Sarajevski proces 1983.

Sarajevski proces 1983., sudski proces pripadnicima organizacije Mladih muslimana.[1]

Jugoslavenska milicija i obavještajne službe dobro su se pripremile za proces. Dobro su procijenile opasnost skupine s kojom imaju posla. Ispitali su, uhitili i pretresli oko tisuću Muslimana u BiH. Svi su bivši mladomuslimani osim skupine bolesnih, tretirani su informativnim razgovorima i u pritvoru.[2] Suđeno je skupini muslimanskih ideologa. Jugoslavenski su agenti otkrili da je skupina višestruko povezana s inozemstvom: Bečom, Istanbulom, Teheranom, Bagdadom, "s emigrantima koji djeluju s pozicija antikomunizma", a išli su i na kongres pomirenja šijita i sunita u Teheran, gdje su figurirali kao predstavnici muslimana Jugoslavije." Službe su otkrile da mladomuslimanski pokret karakterizira antikomunizam, panislamizam i da za to su surađivali s okupatorom. Pod krinkom "zaštitništva muslimanskih interesa" skrivali su svoj pravi cilj, islamizaciju Bosne i stvaranje islamske države u Bosni i Hercegovini. Radi toga su se "bivši mlado-muslimani i njihovi sljedbenici" povezali preko obavještajnih mreža s društvenim kretanjima u islamskom svijetu. Istraga je otkrila da ih karakterizira ekstremističko istupanje, potpuno identično platformi terorističke organizacije, "koju naša novija povijest poznaje pod imenom "Mladi Muslimani." Drugo obilježje skupine je da su to "intelektualci i to tehničkih struktura", što upućuje na njihovo "pridržavanje stava o nesposobnosti muslimanskog svećenstva trajno i efikasno djelovati na takvoj platformi i da se u profiliranju autentične muslimanske inteligencije traži realni socijalni agens za društvenu i dugoročnu akciju". Milicija je točno procijenila da platforma i aktivnost skupine je "dugoročna karaktera". Uočili su da "Nisu nigdje pokazani znakovi nestrpljenja (kod pripadnika Mladih Muslimana), znakovi da se iskoristi samo dati trenutak za nekakav definitivni cilj, no naprotiv, taj dati trenutak i naše političke i druge teškoće korištene su za fundiranje jedne dugročne aktivnosti. Drugo obilježje je ta tzv. islamizacija."[1]

Pripadnici skupine promicali su islamizacijsku ideju, optuživali su muslimansko svećenstvo da su reducirali Kuran na svetu knjigu. Kasnije odvijanje zbivanja i netolerantno ponašanje pripadnika ove skupine kad su došli na vlast u BiH pokazalo je što su značile Izetbegovićeve riječi "potpuno izbrisati crtu koju mi obično zovemo razlika između crkve i države... - jer te crte više nema, odvojenosti nema. Država to je Islam i obrnuto, to je jedno".[1] U krajevima gdje su došli na vlast istisnuti su i marginalizirani drugi, nemuslimanski narodi, područja pod svojim nadzorom su etnički očistili od Hrvata i Srba, državu BiH poimaju samo kao muslimansku svojinu, a sve pod krinkom bošnjaštva, da bi zamaglili Zapadu svoje prave, islamističke namjere. Pri tome nisu pokazali nikakav znak zahvalnosti Hrvatskoj koja im je omogućila studiranje (u Zagrebu) i neometano djelovanje.[2]

Osobe kojima se sudilo su: Alija Izetbegović, Omer Behmen, Hasan Čengić, Ismet Kasumagić, Edhem Bičakčić, Husein Živalj, Rušid Prguda, Salih Behmen, Mustafa Spahić, Melika Salihbegović, Džemal Latić, Derviš Đurđević, Đula Bičakčić. Pripadnici su osuđeni na višegodišnje zatvorske kazne koje su izdržavali u KPD Foča i KPD Zenica.[1]

IzvoriUredi

  1. a b c d (boš.) Mladi Muslimani Emir Mehmedović: Proces grupi muslimanskih intelektualaca 1983., 25. veljače 2008. (pristupljeno 8. travnja 2018.)
  2. a b (boš.) Mladi Muslimani Upravni odbor: Šest decenija Mladih Muslimana 1939. - 1999., 25. veljače 2008. (pristupljeno 8. travnja 2018.)