Stefan Nerezov

Stefan Mihajlov Nerezov (Sevlievo, 12. studenog 1867. – Sofija, 16. travnja 1925.) je bio bugarski general i vojni zapovjednik. Tijekom Prvog svjetskog rata zapovijedao je 3. i 1. armijom na Balkanskom i Solunskom bojištu, dok je nakon rata obnašao dužnost načelnika Glavnog stožera.

Stefan Nerezov
Opći životopisni podatci
Datum rođenja	12. studenog 1867.
Mjesto rođenja	Sevlievo, Osmansko Carstvo
Datum smrti	16. travnja 1925.
Mjesto smrti	Sofija, Bugarska
Nacionalnost	Bugarin
Puno ime	Stefan Mihajlov Nerezov
Opis vojnoga službovanja
Godine u službi	1885. – 1920.
Čin	General pješaštva
Ratovi	Srpsko-bugarski rat Balkanski ratovi Prvi svjetski rat
Važnije bitke	Bitka na Moravi Kosovska ofenziva Bitka kod Dorjanskog jezera
Vojska	Bugarska
Rod vojske	kopnena
Zapovijedao	1. armija 3. armija

Vojna karijera

Stefan Nerezov je rođen 12. studenog 1867. u Sevlievu. Sin je Mihajla Nerezova. Osnovnu školu pohađao je u rodnom Sevlievu, nakon čega srednju školu pohađa u Gabrovu. Tijekom Srpsko-bugarskog rata u studenom 1885. kao dragovoljac se bori u Učeničkoj legiji. Nakon završetka rata služi u 12. pješačkoj pukovniji, da bi 1887. bio primljen u Vojno učilište u Sofiji. Po završetku istog, od 1888. služi u 4. topničkoj pukovniji, gdje služi iduće četiri godine, do 1892., kada je upućen na školovanje u Vojnu akademiju u Torinu. U međuvremenu je, u siječnju 1891., unaprijeđen u čin poručnika. Na školovanju u Torinu nalazi se četiri godine, da bi nakon diplomiranja i povratka u Bugarsku, od rujna 1896. ponovno služio u 4. topničkoj pukovniji i to na mjestu mlađeg pobočnika. Od siječnja 1897. nalazi se na službi u Glavnom stožeru, te tijekom te godine boravi u Italiji kao član bugarske vojne promatračke misije. U kolovozu te iste godine promaknut je u čin satnika, da bi od siječnja 1898. obnašao dužnost mlađeg pobočnika u 3. pješačkoj diviziji. Navedenu dužnost obnaša do svibnja 1899. kada postaje pobočnikom u 2. brigadi 6. pješačke divizije. Od veljače 1900. nalazi se na službi u Vojnom učilištu u Sofiji i to na mjestu inspektora klasa, nakon čega od ožujka 1902. zapovijeda satnijom u 14. pješačkoj pukovniji.

U siječnju 1903. promaknut je u čin bojnika, te premješten na službu u vojni kabinet princa Ferdinanda. Od 1905. zapovijeda satnijom u 1. pješačkom pukovnijom, te istodobno jedinicima koje su osiguravale dvor. Tijekom te službe, u prosincu 1906., promaknut je u čin potpukovnika. U lipnju 1909. postaje zapovjednikom 8. pješačke pukovnije, nakon čega od siječnja 1911. obnaša dužnost načelnika operativnog odjela Glavnog stožera. Istodobno s tim imenovanjem unaprijeđen je u čin pukovnika. Tijekom Balkanskih ratova, uz dužnost načelnika operativnog odjela, obnaša i dužnost zamjenika načelnika Glavnog stožera. U ožujku 1914. imenovan je zapovjednikom 2. brigade u 9. plevenskoj pješačkoj diviziji, da bi sljedeće, 1915. godine, postao i zapovjednikom predmetne divizije. U kolovozu te iste godine promaknut je u čin general bojnika.

Prvi svjetski rat

Deveta plevenska pješačka divizija kojom je zapovijedao Nerezov nalazila se u sastavu 1. armije kojom je zapovijedao Kliment Bojadžijev. Zapovijedajući 9. plevenskom pješačkom divizijom sudjeluje u prodoru dolinom Timoka i Morave i zauzimanja Niša u Moravskoj ofenzivi. Potom sudjeluje u pokušaju okruženja srpske vojske u Kosovskoj ofenzivi. Nakon zauzimanja Srbije i formiranja Solunskog bojišta 9. plevenska divizija ulazi u sastav njemačke 11. armije.

U studenom 1916. Nerezov je imenovan zapovjednikom 3. armije zamijenivši na tom mjestu Stefana Toševa. Navedena armija nalazila se na Rumunjskom bojištu u Dobrudži, a istom je zapovijedao do srpnja 1917., nakon čega je u prosincu te iste godine imenovan načelnikom Moravske vojno-inspekcijske oblasti. U svibnju 1918. član je bugarske delegacije u pregovorima s Rumunjskom koji su rezultirali Bukureštanskim mirovnim sporazumom. Nakon bugarskog poraza u Bitci kod Skra-di-Legena, u srpnju te iste godine postaje zapovjednikom 1. armije zamijenivši na tom mjestu Dimitara Gešova. Odmah po navedenom imenovanju, u kolovozu je promaknut u čin general poručnika. Za razliku od ostalih bugarskih jedinica koje su napadnute u Vardarskoj ofenzivi, Nerezova 1. armija je u Bitci kod Dorjanskog jezera uspješno odbila britansko-grčki napad. Nerezov je nakon odbijanja napada počeo pripremati i protunapad, ali je zbog proboja bojišta kod Dobrog Polja bio prisiljen na povlačenje kako bi izbjegao okruženje svoje armije.

Poslije rata

Nakon završetka rata, Nerezov od listopada 1918. obnaša dužnost vojnog zapovjednika Sofije i zapovjednika 1. vojno-inspekcijske oblasti. U prosincu imenovan je glavnim inspektorom pješaštva, da bi u studenom iduće, 1919. godine, bio imenovan načelnikom Glavnog stožera. Dužnost načelnika Glavnog stožera obnašao je do rujna 1920. kada je umirovljen. Istodobno s umirovljenjem promaknut je u čin generala pješaštva, najviši vojni čin u bugarskoj vojsci. Nakon umirovljenja obnaša dužnost predsjednika Saveza umirovljenih časnika.

Stefan Nerezov poginuo je 16. travnja 1925. u Sofiji u atentatu u crkvi Svete Nedjelje kojeg su tijekom pogreba generala Konstantina Georgiieva organizirali pripadnici Bugarske komunističke partije.

Vanjske poveznice

(bug.) Stefan Nerezov na stranici Boinaslava.net
(bug.) Stefan Nerezov na stranici Focus-news.net
(češ.) Stefan Nerezov na stranici Valka.cz
(rus.) Stefan Nerezov na stranici Hrono.ru