Salina
Salina je talijanski otok u Tirenskom moru. Pripada skupini Liparskih otoka. Otočje se nalazi sjeverno od Sicilije i čini ga osam vulkanskih otoka, od kojih je Salina drugi po veličini. Ime otoka potječe od lagune na jugoistoku otoka iz koje se vadila sol.
| Salina | |
|---|---|
| Otok | |
.jpg) | |
 | |
| Položaj | |
| Koordinate | 38°33′55″N 14°50′00″E / 38.56528°N 14.83333°E |
| Smještaj | Tirensko more |
| Država |  Italija |
| Otočje | Liparski otoci |
| Fizikalne osobine | |
| Površina | 26,1 km2 |
| Najviši vrh | Monte Fossa delle Felci, 962 m m |
| Stanovništvo | |
| Glavno naselje | Santa Marina Salina |
| Broj stanovnika | 2474 (2009.) |
  Salina Salina na zemljovidu Sicilije  | |
Otok upravno pripada sicilijanskoj provinciji Messina. Administrativno je podijeljen na tri komune: Santa Marina Salina na istočnoj obali, Malfa na sjeveru i Leni na jugozapadu otoka. Od mjesta Leni prema jugu i moru nalazi se naselje Rinella, a prema sjeveru, u središtu otoka je naselje Valdichiesa. Druga manja naselja su Capo Faro, Pollara i Lingua.
Zemljopis uredi
Otok ima površinu od 26,1 km². Najveće dimenzije otoka su 7 km (istok-zapad) i 5,5 km (sjever-jug). U 2009. godini naseljavala su ga 2474 stanovnika, te je gustoća bila 94,79 st/m2.[1]
Uključen je u popis svjetske baštine zbog svoje važnosti za vulkanologiju. Na otoku je čak 6 vulkana: najstariji su Pizzo di Corvo i Monte Rivi, u blizini mjesta Capo Faro, koji su vizualno jedva prepoznatljivi kao odvojeni vulkani. Vulkanski sloj Monte Fossa delle Felci na visini od 962 m je najviši vrh otoka. Ovaj vulkan i Monte dei Porri (886 m) su skoro savršeno očuvani. Nešto niže, uz selo Pollara u sjeverozapadnom dijelu otoka, nalazi se još jedan krater na vrlo maloj nadmorskoj visini i djelomično urušen u more.
Posljednja vulkanska erupcija na Salini dogodila se na zapadnom dijelu otoka prije 13 000 godina, pri čemu je nastao polukružni krater Pollara. Ova je erupcija bila eksplozivna i proizvela je velike naslage plovučca. Od endogenih aktivnosti zaostale su još samo posteruptivne aktivnoti, povremeno podmorsko ispuštanje plina (vodikov sulfat) i pare kod Rinelle te termalni izvor kod mjesta zvanog Pertuso.[2]
Vegetacija uredi
Za razliku od drugih otoka otočja, Salina ima izvor slatke vode i stoga ima bogatu vegetaciju. Na otoku raste preko 400 vrsta biljaka, a planine na otoku su prekrivene paprati, topolama, pitomim kestenom i tipičnom mediteranskom vegetacijom koja uključuje kapare, opuncije. Od talijanskih nazva nekih biljaka potječu i toponimi na otoku, na primjer: Fossa delle Felci = jama paprati, Porri (od porro) = poriluk.
Salina je bila prva od Liparskih otoka koja je, 1981. godine, postala zaštićeni prirodni rezervat, poznat kao Riserva Naturale del Fossa delle Felci e dei Porri.
Poljoprivreda uredi
Na otoku se uzgaja vinova loza, masline, kapari i razno voće. Otok je posebno poznat po Malvaziji, poznatom bijelom vinu koje se proizvodi samo na Salini. Vino je zlatne boje i ima intenzivan i delikatan slatki bouquet. U zadnje vrijeme se sve više proizvodi i ekstra djevičansko maslinovo ulje. Salina se često hvali svojim kaparima, a prvi tjedan u lipnju se održava i godišnji festival kapara.[3]
Povijest uredi
Otok je naseljen još u brončano doba, da bi u sljedećim tisućljećima mnogo puta bio napuštan i ponovno naseljen. Na mjestu današnjeg naselja Santa Marina Salina, još u 4. stoljeću pr. Kr. je postojalo grčko naselje, a kasnije i rimsko. Na otoku se mogu naći tragovi grčke i rimske kulture, uključujući i grobove koji su pronađeni u unutrašnjosti otoka.
Turističke atrakcije uredi
- Laguna u naselju Lingua je ranije služila za proizvodnju morske soli, po čemu je i otok dobio ime Salina ("solana" na talijanskom).
- Na padinama planine Fossa iskopano je nekoliko rimskih grobnica.
- Svetište Gospe od Terzita, izgrađena 1630. godine, nalazi se u mjestu Valdichiesa, između naselja Malfa i Leni, na sedlu između 2 vulkana. Lokalna svetkovina na dan 23. srpnja privlači velik broj hodočasnika i turista.
Promet uredi
Na otoku su dvije luke: Santa Marina Salina i Rinella, u kojima pristaju trajekti i hidrogliseri. Hidrogliseri voze iz luka Napulj, Palermo, Reggio Calabria, Messina i Milazzo.
Sva naselja na otoku povezana su stalnom autobusnom linijom. Naselja Lingua, Santa Marina Salina, Malfa i Pollara povezana su glavnom cestom, a naselja Leni i Rinella lokalnim cestama.
Vidi još uredi
Izvori uredi
- ↑ Natuknica "Salina" u enciklopediji Treccani, www.treccani.it (it.) (Pristupljeno: 28. veljače 2020.)
- ↑ Otok Salina (Salina Island) na stranici Sicily on web Arhivirana inačica izvorne stranice od 2. kolovoza 2019. (Wayback Machine) (en.) (objavljeno: 19. veljače 2016. / 13. svibnja 2019., pristupljeno: 29.veljače 2019.)
- ↑ Johnny Morris. 9. ožujka 2009. Salina, Italy: The great slow food caper. The Daily Telegraph. Food and wine holidays. Pristupljeno 3. prosinca 2015.
Vanjske poveznice uredi
- Love Salina, službena stranica općine Santa Marina Salina. (it.) (en.) (njem.) (šp.) (fr.) (jap.)