Ignacije Lojolski

španjolski svetac, redovnik i utemeljitelj Družbe Isusove
(Preusmjereno s Sv. Ignacije Lojolski)

Ignacije Lojolski (pravo ime Íñigo López de Loyola, Azpeitia, 23. listopada 1491.Rim, 31. srpnja 1556.), španjolski svetac i utemeljitelj Družbe Isusove.

Ignacije Lojolski
Ignacije Lojolski
Rođen 23. listopada 1491.
Azpeitia
Preminuo 31. srpnja 1556.
Rim
Beatificiran 27. srpnja 1609.
Kanoniziran 12. ožujka 1622.
Slavi se u Rimokatolička Crkva
Spomendan 31. srpnja
Portal o kršćanstvu

Životopis

uredi

Rođen je godine 1491. u dvorcu Loyola, Gipuskoa na sjeveru današnje Španjolske, pod imenom Íñigo López de Loyola, kao posljednje od dvanaestero djece. Roditelji su mu već od ranog djetinjstva namijenili svećeničko zvanje i u tom su ga pravcu odgojno i usmjeravali, ali Íñigo, sklon viteškim pričama i avanturama, odlučuje krenuti putem vojničkog poziva. Njegova vojnička karijera strelovito se kretala ka vrhuncu, ali ne zadugo. Na Duhove 1521., u bitci s trupama francuskog kralja Franje I, braneći tvrđavu Pamplonu, biva teško ranjen topovskim tanetom u koljeno. Nakon ranjavanja odlazi na dugotrajno liječenje u svoj rodni dvorac. Nalazeći se na bolesničkoj postelji čeznuo je za zabavnim knjigama, ali na dvoru su bile samo dvije: "Život Isusa Krista" od Ludolfa kartuzijanca i "Zlatne legende" (o životima svetaca) Jakova de Voragine. Ispočetka mu se nisu sviđale, ali ih je pritisnut dosadom počeo čitati.

Knjige su ga svakim danom sve više osvajale i u njemu započinje proces obraćenja i upoznavanja s Božjom providnošću. Nakon ozdravljenja odlučuje se na dugo hodočašće preko Španjolske i Italije do Svete Zemlje, gdje se namjeravao povući u jedan od pustinjačkih samostana. Nakon posjeta Gospinim svetištima Aranzazu i Montserratu odlazi u grad Manresu i ondje se u jednoj špilji blizu grada neplanirano zadržava gotovo godinu dana. U tom razdoblju molitve i razmišljanja došlo je konačno do prave preobrazbe. Kasnije o tome zapisuje: "Bog je sa mnom postupao kao učitelj s djetetom i ja bih uvrijedio Božje veličanstvo kad bih o tom posumnjao…". Ovdje nastaje i Ignacijeva glasovita knjižica "Duhovne vježbe" koja će kasnije dovesti do obraćenja nebrojenih ljudi, a redovnicima i svjetovnjacima postati sredstvo pročišćenja duše.

Nakon boravka u Manresi posjećuje Rim, Veneciju i Svetu Zemlju. U Svetoj je Zemlji želio pomagati i obraćati nevjernike, ali mu želja ostaje neispunjena; vraća se u Europu i nastavlja s naukama u Barceloni, a kasnije i u Parizu gdje postaje doktor filozofije - “magister artium”. Tijekom boravka u Parizu okuplja nekolicinu istomišljenika i 1535. godine osniva “Družbu Isusovu” pod geslom: “Omnia ad maiorem Dei gloriam” – Sve na veću slavu Božju. Družba je nosila Isusovo ime jer je, kako kasnije kaže, u La Storti doživio viđenje. Naime, Isus mu je, noseći križ na ramenu, rekao da ga želi za slugu. Tako je zadobio veliku pobožnost prema Spasiteljevom imenu i htio da se Družba nazove Isusovom. Nakon toga Inigo, u čast svetog Ignacija Antiohijskog mijenja ime u Ignacije i usvaja njegovu izreku iz poslanice Rimljanima: "Moja je ljubav raspeta!". Ignacija je 24. lipnja 1537. godine rapski biskup zaredio za svećenika. Svoju prvu misu želio je održati u Betlehemu, ali je to zbog ratova s Turcima bilo nemoguće, pa zato odlazi Papi u Rim. U Rimu Družba napreduje i stavlja se na potpuno raspolaganje papi Pavlu III. Na Božić 1538. Ignacije služi svoju prvu svetu misu na oltaru jaslica u bazilici Santa Maria Maggiore. 27. rujna 1540. godine papa Pavao III bulom “Regimini militantis ecclesiae”, proglašava Družbu Isusovu novim redom. Prvi suradnici i braća Družbe jednoglasno izabraše Ignacija za generalnoga poglavara, koji će to ostati sve do smrti. Redu je dao čvrst ustroj, popraćen brojnim misama i molitvama. Družba se proširuje po čitavoj Europi, a Franjo Ksaver ju proširuje i na Daleki Istok. Ignacije umire 31. srpnja 1556. godine, a taj se dan i danas slavi kao spomendan na neumornu i čvrstu osobu koja je za sobom ostavila razgranat i discipliniran red s brojnim kolegijima i ustanovama.

Djela

uredi
  • Konstitucije (Constitutiones, 1652,)[1]
  • Duhovne vježbe (Los ejercicios espirituales, 1548.)

Štovanje

uredi
 
Bazilika sv. Ignacija u Loyoli

Svetišta

uredi
Nepotpun popis

Bibliografija

uredi
Nepotpun popis

Povezano

uredi

Izvori

uredi
  1. Ignacije Lojolski, sv., www.enciklopedija.hr, pristupljeno 27. srpnja 2022.

Vanjske poveznice

uredi
 
Logotip Wikicitata
Wikicitati imaju zbirke citata o temi Ignacije Loyolski
Mrežna mjesta