Svemir

čitav prostorno i vremenski beskonačan svijet koji nas okružuje

Svemir je čitav svijet što nas okružuje: prostor, vrijeme, materija, energija, planeti, zvijezde, galaktike, intergalaktički prostor i sve iza toga.

Fizikalna kozmologija
Fizikalna kozmologija

Svemir · Veliki prasak
Starost svemira
Kronologija Velikog praska...
Konačna sudbina svemira

Rani svemir

Inflacija svemira · Nukleosinteza
Kozmički gravitacijski valovi
Kozmičko mikrovalno zračenje

Šireći svemir

Crveni pomak · Hubbleov zakon
Metričko širenje prostora
Friedmannove jednadžbe · FLRW metrika

Oblikovanje strukture

Oblik svemira
Formiranje strukture svemira
Formiranje galaktika
Struktura velikih razmjera

Komponente

Lambda-CDM model
Tamna energija · Tamna tvar

Povijest

Kronologija kozmologije

Eksperimenti u kozmologiji

Opservacijska kozmologija
2dF · SDSS
CoBE · BOOMERanG · WMAP

Znanstvenici

Einstein · Friedman · Lemaître
Hubble · Penzias · Wilson
Gamow · Dicke · Zel'dovich
Mather · Smoot · drugi

Universum - C. Flammarion, drvorez, Pariz 1888. godine, Koloracija : Heikenwaelder Hugo, Beč 1998.

Grane znanosti koje proučavaju svemir su astronomija (znanost o zvijezdama), zatim kozmogonija i kozmologija. Dio svemira koji čine Sunce i 8 planeta koji kruže oko njega (uključujući i Zemlju) zove se Sunčev sustav.

Pretpostavlja se da je svemir star oko 13,8 milijarda godina, te da je nastao u velikom prasku (Big Bang). Svemir se ugrubo sastoji od galaktika (nakupina milijuna zvijezda), praznog prostora, te međuzvjezdane tvari. Galaktike su organizirane u galaktička jata i superjata.[1]

Pretežni su sastojci svemira elementi vodik (maseni udjel gotovo 75 %) i helij (oko 25 %), dok ostali elementi čine 1 do 2 %. Uzevši da je masa prosječne zvijezde jednaka masi Sunca (2 · 1030 kg), u galaktikama se nalazi više stotina milijardi sunaca, a broj se i samih galaktika procjenjuje na više stotina milijardi. U kozmologiji se prešutno pretpostavlja da je vidljivi svemir samo dio cijeloga svemira. Nema dokaza da je svemir doista konačan ili beskonačan. Današnji teleskopi postupno prodiru u područja s mlađim galaktikama u dalekom svemiru.[2]

Najstarije kozmološke modele svemira razvili su stari grčki i indijski filozofi te su bili geocentrični, postavljajući Zemlju u središte svemira.[3][4] Tijekom stoljeća preciznija astronomska promatranja navela su Nikolu Kopernika da razvije heliocentrični model sa Suncem u središtu Sunčevog sustava. Razvijajući zakon univerzalne gravitacije, Isaac Newton se nadovezao na Kopernikov rad, kao i na Keplerove zakone planetarnog gibanja i opažanja Tycha Brahea. Daljnja poboljšanja promatranja svemira dovela su do spoznaje da je Sunce jedna od stotina milijardi zvijezda na Mliječnom putu, koja je jedna od najmanje stotina milijardi galaksija u svemiru. Mnoge zvijezde u našoj galaksiji posjeduju planete. U većim razmjerima, galaktike su raspoređene jednoliko i jednako u svim smjerovima,[1] što znači da svemir nema ni ruba ni središta. Na manjim mjerilima galaktike su raspoređene u skupovima i superskupovima koji tvore ogromna vlakna i praznine u prostoru, stvarajući ogromnu strukturu poput pjene.[5] Otkrića početkom 20. stoljeća predlažu da je svemir imao početak i da se prostor od tada širi,[6] i trenutno se još širi sve većom brzinom.[7]

Postoje brojne hipoteze o konačnoj sudbini svemira i o tome što je, ako ništa drugo, prethodilo velikom prasku, dok drugi fizičari i filozofi odbijaju nagađati, sumnjajući da će podaci o prethodnim stanjima ikada biti dostupni. Neki su fizičari predložili različite hipoteze o multisvemirima, u kojima bi naš svemir mogao biti jedan od mnogih svemira koji također postoje.[8][9][10]

Povezani članci uredi

Izvori uredi

  1. a b svemir | Proleksis enciklopedija. Pristupljeno 19. svibnja 2020. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  2. svemir | Hrvatska enciklopedija. Pristupljeno 19. svibnja 2020. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  3. Dold-Samplonius, Yvonne. 2002. From China to Paris: 2000 Years Transmission of Mathematical Ideas. Franz Steiner Verlag
  4. Thomas F. Glick. Medieval Science Technology and Medicine: An Encyclopedia. Routledge
  5. Carroll, Bradley W. 23. srpnja 2013. An Introduction to Modern Astrophysics. Pearson
  6. Hawking, Stephen. 1988. A Brief History of Time. Bantam Books
  7. The Nobel Prize in Physics 2011. Pristupljeno 16. travnja 2015.
  8. Greene, Brian. 2011. The Hidden Reality. Alfred A. Knopf
  9. Ellis, George F.R. 2004. Multiverses and physical cosmology. Monthly Notices of the Royal Astronomical Society. 347 (3): 921–36
  10. Palmer, Jason. (August 3, 2011) BBC News – 'Multiverse' theory suggested by microwave background. Retrieved November 28, 2011.

Vanjske poveznice uredi

Nedovršeni članak Svemir koji govori o astronomiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.