Sasanidsko Perzijsko Carstvo

Sasanidsko Perzijsko Carstvo

(perz.)
(hrv.) Irānšaher


 

 

 

224.651.
Zastava Grb
Zastava Grb
Lokacija Sasanidskog Perzijskog Carstva
Lokacija Sasanidskog Perzijskog Carstva
Zemljovid Sasanidskog Perzijskog Carstva
Glavni grad Ktezifont, Firuzabad
Jezik/ci perzijski
Religija zoroastrizam, zurvanizam, manihejstvo, mazdakizam, kršćanstvo, mandaizam, judaizam
Vlada
Šahanšah
 - 224.240. Ardašir I. (prvi)
 - 632.651. Jezdegerd III. (zadnji)
Povijest Stari vijek
 - Početak Ardaširovog ustanka protiv partske vlasti 215.
 - uspostavljena 224.
 - Ratovi protiv Rima 230.628.
 - Ratovi protiv turkijskih hordi 588.629.
 - Arapsko osvajanje Iranske visoravni 633.644.
 - ukinuta 651.
Površina
 - 621. 7.400.000 km²
Stanovništvo
 - 621. 19.700.000 
     Gustoća 2,7 st/km² 
Valuta dirham

Sasanidsko Perzijsko Carstvo ili Novoperzijsko Carstvo (perz. ; Irānšaher - „Iransko Carstvo”), hrvatski naziv za četvrtu iransku imperijalnu državu u starom vijeku za vrijeme vladavine Sasanida (224.651.), dinastije perzijskog etničkog podrijetla. Sasanidi su se nametnuli kao vladajuća iranska dinastija početkom 3. stoljeća kada je Ardašir I. podigao ustanak i porazio posljednjeg partskog vladara Artabana IV. čime je došao kraj 500-godišnjoj vladavini dinastije Arsakida.

Sasanidski vladari pokrenuli su niz osvajačkih pohoda i ubrzo su ovladali većinom Jugozapadne i Središnje Azije, te dijelovima Indijskog potkontinenta i Afrike. Najvećim sasanidskim rivalom bilo je Rimsko Carstvo na zapadu s kojim su vođeni 400-godišnji ratovi promijenjive sreće i bez pobjednika. Također, na sjeveroistoku zemlje vođeni su ratovi protiv turkijskih nomadskih plemena, a na istoku protiv indijskih kraljevstva. Sasanidski Iran bio je čvorištem na Putu svile zbog čega je doživio veliki gospodarski odnosno umjetnički i znanstveni procvat, a iranska kultura tog vremena utjecala je na Stari Rim, Afriku, Indiju, Kinu, čak i Japan.

Kulminacija iransko-bizantskog sukoba u 7. stoljeću dovela je do velikih vojnih, demografskih i gospodarskih gubitaka na obje strane, što je Arapima ujedinjenim pod islamom otvorilo put ka općem osvajanju sasanidskog i bizantskog teritorija. Posljednji sasanidski šah Jezdegerd III. ubijen je 651. godine čime dinastija službeno prestaje postojati, a njegov sin Peroz bježi u egzil na kineski dvor. Padom Sasanida završava starovjekovno razdoblje iranske povijesti i počinje 200 godina dominacije Rašidunskog kalifata. Prve iranske dinastije u srednjem vijeku (Tahiridi, Samanidi, Safaridi) pojavit će se početkom 9. stoljeća u Horasanu.

Poveznice uredi

Literatura uredi

  • (engl.) Shapour Shahbazi, Alireza. 20. srpnja 2005. Sasanian Dynasty. Encyclopædia Iranica. Columbia University. New York.
  • (engl.) Yarshater, Ehsan. 2000. 1. Political History. The Seleucid, Parthian and Sasanian Periods. The Cambridge history of Iran. III. Cambridge University Press. Cambridge, U.K.. doi:10.1017/CHOL9780521200929. ISBN 9780521200929
  • (engl.) Britannica. 2012. Sāsānian dynasty. Encyclopædia Britannica. Encyclopædia Britannica, Inc.. Chicago, Illinois. ISBN 9781593393106. OCLC 71783328

Wikimedijski zajednički poslužitelj:

 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Sasanidsko Perzijsko Carstvo