeti na modelu koji je Gaudí predstavio na izložbi u Parizu 1910. godine. Fasada Nade je trebala biti zelena simbolizirajući dolinu Nila, Čestitosti plave kao Betlehemska noć, a portal Vjere siensko-crvene kao pijesak Palestine. Interijer je također trebao biti jarko obojen; desni brod u bijeloj i zlatnoj boji (simboli radosti), a desni brod ljubičasto i crno simbolizirajući tugu.
Skulpture uredi
Gaudí je uspio završiti samo ulaznu, zapadnu, fasadu koja je tako detaljno urađena da se može smatrati samostalnom građevinom. Njezina tri portala, koja predstavljaju Nadu, Vjeru i Čestitost, prekrivena su skulpturama u stilu Art nouveaua, koje se dinamično uvijaju i šire te potpuno skrivaju njihovu konstrukciju. Portal Nade predstavlja Bogorodičino vjenčanje, Bijeg u Egipat i Pokolj nevine dječice. Stup u obliku palme na svojim leđima nosi nilska kornjača, simbol ustrajnosti. Središnji portal Čestitosti je podijeljen na dva dijela: rodno stablo od Abrahama do Josipa i Betlehemska špilja. Na dnu je čempres okrunjen križem i pelikanom, simbolom žrtve. Desni portal je posvećen svetom Josipu i prikazuje njegovu radionicu i Prikazivanje u hramu.
Gaudí je običavao tražiti modele za svoje skulpture s ulice i fotografirati ih pored nekoliko zrcala kako bi imao više kutova njihova lica. Potom bi napravio gipsane kalupe za figure koje su kasnije na licu mjesta odljevene u visokokvalitetnom betonu.
Muzej Svete obitelji uredi
Muzej Svete obitelji je dio kompleksa bazilike koji uključuje zidne skulpture, primjere i fotografije u nekoliko prostorija. Zanimljiv dokumentarni pregled u kronološkom redu pokazuje razne etape izgradnje i budući izgled ovog Gaudíjevog ambicioznog djela.
Izvori uredi
- Barcelona, The city of Gaudi, Casa Editrice Bonechi, Firenca 2007. ISBN 88-7009-846-X
