Sveti Jeronim

kršćanski svetac
(Preusmjereno s Sv. Jeronim)
Disambig.svg »Sveti Jerolim« preusmjerava ovamo. Za otok, pogledajte Sveti Jerolim (otok).

Jeronim Stridonski (Euzebije Sofronije Jeronim; Stridon, 347. ili 348.Betlehem, 30. rujna 419. ili 420.), kršćanski svetac i crkveni otac te crkveni naučitelj Katoličke crkve, teolog, filozof, pustinjak, prevoditelj Biblije na latinski jezik. Spomendan je 30. rujna.

Sveti Jeronim
Sveti Jeronim
Sveti Jeronim
Rođen oko 347.
Stridon
Preminuo 30. rujna 420.
Betlehem
Slavi se u Rimokatolička Crkva
Luteranska Crkva
Pravoslavna Crkva
Spomendan 30. rujna
Zaštitnik Dalmacije, teologa
Zaštitnik zanimanja učitelja, studenata
Christianity Symbol.png Portal o kršćanstvu
Rubens: Sveti Jeronim
Kip sv. Ivana Nepomuka, Varaždin
Kip sv. Jeronima u Varaždinu.
Knjiga o Svetom Jeronimu objavljena 2017. godine
Kip sv. Jeronima u Čakovcu

Zaštitnik je Dalmacije, teologa, prevoditelja, knjižničara, učitelja i studenata.

Najpoznatiji je po svojem prijevodu Biblije na latinski jezik poznatom pod nazivom Vulgata. Latinski mu je zapis imena Eusebius Sophronius Hieronymus, a grčki Εὐσέβιος Σωφρόνιος Ἱερόνυμος. Najčešće se imenuje kao sveti Jeronim, a u hrvatskoj je tradiciji i ime Jerolim.[1]

ŽivotopisUredi

Rođen je u dobrostojećoj kršćanskoj obitelji u mjestu Stridon, a otac mu je Euzebije (Hieronymus patre Eusebio natus oppido Stridonis). Poznato je da je imao sestru i mlađega brata Pavlinijana. Po tadašnjem običaju, Jeronim nije bio kršten kao dijete, nego je dugo živio kao katekumen.[2]

Još kao dječak, 360. godine otišao je na studij gramatike, retorike i filozofije u Rim. Učitelj mu je bio Elije Donat, a tu je upoznao i prijatelja Rufina. Kršten je pri kraju studija, a sigurno prije 24. rujna 366. godine. Nakon krštenja upoznao je neke redovničke zajednice u Rimu, što ga je oduševilo. Zatim se je vratio u rodni kraj, te potom otputovao u glavni grad Galije Trier, gdje je radio kao službenik u državnoj upravi. Oko 370. godine napustio je svjetovni život te se je posvetio askezi i studiju.[2]

Jeronim je preko Carigrada otišao u Antiohiju, gdje je, s prekidima, boravio gotovo deset godina. Antiohija je tada bila važno središte ranokršćanske znanosti. Tada je ozbiljnije proučavao Bibliju i slušao egzegetska predavanja Apolinarija iz Laodiceje. Usavršio je znanje grčkoga i hebrejskoga jezika i proučavao je Origenove spise. Živio je u redovničkoj zajednici. Pristao je da ga antiohijski biskup Paulin zaredi za svećenika, uz uvjet da ostane redovnik. Godine 379. ili 380. otišao je u Carigrad, gdje je slušao i upoznao Grgura Nazijanskoga.[2]

Na poziv pape Damaza 382. otputovao je u Rim, te je postao papinim tajnikom. Živio je u redovničkoj zajednici koju su osnovale bogate udovice Marcela, Paula i njezina kći Eustohija. Tada je za papu preveo mnoge spise, na temelju čega neki srednjovjekovni životopisi tvrde da je bio imenovan kardinalom, kako je i prikazivan u kasnijoj ikonografiji. Nakon Damazove smrti u prosincu 384. očekivalo se je da će Jeronim postati papa, no to se nije ostvarilo.[2]

Svojim žustrim polemikama stvorio si je mnoge neprijatelje, pa je 385. napustio Rim te iz luke Ostije krenuo prema Jeruzalemu. Pridružile su mu se Paula, njezina kći i Eustohija i njihove prijateljice. Godine 386. trajno su se nastanili u Betlehemu u Palestini te osnovali jedan muški i tri ženska samostana.

Jeronim je u Betlehemu boravio 34 godine. To je najplodnije razdoblje njegova života. Među ostalim, tada su nastali njegovi prijevodi Biblije, komentari Pavlovih poslanica, biblijski komentari proročkih knjiga te prijevodi teoloških djela na latinski. Sudjelovao je u mnogim polemikama. Došao je u sukob s mnogim biskupima i teološkim velikanima svojega vremena, a polemizirao je i s heretičkim piscima. U kritičkim je odnosima bio i s Augustinom, koji nije pohvalno ocijenio njegov prijevod Biblije.[2]

Zapadna crkva slavi ga kao jednoga od četvorice velikih crkvenih otaca, zajedno s Ambrozijem, Augustinom i Grgurom Velikim.

Sveti Jeronim u hrvatskoj kulturi i tradicijiUredi

Po svetom Jeronimu nazvan je Papinski hrvatski zavod svetog Jeronima u Rimu.

Povodom 1600. obljetnice smrti sv. Jeronima Hrvatska pošta 27. svibnja 2020. pustila je u optjecaj prigodnu poštansku marku. Motiv prikazan na poštanskoj marki je sv. Jeronim sa slike autora Jacopa Tintoretta iz 16. stoljeća, koja se nalazi na oltarnoj pali u župnoj crkvi sv. Marka Evanđelista u Korčuli.[3]

Predaje o sv. JeronimuUredi

Sv. Jeronim tvorac glagoljiceUredi

Katolička crkva priznavala je predaju da je Jeronim tvorac glagoljice te ju je u svojim latinskim tekstovima nazivala Charactere Hieronymiano ("jeronimovskim slovima").

Sv. Jeronim i lavUredi

Prema jednoj legendi, Jeronim je izvadio lavu trn iz šape. Od tada ga lav više nije napuštao i sjedio mu je uz noge u njegovoj redovničkoj ćeliji. Zato se Jeronim često prikazuje s lavom uz noge dok sjedi u kardinalskoj odori u svojoj sobi za radnim stolom.

Teška narav sv. JeronimaUredi

U predaje spada tvrdnja da je sv. Jeronim bio teške i svadljive naravi. U to se uklapa navodna njegova izjava "Oprosti mi, Gospode, jer sam Dalmatinac!" Međutim, potvrde za to u njegovim spisima nema. Teškoj naravi u prilog mogu se pripisati oštre polemike u koje se je upuštao cijeloga svojega života.

DjelaUredi

Jeronimova djela dijelimo na prijevode i autorske tekstove, koji se mogu razvrstati na teološka tumačenja i korespondenciju. Od njegovih prijevoda svakako je najpoznatiji prijevod Biblije na latinski, poznat pod nazivom Vulgata.

VulgataUredi

Papa Damaz I. uzeo je Jeronima za svojega tajnika. Tada je Jeronim proveo reviziju latinskoga prijevoda četiri evanđelja i psalterija. Taj mu je angažman donio velik ugled i (neispunjeno) očekivanje da će postati papa. Godine 391., u Palestini, počeo je prevoditi Bibliju s originalnoga hebrejskoga i aramejskoga teksta, te ga je završio 406. godine. Naziv Vulgata za taj prijevod koristi se od 13. stoljeća. Tridentski sabor proglasio je Vulgatu službenim prijevodom Biblije u Katoličkoj crkvi.[2]

Autorski tekstoviUredi

Sačuvani tekstovi sv. Jeronima objavljeni su pod naslovom Sancti Eusebii Hieronymi Stridonensis presbyteri Opera omnia u devet knjiga (1-11, bez 3. i 6. knjige) u sklopu edicije Patrologia Latina (PL) od 1845. do 1889. godine (od 22. do 30. knjige edicije).[4]

  • 1. knjiga: Sancti Eusebii Hieronymi Stridonensis presbyteri Opera omnia […] Tomus primus. Parisiis: apud editorem, 1845. (PL 22): Epistola Vallarsii Clementi XII Pontifici summo; Praefatio generalis in tres partes divisa; Praefatio altera; Vita S. Hieronymi; Vita alia S. Hieronymi auctore incerto; Epistolae S. Hieronymi in quatuor classes divisae secundum ordinem temporum; Quinta classis complectens sex epistolas, tres tempore, tres auctore spurias; Notae Joannis Martianaei.
  • 2. knjiga: Sancti Eusebii Hieronymi Stridonensis presbyteri Opera omnia […] Tomus secundus. Parisiis: apud Garnier fratres et J.-P. Migne successores, 1883. (PL 23): Vita S. Pauli primi eremitae; Vita S. Hilarionis; Vita Malchi monachi; Regulae S. Pachomii Translatio Latina; Instituta S. Pachomii; Praecepta et judicia S. Pachomii; Praecepta ac leges S. Pachomii; Monita S. Pachomii; PP. Pachomii et Theodori Epislolae et verba mystica; Verba prophetica S. Pachomii; Epistola Theodori ad monasteria de Pascha; Interpretatio libri Didymi de Spiritu sancto ad Paulinianum; Dialogus contra Luciferianos; Liber de perpetua virginitate B. Mariae; Adversus Jovinianum libri duo; Liber contra Vigilantium; Liber contra Joan. Hierosolymitanum; Apologia adversus libros Rufini; Dialogus adversus Pelagianos; Liber de viris illustribus; De vitis apostolorum; Epistola ad Desiderium de duodecim doctoribus.
  • 4. knjiga: Sancti Eusebii Hieronymi Stridonensis presbyteri Opera omnia […] Tomus quartus. Parisiis: apud J.-P. Migne, 1865. (PL 24):
  • 5. knjiga: Sancti Eusebii Hieronymi Stridonensis presbyteri Opera omnia […] Tomus quintus. Parisiis: apud Garnier fratres et J.-P. Migne successores, 1884. (PL 25):
  • 7. knjiga: Sancti Eusebii Hieronymi Stridonensis presbyteri Opera omnia […] Tomus septimus. Parisiis: apud editorem, 1845. (PL 26):
  • 8. knjiga: Sancti Eusebii Hieronymi Stridonensis presbyteri Opera omnia […] Tomus octavus. Parisiis: apud J.-P. Migne, 1866. (PL 27):
  • 9. knjiga: Sancti Eusebii Hieronymi Stridonensis presbyteri Opera omnia […] Tomus nonus. Parisiis: apud Garnier fratres et J.-P. Migne successores, 1889. (PL 28):
  • 10. knjiga: Sancti Eusebii Hieronymi Stridonensis presbyteri Opera omnia […] Tomus decimus. Parisiis: apud J.-P. Migne, 1865. (PL 29):
  • 11. knjiga: Sancti Eusebii Hieronymi Stridonensis presbyteri Opera omnia […] Tomus undecimus et ultimus. Parisiis: apud J.-P. Migne, 1865. (PL 30):

IzvoriUredi

  1. August Kovačec (ur.) (2003). Hrvatska enciklopedija: 5: Hu-Km. Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, s. v. Jeronim.
  2. a b c d e f Anto Mišić (2019). Uz 1600. obljetnicu smrti sv. Jeronima. Obnovljeni Život, 74(1), str. 3-6.
  3. Poštanska marka u čast sv. Jeronimu
  4. Podatci o svim dostupnim PDF-ovima edicije Patrologia Latina dostupni su na http://www.patristica.net/latina/

Vanjske povezniceUredi

Na stranicama Wikicitata postoji zbirka osobnih ili citata o temi: Sveti Jeronim