Srećko Vulović

Srećko Vulović (184010. studenoga 1900.) je bio hrvatski duhovni, znanstveni i kulturni radnik, hrvatski književnik, skupljač narodnog blaga i zavičajni povjesničar iz Perasta.

Rođen je u Perastu 1840. U Perastu je završio osnovnu školu. Završio je gimnaziju u Dubrovniku, a u Zadru bogoslovlje. 30. studenoga 1863. godine zaredio se u Kotoru u katedrali sv. Tripuna. Bio je svećenik u u Risnu, Pokriveniku, Dobroti, Ljutoj. Bio je čuvar svetišta Gospe od Škrpjela. U srednjoj dobi otišao je na mjesto profesora i vjeroučitelja na C. K. Velegimnaziju u Kotoru, gdje je radio sve do odlaska u mirovinu 1898. godine. Umro je 10. studenoga 1900. u Perastu, gdje mu je i grob.

Proučavao je povijest Perasta, Kotora i cijele Boke Kotorske. Napisao je mnoštvo povijesnih, kulturoloških i književnih sadržaja i naučnih radova. U vremenima kad su u upravi i gornjim slojevima društva govorilo talijanskim, kao što su činili suvremenici Antun Kojović i Stjepan Mitrov Ljubiša, Vulović je i u govornome i u službenome obliku služio se materinskim hrvatskim. Zapisivao je u peraškom narječju. Prvi je uočio tendenciju u Boki, koja od 19. stoljeća nesmiljeno traje do danas, da se uporno negira hrvatsko ime baštine i budući da se hrvatska kulturna baština tih krajeva otima i pripisuje baštini drugog naroda. (Srećko Vulović: Tko su bili starosjedioci Boke. Pismo prijatelju u Ameriku, Kotor, 1892.). Istraživajući lokalnu povijest, Antunu Bizantiju je pripisivao rukopisnu verziju domaće predaje oko čudotvorne slike Gospe od Škrpjela. Vulović je sastavio Popis narodnih bokeških spisatelja i njihovih djela, O dopisivanju između Antona dra Bizantia, kotorskog plemića i o. Filipa Riceputi-, Bove d’oro, rukopisno djelo benediktinca Kotoranina o. Timoteja Cisilla, Izprave o navali Kairadin-paše (Barbarosse) na Kotor godine 1539, Nastavu u Boki Kotorskoj. Pisao je programe C.K. Realnog i Velikog Gimnazija u Kotoru.

Napisao je povijesnu crticu Gospa od Škrpjela (povijestna crtica o čudotvornoj slici blažene Djevice od Škrpjela i njenom hramu na otočiću prema Perastu, Zadar, 1887.), novelu Pustinjak: Poviestne crtice iz Bokežkog života svršetkom prošloga i početkom našega vijeka (sastavljena od pripovijesti Fra Frane, Mrnarska kuća, Mladost plahost, Pad Serenissime, Dva srdca pod istom pločom; ) objavljenu u Zadru 1890., novelu Grilovica: historijska pripovijest iz XVI vijeka (napisao pod pseudonimom Bogomil Hrvatovski: Naklada akademijske knjižare Lava Hartmana, Zagreb, 1884.). U djelima je nerijetko inkorporirao povijesne osobe i izvore, miješajući ih i stvarajući tako svoje likove. Kao pisac iskazao se kao majstor jezika, vješt pripovjedač i dobar stilist. Prema Branku Sbutezi, Vulovićeve su novele Pustinjak i Grilovica pripovjedna proza, napisane u nesumnjivome duhu Vodopićevih djela.

Dopisivao se s Baltazarom Bogišićem. Srećko Vulović bio je sakupljač narodnog blaga. Sakupio je razne zapise koje su napisali do danas nepoznati autori, ali i poznati, poput Ivana Antuna Nenadića čije je Prikazanje muke Jezusove pohranio u Arhiv HAZU u Zagrebu, zatim pisma Antuna Bizantija Filippu Riceputiju.

Literatura:

Milorad Nikčević. Književna i kulturna dekadansa Boke kotorske krajem XIX i početkom XX vijeka. Lingua montenegrina, god. V/1, br. 9, Podgorica, 2012.

Proslov knjige Spomenica 600. obljetnice Crkve Male Gospe u Gornjoj Lastvi (1410.-2010.). dr. sc. Vinicije B. Lupis , Urednik: Vinicije B. Lupis Nakladnici: Naklada Bošković (Biblioteka Skalić), Split; Župa Gornja Lastva; Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar – Područni centar Dubrovnik; 2011. ISBN 978-953-236-176-0

Vanda Babić, Don Srećko Vulović o starosjediocima Boke Kotorske, Zagreb, 2001.

Vladimir Brguljan Bokokotorska književnost u Klasju

Darko Antović. Prilog periodu dorenesansne dramske književnosti i neke napomene o dubrovačkom jeziku dramske književnosti humanizma, renesanse i baroka

Hrvatski biografski leksikon