Sveta ura

Sveta ura ili sveti čas ili sveti sat (latinski: Hora sancta) rimokatolička je pobožna tradicija provođenja jednoga sata u euharistijskom klanjanju u prisutnosti Presvetog Sakramenta.[1] Također postoji u nekim luteranskim i anglikanskim Crkvama.

Euharistijsko klanjanje

Nadahnuće za Svetu uru je u Evanđelju po Mateju. Tijekom agonije u Getsemanskom vrtu, noć prije svog raspeća, Isus je govorio svojim učenicima: "Duša mi je nasmrt žalosna. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!" (Mt 26,39) Vrativši se učenicima nakon molitve, zatekao ih je kako spavaju i upitao je Petra: "Tako, zar niste mogli jedan sat probdjeti sa mnom? Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo." (Mt 26,40-41)[2] Nije tražio sat aktivnosti, nego sat druženja.

Godine 1673. sveta Margareta Marija Alacoque izjavila je, da je imala viziju Isusa u kojoj joj je naređeno da svaki četvrtak navečer provede sat vremena kako bi meditirala o Isusovim patnjama u Getsemanskom vrtu. Ta je praksa kasnije postala raširena među rimokatolicima.

Godine 1829. Père Robert Debrosse osnovao je Arhibratovštinu Svete ure u Paray-le-Monialu u Burgundiji u Francuskoj. Godine 1911. dobio je pravo agregacije za cijeli svijet. Slično društvo pod nazivom "Sveta vječna Getsemanska ura" osnovano je u Toulouseu 1885., a kanonski je podignuto 1907. Godine 1909. primilo je oprost od pape Pija X.

Ne postoji jedinstven način pobožnosti Svete ure. U katoličkoj tradiciji potiče se praksa "svakodnevne svete ure". Sveta ura može se organizirati u bilo koje vrijeme, ali je osobito plodonosna kada se održava redovito svaki dan ili tjedan. Nadbiskup Fulton J. Sheen tijekom svog svećeništva prakticirao je svakodnevno pobožnost Svete ure i aktivno promicao tu praksu. Potaknuo je protestante, da prakticiraju Svetu uru sa Svetim pismom.

Getsemanska ura euharistijskog klanjanja naročito se prakticira na Veliki četvrtak i ostale četvrtke u godini. Dvostruka je zadaća svete ure: prva je sjediniti se s Isusom Otkupiteljem da se ublaži Pravednost Božja, a druga je tješiti Isusa u Njegovim patnjama u Getsemaniju.[3]

Pobožnost Šest prvih četvrtaka je euharistijsko klanjanje kroz šest prvih četvrtaka u mjesecu kroz godinu. Nudi djela zadovoljštine i ima svoje porijeklo u Kristovim ukazanjima bl. Aleksandrini da Costa u Balazaru u Portugalu, u 20. stoljeću.

Sat milosrđa je slična katolička pobožnost, da se moli u 15:00 sati i časti Božje milosrđe. Temelji se na vizijama poljske redovnice sv. Faustine Kowalske.

IzvoriUredi