Sumerska umjetnost

Sumerska kultura (6500.- 1940. pr. Kr.) u južnoj Mezopotamiji je bila prva civilizacija s kojom započinje mezopotamijska umjetnost. Javlja se jačanjem gradova kao što su Ur u I. urskoj dinastiji (4100.- 2900. pr. Kr.), a poslije njega i Uruk i Lagaš kada se država u Sumeru proširila sve do Sredozemlja (tzv. dinastijsko brončano doba od 2900.-2334. pr. Kr.). Nakon dvadesetak godina pod Sargonom I. nastala je prva monarhija iz koje je nastalo Akadsko Carstvo od Sredozemlja do Elama (2334.- 2218. pr. Kr.), za čije vladavine traje Akadska umjetnost. Poslije je III. dinastija Ura uspjela ponovno uspostaviti svoju vladavinu, no na manjem području (2047.- 1940. pr. Kr.).

Urski barjak, 2.600. pr. Kr., školjke, vapnenac, lapis lazuli i bitumen na drvenoj kutiji, Britanski muzej, London.
Umjetnička rekonstrukcija luke Eridua koji neki smatraju najstarijim gradom na svijetu, osnovan oko 5400. pr. Kr. na samom ušću rijeke Eufrat u Perzijski zaljev.[1].
Zigurat iz Ura, iz oko 2100. pr. Kr.
Cilindrični pečat iz Ura s otiskom u glinenoj pločici iz oko 3000. pr. Kr., Louvre Prikaz dugovratih lavova podsjeća na one s Narmerove palete u Egiptu iz oko 3100. pr. Kr.

Prva sumerska umjetnostUredi

 
Ostaci hrama božice Inanna u Uruku

Na području Sumera pronađeni su najstariji zapisi nastali urezima tvrdim pisaljkama po glinenim pločicama. Kako je ostajao otisak u obliku klina, njihovo je pismo nazvano klinasto pismo. Počelo se upotrebljavati oko 3500. pr. Kr. Od Sumerana nam se sačuvalo najstarije književno djelo, Ep o Gilgamešu.

GraditeljstvoUredi

 
Maska iz Varke (Uruk, 3100. pr. Kr., danas Nacionalni muzej u Bagdadu) je do sada najstariji prikaz ljudskog lica iz Mezopotamije.

Sumerani su dakle tvorci prvog pisma, što će reći i prve civilizacije, ali pojava pisma i razmjene dobara ne bi bilo bez pojave prvih gradova. Sumeri prvi stvaraju sustav poznat kao grad-država (Ur, Uruk, Eridu, Lagaš). Ti gradovi bili su zatvoreni zidinama, s krivudavim ulicama i visokim hramom koji je građen kao citadela. Originalnost te arhitekture proizlazi iz nemogućnosti odabira kvalitetnog materijala; kamena nije bilo pa se koristila samo opeka od gline, modelirana i sušena na suncu. Opeke se slažu jedna na drugu tako da obrazuju masovne pravocrtne zidove bez otvora. Prostorije se osvjetljuju kroz otvore na tavanici, ulazna vrata su velikih dimenzija i jedini su otvor koji remeti neprekidnost zidova. Zbog porozne građe malo je ostataka građevina iz ovog razdoblja, a i to malo je u lošem stanju. Neopterećeni životom posle smrti, sumerska arhitektura je utilitarna i pragmatična. Svaki od gradova-država ima svog boga-zaštitnika, a svaki bog vladara-svećenika koji ga zastupa na zemlji. Prvi zadatak vladara bio je izgraditi mjesto za održavanje kulta kako bi bog bio zadovoljan i za uzvrat osigurao ono što je najvažnije za život tog područja.

Prvobitno se sumerski hram u osnovi sastojao od pravokutnika koji na užoj strani ima žrtvenik i stol za zavjetne darove ispred njega. Kasnije se toj jedinoj prostoriji dodaju druge koje služe za stanovanje svećenika, te dvorišta koja onda postaju centar cijelog kompleksa. Hram u obliku kule – zigurat[2] (zikurat ili cikurat) je hram sastavljen od niza platformi ili terasa izgrađenih stepenasto tako da im se dimenzije idući naviše smanjuju, a na vrhu se nalazi svetište (gr. cela). Čitav kompleks planiran je tako da je vjernik s dna stubišta primoran obići što više kutova prije no što stigne do hrama.

KiparstvoUredi

 
Reljef u ploči sumerskog kralja Ur-Nanšea iz Lagaša, oko 2550. pr. Kr., Louvre, Pariz
 
Jarac u grmlju, oko 2600. pr.Kr., 45,7 x 30,5 cm, Britanski muzej, London.

Kiparstvo se najvjerojatnije razvilo iz reljefa na glinenim pločicama. Ti reljefi nema perspektive i skraćenja, te važi zakon frontaliteta (oko i gornji dijelovi tjela frontalni, a lice i noge u profilu), dubina se prikazuje pomoću ravni (vertikalna perspektiva). Jedan od načina izražavanja koji se posebno razvio u Sumeru je monumentalni reljef. Radi se o reljefu u kamenu na kojem se uvijek prikazuje grupa figura, a koji služi kao svojevrsno prisjećanje na političke, vojne ili vjerske događaje. To su plošni reljefi ikonografske (okomite) perspektive, dakle, svako tijelo zadržava svoju veličinu bez obzira na blizinu ili udaljenost, a veličina lika varira samo prema njegovoj društvenoj važnosti (hijerarhija). Tako je božanstvo veće od kralja, kralj od podanika, a ovi veći od neprijatelja. Namjera umjetnika je svaki dio tijela prikazati što jasnije, pa se lica uvijek javljaju u profilu, ramena frontalno, bokovi na pola, noge i ruke u profilu. Na taj način svaki dio tijela dobiva najveću moguću jasnoću. Sve ove karakteristike primjenjuje i egipatska umjetnost. Vjerski reljef u ploči obavezno ima otvor na ploči da bi se lakše postavljali na plohu zida u hramu. Ploče s otvorom imaju religijsku namjenu jer one nađene uglavnom prikazuju vršenje vjerskih obreda.

Sumerska skulptura su prvenstveno bogovi, vladari i visoki dostojanstvenici, modelirani iz raznih vrsta materijala ili livene u bronci. Ljudski lik je uvijek prikazivan u dva položaja, osoba sjedi na prijestolju ruku sklopljenih na grudima u molitvi ili osoba stoji sa sklopljenim ili ispruženim rukama uz bokove. Svaki od kipova poštuje zakone simetrije, frontalnosti i geometrije. Apsolutna simetrija je takva da je ljudska figura idealno prepolovljena okomitom linijom od sredine čela do nogu tako da svaki dio tijela na jednoj strani linije u potpunosti odgovara drugom simetričnom dijelu. Po zakonu geometrije svaka ljudska figura se smješta unutar neke sheme osporavajući stvarne oblike. Ta shema podrazumijeva uvijek oblike valjka, stošca ili trapeza. To ujedno i objašnjava zašto ruke statua ostaju npr. čvrsto priljubljene uz tijelo jer su se jedino tako mogle smjestiti u idealnu shemu kojoj se pridavala važnost. Glava je uvijek izražajnija u odnosu na tijelo, obično ćelave s velikom bogatom i gustom bradom. Ruke i noge su okrugle kao cijevi, a duge suknje koje nose su tako glatke i okrugle, kao da su rađene na strugu. Figure su snažno zdepaste, zamišljenog izraza, neidealnih proporcija (kratak vrat, široka ramena, veliki nos) i bez naglašenog pokreta. Oči su neprirodno velike i najupadljiviji su element skulpture, koja je mahom pojednostavljena. Izvedene su umetanjem raznobojnog materijala i dragocjenog kamenja, te vjerojatno predstavljaju duhovnost (božanstva imaju znatno veće oči od običnih ljudi). Ove odlike su se dugo zadržale u mezopotamijskoj skulpturi, koja je bila znatno bogatija oblicima.

 
Reljef na fasadi hrama božice Inanna kralja Karaindaša iz Uruka, oko 1410. pr. Kr., Pergamski muzej, Berlin

Novosumersko razdobljeUredi

 
Kraljičina lira, oko 2500. pr.Kr., Britanski muzej, London.

Sredinom 22. stoljeća pr. Kr. Gutejci, plemena sa sjeveroistoka, su srušili Akadsko Carstvo i ujedno osvojili sumersko područje na jugu Mezopotamije. Tijeko tuđinske vladavine, Lagaš (današnji Teloh), jedan od gradova-država, uspio je sačuvati neovisnost. Njegov vladar, Gudea, bio je dovoljno oprezan da kraljevsku titulu vrati gradskom bogu i obnovi njegov kult. Sumerani su se 2125. pr. Kr. uspjeli naposljetku osloboditi gutejske premoći, te su tijekom tzv. „sumerske obnove” uspostavili vlast „Treće dinastije iz Ura”.

Upravo je kralj Ur-Nammu, začetnik treće dinastije iz Ura, potaknuo izgradnju velikog hramskog kompleksa posvećenog zaštitniku grada Ura oko 2100. pr. Kr. Urski zigurat, visok 21 metar, građen je od dva dijela - u donjem dijelu opeka je povezivana bitumenom, a u gornjem sloju žbukom. Urski zigurat je i dan danas još gotovo netaknut, a bio je svetište božice mjeseca imenom Nana u sumerskoj mitologiji. Ur-Nammu je dao podići zigurate i u mnogim drugim gradovima, kao što su Uruk, Eridu, Larsa i Nipur. Te građevine izgledaju »lagano« jer su sve linije skladne, fasade su obrađene vertikalnim nišama na tradicionalan sumerski način, a posebno zato jer su sve linije blago povijene.

Treća dinastija Ura razvija umjetnost i graditeljstvo koje su potpuno u službi kraljevske vlasti i vjerskih potreba. Kipovi vladara postavljani su po mnogim gradovima, a kipovi božanstava po hramovima. Ukrašavane su palače, hramovi, kuće bogatijeg srednjeg sloja, izrađivane su skupocjene vaze, posude od kamena i plemenitih metala, potražnja za nakitom i cilindričnim pečatima. Bez poteškoća dolazilo se do zlata, srebra, bjelokosti, dragog kamenja pri čemu umjetnički obrt ima duboku tradiciju. Ur-Nammu dao je graditi mnoge hramove, a posebno je postao poznat po ziguratima - stepenastim građevinama koje je dao

Vještinu gradnje s entazisom, koji je u antičkoj arhitekturi neznatno konveksno ispupčenje srednjeg dijela nosivog stupa, sumerski arhitekti primijenili su 16 stoljeća prije slavnih grčkih graditelja na Akropoli. Orijentacija zigurata ista je kao i hramova - kutovi su orijentirani prema 4 strane svijeta.

IzvoriUredi

Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Sumerska umjetnost
  1. Mit o Adapi na znanje.org, Pristupljeno 22. srpnja 2016.
  2. Video zigurata iz Ur-a

PovezniceUredi