Siniša Pavić (Sinj, 22. siječnja 1933.Vlasotince, 16. kolovoza 2024.) srbijanski je scenarist hrvatskoga porijekla, autor više TV serija.

Siniša Pavić
Rodno imeSiniša Pavić
Rođenje22. siječnja 1933.
Sinj, Hrvatska
Smrt16. kolovoza 2024.
Vlasotince, Srbija
WWW

portal o životopisima ‧ portal o filmu

Rođen je u Sinju 22. siječnja 1933. godine u hrvatskoj obitelji. Njegov otac Ante Pavić regrutiran je u austrougarsku vojsku kao mornar. Sudjelovao je u pobuni mornara u Boki kotorskoj 1917. godine. Zbog pobune, bio je zatvoren je u tvrđavi u Kotoru 8 mjeseci. Srpska vojska je oslobodila zatvorenike zbog čega je stekao veliko poštovanje prema srpskoj vojsci i narodu.[1] Kada je imao pet godina Siniša Pavić je s obitelji preselio se u Beograd.

Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Beogradu, 1956. godine. Pavić je pisao scenarije za TV serije: „Diplomci” (1971.), „Pozorište u kući” (epizode u razdoblju 1973. - 1975.), „Vruć vetar” (1980.), „Poslednji čin” (1981.), „Banjica” (1984.), „Bolji život” (1987.-1991.), „Srećni ljudi” (1992. - 1996.), „Porodično blago” (1998. - 2002.), „Stižu dolari” (2003. - 2005.), „Bela lađa” (2006. - 2008.) i mnoge druge.

Također je pisao i scenarije za filmove, kao što su: „Otpisani” (1974.), „Laf u srcu” (1981.), „Tijesna koža” (1982.), „Tijesna koža 3” (1988.), „Tijesna koža 4” (1991.)

Napisao je nekoliko knjiga koje su pretočene u filmove i serije kao što su: „Višnja na Tašmajdanu” i „Vruć vetar”.[2]

Mnogo scenarija napravio je zajedno sa suprugom također scenaristicom Ljiljanom Pavić.

Izvori

uredi