Otvori glavni izbornik

ŽivotopisUredi

Rodio se je u Podhumu, od roditelja Stjepana i Jele. Pučku školu završio je u Kreševu, gimnaziju u Visokom, a bogosloviju u Livnu. Zaređen je u Petrićevcu 1905. godine za svećenika provincije Bosne Srebrene. Dužnost župnika obnašao je u Stratinskoj i Podhumu, vikar u Kreševu i Kraljevoj Sutjesci. [1]

Partizani su ga uhvatili te odveli u Solakovu Kulu gdje je prenoćio. Potom je odveden u ramsko selo Kute gdje je bilo zapovjedništvo ramske partizanske postrojbe i prijeki sud. Barišić je nepravedno osuđen na smrt strijeljanjem. Potom je mučen u selu Čorbadžićima i pogubljen 3. veljače 1944. u blizini katoličkog groblja u Donjoj Vasti, točnije, strijeljan u šumi 3. veljače 1944. Nije bio pokopan, psi su razvlačili njegove kosti dvojice ubijenih katolika s njime, a njegove nisu dirnuli. Kasnije su seljani sakupili njihove kosti i pokopali zajedno s fra Stjepanom na mjestu gdje su ubijeni kraj potoka. Danas je to uređen grob. Kad je, prema kazivanju fra Nikole Drmića, fra Stjepan čuo da će biti ubijen, zamolio je partizanske pratitelje da nešto prije svojeg smaknuća učini. Partizani su mu dopustili, a fra Stjepan je izmolio svoj časoslov. Nakon toga je ubijen. Pokopan je u selu Donjoj Vasti na području župe Uzdola i vjernici dugi niz godina poslije rata potajice su za socijalističke Jugoslavije posjećivali i hodočastili na njegov grob, a nakon demokratizacija, otvoreno. Godine 1999. župnik vlč. Miljenko Džalto i župljani pokrenuli su akciju uređenja groba i pristupnog puta. Iste je godine odlučeno svake treće subote u mjesecu srpnju organizirati hodočašće i slaviti svetu misu. Za korizme 2004. Barišićev je grob dodatno uređen, postavljen je novi nadgrobni spomenik i napravljen natkriveni oltar. Ostatci fra Stjepanova habita čuvaju se kao moćnik u župnoj crkvi na Uzdolu, a svake su godine izloženi kod fra Stjepanova groba u Purićevini.[2][3]

IzvoriUredi

LiteraturaUredi

  • fra Mato Topić, Ramske starine, Rama, Sarajevo, 2005.

Unutarnje povezniceUredi