Sasanidsko Perzijsko Carstvo

(Preusmjereno s Sasanidsko Carstvo)
Sasanidsko Perzijsko Carstvo

(perz.)
(hrv.) Irānšaher


 

 

 

224.651.
Zastava Grb
Zastava Grb
Lokacija Sasanidskog Perzijskog Carstva
Lokacija Sasanidskog Perzijskog Carstva
Zemljovid Sasanidskog Perzijskog Carstva
Glavni grad Ktezifont, Firuzabad
Jezik/ci perzijski
Religija zoroastrizam, zurvanizam, manihejstvo, mazdakizam, kršćanstvo, mandaizam, judaizam
Vlada
Šahanšah
 - 224.240. Ardašir I. (prvi)
 - 632.651. Jezdegerd III. (zadnji)
Povijest Stari vijek
 - Početak Ardaširovog ustanka protiv partske vlasti 215.
 - uspostavljena 224.
 - Ratovi protiv Rima 230.628.
 - Ratovi protiv turkijskih hordi 588.629.
 - Arapsko osvajanje Iranske visoravni 633.644.
 - ukinuta 651.
Površina
 - 621. 7400000 km2
Stanovništvo
 - 621. 19700000 
     Gustoća 2,7 st/km² 
Valuta dirham

Sasanidsko Perzijsko Carstvo ili Novoperzijsko Carstvo (perz. ; Irānšaher - „Iransko Carstvo”), hrvatski naziv za četvrtu iransku imperijalnu državu u starom vijeku za vrijeme vladavine Sasanida (224.651.), dinastije perzijskog etničkog podrijetla. Sasanidi su se nametnuli kao vladajuća iranska dinastija početkom 3. stoljeća kada je Ardašir I. podigao ustanak i porazio posljednjeg partskog vladara Artabana IV. čime je došao kraj 500-godišnjoj vladavini dinastije Arsakida.

Sasanidski vladari pokrenuli su niz osvajačkih pohoda i ubrzo su ovladali većinom Jugozapadne i Središnje Azije, te dijelovima Indijskog potkontinenta i Afrike. Najvećim sasanidskim rivalom bilo je Rimsko Carstvo na zapadu s kojim su vođeni 400-godišnji ratovi promijenjive sreće i bez pobjednika. Također, na sjeveroistoku zemlje vođeni su ratovi protiv turkijskih nomadskih plemena, a na istoku protiv indijskih kraljevstva. Sasanidski Iran bio je čvorištem na Putu svile zbog čega je doživio veliki gospodarski odnosno umjetnički i znanstveni procvat, a iranska kultura tog vremena utjecala je na Stari Rim, Afriku, Indiju, Kinu, čak i Japan.

Kulminacija iransko-bizantskog sukoba u 7. stoljeću dovela je do velikih vojnih, demografskih i gospodarskih gubitaka na obje strane, što je Arapima ujedinjenim pod islamom otvorilo put ka općem osvajanju sasanidskog i bizantskog teritorija. Posljednji sasanidski šah Jezdegerd III. ubijen je 651. godine čime dinastija službeno prestaje postojati, a njegov sin Peroz bježi u egzil na kineski dvor. Padom Sasanida završava starovjekovno razdoblje iranske povijesti i počinje 200 godina dominacije Rašidunskog Kalifata. Prve iranske dinastije u srednjem vijeku (Tahiridi, Samanidi, Safaridi) pojavit će se početkom 9. stoljeća u Horasanu.

Poveznice

uredi

Literatura

uredi
  • (engl.) Shapour Shahbazi, Alireza. 20. srpnja 2005. Sasanian Dynasty. Encyclopædia Iranica. Columbia University. New York.
  • (engl.) Yarshater, Ehsan. 2000. 1. Political History. The Seleucid, Parthian and Sasanian Periods. The Cambridge history of Iran. III. Cambridge University Press. Cambridge, U.K.. doi:10.1017/CHOL9780521200929. ISBN 9780521200929
  • (engl.) Britannica. 2012. Sāsānian dynasty. Encyclopædia Britannica. Encyclopædia Britannica, Inc.. Chicago, Illinois. ISBN 9781593393106. OCLC 71783328

Wikimedijski zajednički poslužitelj:

 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Sasanidsko Perzijsko Carstvo