Simfonija br. 8 u G-duru (Dvořák)

Simfonija br. 8 u G-duru, op. 88, B. 163 je simfonija Antonína Dvořáka iz 1889. godine. Izvorno je objavljena kao Simfonija br. 4. Premijerno je izvedena u Pragu 1890. godine.

Simfonija br. 8
Skladatelj Antonín Dvořák
Nastanak 1889.
Premijera 2. veljače 1890.
Prag
Kataloška oznaka op. 88, B. 163
Forma simfonija
Tonalitet G-dur
Broj stavaka 4
Trajanje oko 36 minuta

Nastanak uredi

Antonín Dvořák je bio češki skladatelj iz razdoblja romantizma. Svirao je violinu, violu, klavir i orgulje. Počeo je skladati već za vrijeme školovanja. Priznanja je dobio još za života, djela su mu izvođena širom Europe, a mnogima je sâm dirigirao. Pisao je scensku, orkestarsku i komornu glazbu, glazbu za solistička glazbala, kao i druga djela, od kojih su najpoznatija opera "Rusalka", Simfonija br. 9 i "Slavenski plesovi".

Dvořák je Osmu simfoniju napisao u ljeto i jesen 1889. godine i bio je dirigent na premijeri u Pragu 2. veljače 1890. godine.

Zbog krize u odnosima između Dvořáka i njegovog glavnog izdavača Fritza Simrocka, Simfonija je objavljena tek 1892. godine u Londonu. Stoga ponekad dobiva naslov "Engleska".

O glazbi uredi

Simfonija br. 8
1. Allegro con brio (10'39")
2. Adagio (10'11")
3. Allegretto grazioso - Molto vivace (5'46")
4. Allegro ma non troppo (10'5")
DuPage Symphony Orchestra, dirigent Barbara Schubert

Orkestracija: pikolo, 2 flaute, 2 oboe, engleski rog, 2 klarineta, 2 fagota, 4 horne, 2 trube, 3 trombona, tuba, timpani, gudači

Tonalitet: G-dur

Iako je u osnovi Dvořák zadržao strukturu klasične simfonije, uveo je i brojne inovacije.

  1. Allegro con brio
  2. Adagio
  3. Allegretto grazioso - Molto vivace
  4. Allegro ma non troppo

1. Allegro con brio uredi

Jedna inovacija je već na početku: čelo, klarinet i fagot uvode sporu temu koja se praktički neizmijenjena javlja na početku ekspozicije, provedbe i reprize. Flauta uvodi pastoralnu glavnu temu koju preuzima orkestar, a zatim slijedi sporedna tema. Burna provedba se stišava kad umjesto flaute glavnu temu preuzima engleski rog. Repriza završava kratkom energičnom kodom.

2. Adagio uredi

Drugi stavak može se smatrati slobodnim rondom: počinje melanholičnom melodijom gudača a zatim se izmjenjuju teme u kontrastnom raspoloženju, koje predvode flauta, violina i klarinet.

3. Allegretto grazioso - Molto vivace uredi

Kao i drugi, i treći stavak zasnovan je na kontrastu. Počinju ga violine u stilu valcera, za kojim slijedi češki ples koji ima ulogu trija, također u 3/4 taktu. Vraća se valcer, a za njim se u kodi ponovno javlja ples iz trija, ali u bržem tempu.

4. Allegro ma non troppo uredi

Fanfare najavljuju četvrti stavak, koji je napisan u obliku "tema i varijacije". Stavkom prevladavaju češke teme, a varijacije obuhvaćaju brži i sporiji tempo te nježnije i bučnije melodije, ali uvijek u vedrom i optimističnom raspoloženju. Lirski pasaž uvodi stavak u trijumfalno finale.

Uobičajeno trajanje simfonije je oko 36 minuta.

Vidi još uredi

Izvori uredi